Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Ljubljana je večeras zavijena u tugu nakon što je potvrđena vijest da je pronađeno beživotno tijelo 29-godišnjeg Alije Ahmetovića, čiji je nestanak jučer prijavljen policiji. Vijest o njegovom nestanku brzo se proširila društvenim mrežama, a porodica i prijatelji su uputili apel za pomoć u potrazi.
Alija Ahmetović živio je u naselju Dragomelj, na području Ljubljane. Rođen je 1. augusta 1996. godine u Njemačkoj, a cijeli život proveo je u Sloveniji. Bio je po zanimanju doktor, cijenjen među kolegama i poznanicima kao predan i odgovoran mladi stručnjak.
Policijska uprava Ljubljane saopćila je da je nestali mladić pronađen mrtav. Prema prvim informacijama, smrt nije posljedica krivičnog djela niti nesreće. Istraga o svim okolnostima događaja je u toku, a nadležni organi će nakon završetka postupka iznijeti više detalja.
Ova tragična vijest duboko je potresla zajednicu, naročito njegove prijatelje, kolege i sve koji su ga poznavali. Na društvenim mrežama nižu se poruke oproštaja, tuge i nevjerice. Porodici, rodbini i prijateljima Alije Ahmetovića upućujemo iskreno saučešće u ovim izuzetno teškim trenucima.
U centru Novog Pazara otvoreno je pitanje zakonitosti korištenja gradskog zemljišta nakon što je na parceli koja, prema katastarskim podacima, pripada Gradu Novom Pazaru (578/1), postavljena rampa i istaknuta tabla „Parking za stanare“. Istovremeno, na susjednoj parceli 578/2 izgrađena je stambeno-poslovna zgrada firme Halila Kuča, dok su, prema tvrdnjama stanara i uvidu u dokumentaciju, garaže predviđene građevinskom dozvolom navodno pretvorene u poslovne lokale.
FOTOGRAFIJA KAO DOKAZ
Prema katastarskom prikazu, parcela 578/1 vodi se kao gradsko zemljište, dok je 578/2 parcela na kojoj je podignut objekat. Na terenu, međutim, situacija izgleda drugačije – ograđen prostor sa rampom obuhvata i dio zemljišta koji se, prema dostupnim podacima, nalazi u vlasništvu Grada.
Na fotografijama sa lica mjesta vidi se jasno postavljena rampa koja kontroliše ulaz na parking prostor ispred zgrade, dok su u prizemlju objekta vidljivi poslovni prostori, iako su prema prvobitnoj građevinskoj dozvoli na prvom spratu trebale biti garaže za potrebe stanara.
FOTOGRAFIJA KAO DOKAZ
Postavlja se nekoliko ključnih pitanja:
Po kom osnovu je postavljena rampa na parceli 578/1 koja pripada Gradu?
Da li je izvršena prenamjena garažnog prostora u poslovne lokale bez izmjene građevinske dozvole?
Ko je dao saglasnost za korištenje gradskog zemljišta kao privatnog parkinga?
Ovakva praksa, ukoliko se potvrdi, otvara ozbiljna pitanja o upravljanju gradskom imovinom i poštivanju urbanističkih i građevinskih propisa. U situaciji kada se Novi Pazar suočava s hroničnim nedostatkom parking prostora, svako eventualno prisvajanje javnog zemljišta predstavlja direktan udar na interese građana.
Građani koji su kontaktirali našu redakciju zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih – urbanističke inspekcije, građevinske inspekcije, kao i Odjeljenja za imovinsko-pravne poslove Grada Novog Pazara. Očekuju se odgovori da li je u ovom slučaju došlo do nezakonitog zauzimanja javne površine i da li će biti naloženo uklanjanje rampe sa gradskog zemljišta. Sandžak Danas će uputiti zvaničan upit nadležnim službama i objaviti njihov odgovor čim ga dobijemo.
Njemački tabloid Bild tvrdi da državljanin BiH, kojem je azil odbijen još prije dvije decenije, i dalje živi u Njemačkoj sa suprugom i osmoro djece – uz visoku socijalnu naknadu.
Njemačku javnost posljednjih dana potresa priča o muškarcu identificiranom kao Huso B., državljaninu Bosne i Hercegovine, koji već 23 godine boravi u Njemačkoj bez reguliranog boravišnog statusa, a čija porodica, prema pisanju njemačkog tabloida Bild, svakog mjeseca prima 7.250,77 eura iz državnog budžeta.
Prema navodima lista, Huso živi u Kölnu, a njegov zahtjev za azil odbijen je još prije više od dvije decenije. Iako mu je deportacija navodno određena, ona nikada nije provedena. U međuvremenu je zasnovao porodicu – sa suprugom ima osmoro djece – te svi zajedno i dalje borave u Njemačkoj.
Kako piše Bild, iznos koji porodica prima uključuje osnovnu socijalnu pomoć, dječje doplatke i druge naknade predviđene važećim propisima. Njemački zakoni o socijalnoj skrbi predviđaju podršku osobama bez prihoda, uključujući i porodice s djecom, čak i u slučajevima kada boravišni status nije trajno riješen – posebno ako deportacija iz pravnih ili administrativnih razloga nije provedena.
List također navodi da je Huso u prošlosti više puta počinio kaznena djela, ali detalji o tim slučajevima nisu precizirani u objavljenim informacijama. Ovaj slučaj dodatno je rasplamsao raspravu o migracionoj politici, efikasnosti deportacija i opterećenju socijalnog sistema u Njemačkoj. U jeku pojačanih kontrola i političkih debata o velikom broju migranata, priča o Husi postala je simbol šireg pitanja – kako je moguće da osoba bez reguliranog statusa decenijama ostane u zemlji i pritom redovno prima značajna budžetska sredstva?
Za sada nema službenog očitovanja nadležnih institucija koje bi razjasnilo sve okolnosti ovog slučaja. Nije poznato da li su u toku nove pravne procedure niti da li će doći do preispitivanja statusa porodice. Jedno je, međutim, sigurno – ova priča otvorila je ozbiljna pitanja o funkcioniranju sistema, granicama socijalne solidarnosti i političkim odlukama koje oblikuju savremenu Njemačku.
U samom srcu Sarajevo danas se dogodila teška saobraćajna nesreća kada je tramvaj, koji je saobraćao glavnom gradskom saobraćajnicom, iz još neutvrđenih razloga iskočio iz šina i završio na kolovozu. Prema potvrđenim informacijama, jedna osoba je smrtno stradala, dok je više putnika povrijeđeno.
fena
Nesreća se dogodila u ulici Zmaja od Bosne, u neposrednoj blizini Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, gdje je tramvaj, koji je saobraćao na relaciji Željeznička stanica – Skenderija, pod nerazjašnjenim okolnostima izletio s kolosijeka i udario u tramvajsko stajalište. Usljed siline udara oštećena je i stanica, a prizori s mjesta događaja svjedoče o ozbiljnosti nesreće.
Dramatične trenutke zabilježila je i kamera iz jednog automobila koji se kretao paralelno s tramvajem. Na snimku se vidi trenutak kada kompozicija gubi stabilnost i izlijeće sa šina, nakon čega nastaje panika među prolaznicima i vozačima. Pojedini svjedoci postavljaju pitanje da li je uzrok nesreće bila neprilagođena brzina, no zvanične informacije o tome za sada nema. Iz Operativnog centra MUP-a Kantona Sarajevo potvrđeno je da su policijske patrole i ekipe Hitne pomoći odmah upućene na lice mjesta, gdje je u toku uviđaj. Iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo saopćeno je da su njihove ekipe na teren stigle nešto iza 12 sati. Upućene su dvije ekipe, dok je jedna bila u pripravnosti zbog pretpostavke da bi moglo biti više povrijeđenih.
fena
„Naše ekipe su zbrinule ukupno tri pacijenta. Jedna pacijentica sa povredama glave i potkoljenice transportovana je na KCUS. Druga ekipa zbrinula je dva pacijenta koji su također prevezeni na KCUS. Jednu pacijenticu sa težim tjelesnim povredama transportovala je i zbrinula ekipa Doma zdravlja koja se u momentu nesreće nalazila u blizini“, naveli su iz Hitne pomoći.
fena
Nažalost, jedna osoba je preminula na licu mjesta, a identitet stradale osobe za sada nije zvanično saopćen. Saobraćaj u ovom dijelu grada bio je obustavljen, dok su nadležne službe uklanjale oštećeni tramvaj i osiguravale područje. Očekuje se da će više informacija o uzrocima nesreće biti poznato nakon završetka istrage.
Dr. Edis Ljajić u Duisburgu izveo operaciju srca robotom „da Vinci“: Pacijent iz Skoplja otpušten kući nakon pet dana
Doktor Edis Ljajić koji već duže vrijeme živi i radi u Njemačkoj, uspješno je operiran na Klinici za kardiohirurgiju pri Centru za srce u Duisburgu, gdje je zahvat izveden uz pomoć najsavremenijeg hirurškog robotskog sistema „da Vinci“.
Operaciju je predvodio dr. Edis Ljajić, kardiohirurg porijeklom iz Makedonije, čija je porodica porijeklom iz sela Bijele Vode, opština Sjenica. Njegovi preci su se šezdesetih godina prošlog vijeka odselili u Makedoniju, a danas on svoje znanje i iskustvo gradi i potvrđuje u jednom od najmodernijih evropskih centara za kardiohirurgiju. Dr. Ljajić važi za jednog od vodećih stručnjaka u oblasti minimalno invazivne i robotske kardiohirurgije u Njemačkoj te je rukovodilac Odjela za robotsku kardiohirurgiju u ovoj renomiranoj ustanovi.
Riječ je o 31-godišnjem pacijentu kojem je dijagnosticirana koronarna bolest srca. Nakon prijema na kliniku, tim ljekara odlučio se za operativni zahvat uz pomoć robotskog sistema, koji omogućava izuzetnu preciznost, manji hirurški rez i znatno brži oporavak u odnosu na klasične metode operacije na otvorenom srcu.
„Moj tim iz Duisburga i ja imali smo čast da operiramo našeg sugrađanina uz pomoć hirurškog robotskog sistema ‘da Vinci’, kojim ove intervencije izvodimo rutinski. Riječ je o najsavremenijoj minimalno invazivnoj metodi. Operacija je trajala oko dva i po sata i protekla je bez komplikacija. Oporavak je bio brz i uredan, a pacijent će već pet dana nakon operacije biti otpušten na kućno liječenje u vrlo dobrom općem stanju“, izjavio je dr. Ljajić.
Posebnu težinu ovoj priči daje činjenica da se ovakav tip robotske kardiohirurgije u Njemačkoj trenutno izvodi samo u dva centra – u Duisburgu i na čuvenoj klinici Charité u Berlinu. Na nivou cijele Evrope, prema riječima dr. Ljajića, ovu sofisticiranu tehniku primjenjuje manje od 15 centara, što jasno govori o visokom nivou stručnosti i tehnološke opremljenosti ustanove u kojoj radi.
Centar za srce u Duisburgu posljednjih godina postao je referentna tačka za pacijente iz različitih dijelova Evrope, uključujući i zemlje Balkana. Robotska kardiohirurgija predstavlja revoluciju u liječenju srčanih oboljenja jer smanjuje rizik od komplikacija, skraćuje boravak u bolnici i omogućava pacijentima brži povratak svakodnevnim aktivnostima.
Uspješna operacija mladog pacijenta iz Skoplja još jednom potvrđuje da stručnjaci porijeklom iz Sandžaka i šireg regiona ostvaruju vrhunske rezultate u najrazvijenijim evropskim zdravstvenim sistemima, čuvajući vezu sa svojim korijenima i zavičajem.
Sudbina Šekija Turkovića mogla bi da stane u scenario za film – od teškog fizičkog rada i života u samačkom hotelu, preko milionskih tiraža i kafanskog glamura osamdesetih, do američkog sna koji se završio velikim razočaranjem i povratkom u Srbiju. Tokom zlatne ere narodne muzike, njegov album sa hitom „Pogledaj me jednom nežno“ prodat je u čak 380.000 primeraka, dok je pesma „Poslednji boem“ postala svojevrsna himna kafana širom regiona. Ali pre nego što je postao zvezda, Turković je kopao kanale i mešao malter.
– Zaposlio sam se u građevinskoj firmi „Hidrotehnika“. Plata redovna, ali težak rad. Živeli smo u samačkom hotelu. Iz Novog Pazara sam došao u Beograd trbuhom za kruhom – prisetio se pevač svojih početaka.
Prekretnica se dogodila u jednoj kafani kod Cvetkove pijace. Kolege građevinci skupile su novac da zapjeva nekoliko pesama. Glas koji je dotad odzvanjao samo među radnicima ubrzo je stigao do udruženja „Melos“, gde je, kako kaže kroz osmeh, dobio diplomu kvalifikovanog pevača.
– Nisam više bio KV kopač kanala, nego KV pevač! Čovek s diplomom – govori Šeki.
Prvi ozbiljan novac zaradio je u kafani „Tri golubice“, gde je za jedno veče inkasirao onoliko koliko bi na građevini zarađivao za mesec dana.
Srušena rodna kuća i prazno selo
Godine su prolazile, karijera je imala uspone i padove, ali emotivni udar stigao je iz rodnog kraja. Njegova kuća u selu kod Novog Pazara više ne postoji.
– Moja rodna kuća je davno srušena. Na tom placu su izgrađene dve nove kuće. Sve je sređeno, namešteno, ali niko tu ne živi. U selu danas jedva da ima dva domaćinstva. Sve je otišlo. Kuće stoje prazne – kaže Turković.
Priča o srušenoj kući zapravo je slika mnogih sandžačkih sela – zidovi ostaju, ali ljudi odlaze. Nakon turbulentnih devedesetih i nastupa po romskim svadbama u Italiji, od kojih je kupio stan na Dušanovcu, Turković 2001. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države. Tamo ostaje deset godina, radeći kao vozač kombija i dostavljač lekova i paketa. Međutim, kada je došlo vreme za penziju, usledilo je razočaranje.
– Pitali su me kolika mi je penzija u Srbiji. Daju oni meni oko 200 dolara. Rekli su da uz to imam pravo na socijalu i stan, ali samo dok sam u Americi. To je ispod svakog nivoa. Rekao sam – hvala lepo – i vratio se u Srbiju – iskren je pevač.
Američki san, barem u njegovom slučaju, završio se bez velike sigurnosti, ali sa jasnom odlukom da dostojanstvo nema cenu. Boravak u Americi obeležio je i ozbiljan zdravstveni problem. Turković je doživeo moždani udar – a da toga nije bio svestan.
– Hteo sam da uzmem tanjir, on mi ispadne iz ruke. Isto i čaša. Odem u bolnicu, kad ono – težak moždani udar. Ništa nisam osetio. Sada je bolje, ali moram da pazim – kaže pevač.
U penziju je otišao 2019. godine. Iako priznaje da više ne može da peva snagom kao nekada, i dalje nastupa, dok publika sa setom peva njegove stihove. Od kanala i maltera, preko rekordnih tiraža, do praznog sela i povratka iz Amerike – Šeki Turković ostaje simbol jedne generacije pevača koji su živeli punim plućima, ali i platili cenu vremena u kojem su stvarali.
Beograd je i ove zime bio centar svjetske atletike. U okviru prestižne Zlatne serije Svjetske atletike, održane u dvorani na Banjici, nastupili su i predstavnici Novog Pazara – mladi i perspektivni Aldin Ćatović i Mejra Mehmedović, koji su imali priliku da odmjere snage s elitom iz cijelog svijeta.
Iako su na kraju završili na začelju svojih trka, nastup u ovakvoj konkurenciji predstavlja ogroman korak naprijed za sandžačku atletiku – a rezultat Aldina Ćatovića ostat će upisan u historiju.
Ćatović ispisao novu stranicu atletike
U trci na 3.000 metara, Ćatović je zauzeo sedmo mjesto s vremenom 8:04,57 minuta. Međutim, mnogo važnije od plasmana jeste činjenica da je ovim rezultatom postavio novi juniorski rekord Srbije u dvorani.
U konkurenciji iskusnih internacionalaca, mladi atletičar Novog Pazara pokazao je zrelost, taktičku disciplinu i napredak koji ga svrstava među najtalentovanije dugoprugaše u regionu. Nastup na mitingu koji je dio elitne serije takmičenja dodatno potvrđuje da se radi o sportisti čija karijera ide uzlaznom putanjom.
Mehmedović stekla dragocjeno iskustvo
U disciplini 1.500 metara za žene, Mejra Mehmedović zauzela je deveto mjesto s vremenom 4:35,73 minuta. Iako rezultat nije bio dovoljan za viši plasman, trka u ovakvom društvu predstavlja ogromno iskustvo i motivaciju za naredne izazove.
Za mladu atletičarku iz Novog Pazara ovo je bio susret sa samim vrhom evropske i svjetske scene, što će joj zasigurno pomoći u daljem razvoju i podizanju forme u nastavku sezone.
Sinančević među svjetskim bacačima
U konkurenciji bacača kugle, Prijepoljac Armin Sinančević osvojio je sedmo mjesto hicem od 19,81 metar. Iako je navikao publiku na još duže hitce, njegov nastup u Beogradu pokazao je stabilnost forme i kontinuitet takmičenja na visokom nivou.
Sinančević već godinama predstavlja jedno od najprepoznatljivijih imena atletike u Sandžaku i Srbiji, a nastupi na mitinzima Zlatne serije potvrđuju njegov status među respektabilnim bacačima Evrope.
Beograd među elitom svjetske atletike
Ovogodišnji miting u Beogradu, 11. po redu, svrstava se među osam najjačih dvoranskih takmičenja na svijetu u 2026. godini. U dvorani na Banjici nastupilo je čak 129 inostranih atletičara iz 50 država, što dovoljno govori o značaju ovog sportskog spektakla.
Za Novi Pazar i Sandžak, činjenica da njihovi sportisti nastupaju na takvom nivou predstavlja razlog za ponos, ali i potvrdu da se kontinuiranim radom i ulaganjem mogu dosegnuti svjetske pozornice.
Nastupi Ćatovića i Mehmedović možda nisu donijeli medalje, ali su donijeli nešto jednako važno – rekord, iskustvo i jasnu poruku da atletika u Sandžaku ima budućnost
Kada vam ljekar saopšti da vaše dijete ima malignu bolest, svijet stane. Pitanja bez odgovora, strah od sutra i osjećaj nemoći postaju svakodnevica. Upravo s tim suočila se porodica Bešić iz Srebrenika krajem 2016. godine, kada je tada dvogodišnjoj Nadji dijagnosticirana akutna limfoblastična leukemija.
Danas, deset godina kasnije, Nadja Bešić ima 12 godina, zdrava je djevojčica, učenica šestog razreda, uspješna sportašica i bosanskohercegovačka reprezentativka u karateu. Iza nje su brojne medalje s balkanskih takmičenja, a pred njom – život pun snova. Bolest je otkrivena sasvim slučajno, tokom pregleda potrebnog za upis u vrtić. Nadja nije imala izražene simptome. Bila je tek pomalo blijeda, što je porodica povezivala s ranije dijagnosticiranom anemijom.
Majčinski instinkt bio je presudan. Atifa Buldić Bešić insistirala je da se provjeri krvna slika. Nakon ponovljenih nalaza, ljekari su hitno uputili Nadju u UKC Tuzla, a potom u Sarajevo, gdje je potvrđena teška dijagnoza – akutna limfoblastična leukemija. Analiza je pokazala da je čak 86 posto koštane srži bilo zahvaćeno malignim ćelijama.
„U roku od 48 sati naš život se promijenio. Mislila sam da se sve ruši, da nema izlaza“, prisjeća se majka.
Uslijedili su mjeseci iscrpljujućeg liječenja. Nadja je prošla kroz agresivne cikluse hemoterapije, bolničko liječenje trajalo je sedam mjeseci, uz brojne uspone i padove.
Podrška porodice i stručnjaka bila je presudna. Posebno mjesto u njihovoj priči zauzima Roditeljska kuća u Sarajevu, gdje je Nadja, uprkos svemu, nastavila svoje djetinjstvo – uz tatu, brata i baku.
„Trebalo mi je tri mjeseca da prihvatim stvarnost. Nisam odgovarala na pozive, nisam mogla pričati. Danas sam zahvalna svima koji su bili uz nas“, kaže Atifa.
Danas je Nadja simbol borbe i nade. Redovno kontroliše krvnu sliku, ali bolest je iza nje. Disciplinu koju je morala naučiti tokom terapija prenijela je u sport. Karate je postao njen drugi dom. Upornost, odgovornost i mentalna snaga koje je izgradila tokom liječenja danas je izdvajaju među najboljima u svojoj kategoriji u Bosni i Hercegovini. Kao reprezentativka, s ponosom donosi medalje sa balkanskih takmičenja.Njena priča promijenila je i stil života cijele porodice – okrenuli su se zdravim navikama, s ortu i pozitivnom razmišljanju.
„Nikada ne treba unaprijed donositi zaključke i padati u očaj. Treba se boriti, slušati ljekare, prihvatiti pomoć dobrih ljudi. Uvijek postoji nada i šansa za izlječenje. Moja Nadja je dokaz“, poručuje njena majka.
Priča Nadje Bešić nije samo priča o bolesti. To je priča o hrabrosti, porodici, podršci i snazi djeteta koje je iz najteže bitke izašlo kao pobjednik – i danas stoji na pobjedničkom postolju, sa medaljom oko vrata i osmijehom koji govori više od hiljadu riječi.
U nastavku suđenja takozvanom vračarskom klanu pred Specijalnim sudom u Beogradu, u sudnici su predstavljene nove poruke sa aplikacije Skaj, za koje tužilaštvo tvrdi da su ih razmjenjivali optuženi uoči i tokom pokušaja ubistva Samira Divljanovića 29. decembra 2019. godine. Prema navodima optužnice, grupa je Divljanovića navodno namamila na sastanak pod izgovorom kupovine droge.
Suđenje pripadnicima takozvanog „vračarskog klana“ ponovo je otvorilo jedno od najspornijih pitanja u slučaju pucnjave na Vračaru 29. decembra 2019. godine – tvrdnju Samira Divljanovića, koji je u Novom Pazaru i Tutinu poznat kao Samir Tutić, da na sastanak radi kupovine droge nije otišao sam, već da je o svemu unaprijed obavijestio policiju i na teren „doveo policajca“.
Prema informacijama koje su ranije iznošene, Samir se prezivao Tutić, ali je uzeo ženino prezime i formalno postao Divljanović. Ipak, u Novom Pazaru i Tutinu mnogi ga i dalje znaju pod imenom Samir Tutić, što je dodatno unijelo konfuziju u javnosti tokom praćenja ovog slučaja. Prema optužnici, članovi kriminalne grupe, među kojima se pominje Nikola Vušović, navodno su namamili Tutića (Divljanovića) nudeći mu drogu. U porukama sa Skaj aplikacije, koje su predstavljene pred sudom, vidi se da se razgovaralo o njegovom dolasku, ali i o mogućnosti da ga ne ubiju, već otmu. „Spakujemo ga u gepek i u šumu na Avalu“, navodi se u jednoj od poruka.U porukama koje su pročitane pred sudom vidi se da su pojedini članovi grupe izražavali sumnju da će se pojaviti:
Samir Tutić
„Taj se plaši svoje senke. Pričamo o prevarantu koji ne izlazi na sastanke, osim sa svojima.“
U daljoj komunikaciji, prema tvrdnjama tužilaštva, razmatrana je i opcija otmice:
„Spakujemo ga brate u gepek i u šumu na Avalu.“
Prema optužnici, do oružanog sukoba došlo je na Vračaru. U jednoj od glasovnih poruka, koja je danas puštena u sudnici, navodi se:
„Pucali smo jedan na drugog, ne znam šta je bilo. Ispalio sam na njega ceo šaržer, on na mene 5-6.“
Navodno se potom postavlja pitanje:
„Jesi li ga ubio?“
Nikola Kačarević je, podsjetimo, u pritvoru od novembra 2022, a kao garanciju da će se pojavljivati na suđenjima ponudio je jemstvo od 100.000 evra u kešu kao i nekretnine u vrednosti većoj od 400.000 evra u Tivtu, Krašićima, Sopotu i Smederevskoj palanci. Kačarević, međutim, neće biti pušten dok ne bude upisana hipoteka na nekretnine.U istoj komunikaciji pominje se i dramatičan opis događaja:
Nikola Kačarević i Tamara Đurić Foto: Antonio Ahel/ATAImages
„Nisam trebao da probam da ga hapsim, krenuo da vadi utoku i da se baca pod kola, ja na njega, on na mene. Jurili se oko auta, kad su mi se istrošili meci, ja počeo da bežim.“
Sud će u nastavku postupka cijeniti vjerodostojnost i kontekst ovih poruka. Samir Divljanović je u sudnici potvrdio da je o sastanku obavijestio policiju i da su službenici te večeri bili upoznati sa njegovim kretanjem. Takođe je naveo da je na njega pucao muškarac u crnom sa kačketom.
Aleksandar Šarac Foto: Instagram Printscreen
„Čim sam video tog čoveka, počeo je već da puca. Izvadio sam pištolj i pucao i ja“, rekao je Divljanović pred sudom.
Njegova izjava o tome da je policija bila upoznata sa sastankom izazvala je dodatnu pažnju javnosti, posebno u kontekstu tvrdnji da je sastanak organizovan radi navodne kupovine droge. Na istom suđenju, kako je poznato, nalazi se i Nikola Kačarević, kome je pritvor zamijenjen kućnim pritvorom uz elektronski nadzor, dok se ne upiše hipoteka na ponuđene nekretnine. Optužnicom se tereti da je za novčanu naknadu dostavljao informacije o kretanju Aleksandar Šarac, koji je ubijen u tržnom centru Ušće 2020. godine.
U porukama sa Skaj aplikacije, prema tvrdnjama tužilaštva, učestvovao je i Nikola Vušović, koji se tereti kao jedan od organizatora kriminalne grupe.
Nikola Vušović Foto: Kurir/Privatna Arhiva
Suđenje se nastavlja izvođenjem novih dokaza, dok sud treba da utvrdi da li komunikacija sa Skaj aplikacije nedvosmisleno potvrđuje planiranje ubistva ili pokušaj otmice. Javnost s posebnom pažnjom prati dio procesa koji se odnosi na tvrdnju da je policija bila unaprijed obaviještena o sastanku, što bi moglo otvoriti dodatna pitanja o okolnostima same pucnjave.
Tragedija koja je potresla i Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju dobila je neočekivan pravni epilog. U američkoj saveznoj državi Teksas, u mirnom predgrađu Dalasa, 23-godišnja Britanka Lucy Harrison izgubila je život nakon što je pogođena hicem iz vatrenog oružja u kući svog oca. Iako je priznao da je pucao, velika porota odlučila je da protiv njega neće biti podignuta optužnica.
Kobni događaj odigrao se 10. januara u mjestu Prosper, u okrugu Collin, dok je Lucy boravila u posjeti ocu zajedno sa svojim partnerom. Prema navodima iz istrage, tog dana u kući je izbila žustra politička rasprava koja je uključivala i tada aktuelna dešavanja u vezi sa Donaldom Trumpom i njegovim političkim angažmanom. Rasprava je, prema iskazima, bila emotivna i intenzivna, posebno oko pitanja oružja i nasilja u američkom društvu.
Neposredno prije odlaska na aerodrom, otac je kćerku odveo u spavaću sobu, navodno kako bi joj pokazao pištolj. Nekoliko trenutaka kasnije odjeknuo je pucanj. Lucy Harrison pogođena je u prsa i preminula je od zadobijenih povreda.
Otac je tokom istrage priznao da je držao oružje u trenutku kada je ispaljen hitac, ali tvrdi da je pištolj opalio slučajno. Naveo je da nije siguran da li mu je prst bio na obaraču. Tokom sudskog postupka izneseno je i da je ranije bio na rehabilitaciji zbog alkoholizma te da je tog dana konzumirao vino, što dodatno komplikuje okolnosti incidenta.
Uprkos tim činjenicama, velika porota u okrugu Collin zaključila je da nema dovoljno osnova za krivično gonjenje, čime je slučaj u Sjedinjenim Državama formalno zatvoren. Porodica preminule i njen pravni tim oštro osporavaju takvu odluku, naglašavajući da je otac bio jedina osoba prisutna u prostoriji u trenutku pucnjave i da verzija o nesretnom slučaju ne odgovara svim elementima događaja.
S druge strane, pravni zastupnici oca tvrde da se slučaj pokušava predstaviti kroz prizmu političkih i emotivnih tenzija, te da nema dokaza o namjeri. Ova tragedija otvorila je širu debatu o američkim zakonima o oružju, porodičnom nasilju i dubokoj političkoj polarizaciji koja se sve češće preliva i u privatne odnose.
Dok su britanske vlasti pokrenule zasebnu istragu o smrti svoje državljanke u inostranstvu, odluka američke porote da ne podigne optužnicu ostaje ključna tačka spora i izvor ogorčenja porodice. Tragedija koja je započela raspravom o politici završila je gubitkom jednog mladog života i pravnim pitanjima koja i dalje izazivaju polemike.
