U jeku burnih promjena koje su zahvatile Balkan početkom 20. vijeka, jedan dokument ostaje nijemi svjedok prostora, naroda i granica koje su tada činile geopolitičku stvarnost – karta Novopazarskog sandžaka iz 1912. godine. Izdata uoči Prvog balkanskog rata, karta ne samo da dokumentuje teritorijalni opseg Sandžaka pod Osmanskim carstvom, već i predstavlja vrijedan kulturno-historijski artefakt.

Ova precizno izrađena karta, u razmjeri 1:200.000, nastala je prema podacima Vojnog geografskog instituta u Beču, a priredio ju je kapetan M. J. Radovanović. Štampana je u Beogradu u poznatoj knjižari Gece Kona, a njena tadašnja cijena iznosila je 1.50 dinara.

Teritorijalni opseg Sandžaka

Na osnovu prikaza, Novopazarski sandžak u to vrijeme obuhvatao je dijelove današnjih država:

• Srbije: Novi Pazar, Sjenica, Prijepolje, Tutin,

• Crne Gore: Bijelo Polje, Rožaje, Pljevlja,

• Kosova: Peć, Istok, Mitrovica, Skenderaj.

Granice sandžaka jasno su označene crvenom bojom, a unutar njih mogu se prepoznati brojna naselja, planinski vijenci, rijeke, vjerski objekti, putevi i karaule. Ćiriličnim pismom ucrtani su toponimi svih većih i manjih mjesta, što dodatno svjedoči o tadašnjoj demografskoj strukturi regije.

Duh vremena zarobljen u detaljima

Donji lijevi ugao karte sadrži legendu koja nudi objašnjenje za simbole: vjerske objekte poput džamija, crkava i manastira, vojne i upravne granice, kao i komunikacijske pravce. Zanimljiv dodatak čini umetnuta minijaturna karta Balkana, koja prikazuje širi kontekst geografske pozicije Sandžaka unutar Osmanskog carstva.

Ova karta danas služi kao važan izvor za istoričare, geografe i kulturne radnike koji istražuju identitet Sandžaka, njegovu kompleksnu multietničku strukturu i političku historiju. Takođe, sve češće se koristi i u obrazovne i dokumentarne svrhe.

Karta kao identitetski dokument

Za mnoge Bošnjake, Albance, ali i Srbe i Crnogorce iz Sandžaka, ova karta nije samo puki geografski prikaz – ona je dokument postojanja, kulturnog pamćenja i teritorijalnog identiteta. U vremenu kada se granice često crtaju bez naroda, ova karta nas podsjeća da su upravo ljudi ti koji stvaraju prostor – svojim selima, rijekama, putevima, džamijama, crkvama i nadom.

Fotografija: Originalna karta Novopazarskog sandžaka iz 1912. godine (izdavač Gece Kona, Beograd)

Kragujevac – Novi Pazar, oktobar 2025 – U trenutku kada se život jedne porodice iz Novog Pazara prelomio između nade i očaja, medicinski tim sa Klinike za neurohirurgiju Univerzitetskog kliničkog centra Kragujevac pokazao je šta znači humanost, stručnost i predanost. Mladić iz porodice Agović preživio je tešku zdravstvenu krizu zahvaljujući brzoj i stručnoj intervenciji tima predvođenog prof. dr Vojinom Kovačevićem.

Porodica Agović javno je uputila pismo zahvalnosti osoblju UKC Kragujevac, izražavajući neizmjernu zahvalnost što su, kako navode, u bolničkom hodniku pronašli nadu i spas za svoje dijete.

– Kada vam se svijet sruši u jednoj sekundi, kada vam dijete leži između života i smrti, shvatite koliko su ljudi oko vas važni. Mi smo nadu i spas pronašli tamo gdje nismo ni sanjali – u bolničkom hodniku, u Kragujevcu – navodi se u pismu.

Posebna zahvalnost upućena je profesoru dr Vojinu Kovačeviću, koji je svojim znanjem, smirenošću i ljudskošću ulio vjeru porodici i pružio šansu za oporavak njihovom sinu.

U pismu se ističe i profesionalnost glavne sestre Snežane Tomašević, sestre Tanje Živković, tehničara, fizioterapeuta i kompletnog osoblja, čije su posvećenost i empatija bile podjednako ljekovite koliko i medicinski zahvati.

Zahvalnost je upućena i prof. dr Slobodanu Milisavljeviću, načelniku UKC-a, koji je omogućio roditeljima da svakodnevno budu uz sina u najtežim trenucima.

– Iako nismo iz Kragujevca, tamo smo pronašli dom. Hvala svim Kragujevčanima na riječima, osmijesima i pomoći. Granice ne postoje kada je u pitanju ljudskost – zaključuje se u pismu.

Porodica Agović iz Novog Pazara poručila je da će zauvek ostati zahvalna onima koji su spasili život njihovog sina i pokazali da medicina, pored nauke, podrazumijeva i srce.

Novopazarka Dina Delimeđac, poznata po svojoj skromnosti i plemenitosti, preminula je u Njemačkoj, gdje je radila kao negovateljica. Iza nje ostaje priča o borbi, humanosti i tišini kojom je otišla.

Smrt Dine Delimeđac potresla je zajednicu u Novom Pazaru i dijaspori. Ova tiha, dostojanstvena žena koja je godinama živjela sama i skromno, preminula je u Njemačkoj dok je radila kao negovateljica. Vijest o njenoj smrti proširila se društvenim mrežama, a priča koja je izašla na vidjelo rasplakala je mnoge.

Prema svjedočenju Lide L. Ličina, Dina nije imala djece, a živjela je sama u sobici Centra za socijalni rad. Zahvaljujući humanitarnim akcijama i podršci iz Novog Pazara, uključujući grupu koju vodi sama Lida, Dina je prije dvije godine dobila pomoć za opremanje sobe i odlazak u inostranstvo kako bi radila i stvorila sebi uslove za normalan život.

• „Fino se snašla, radila, dolazila povremeno. Iks puta me zvala govoreći da vidi neku akciju za pomoć nekome, pa pita da li da pošalje 100 eura. Bila je humana, topla osoba. Kad bi nju neko pomenuo, rekla bi: ‘Stani sastavi za kiriju, odradit ćemo akciju mi jači’“, navela je Lida, s tugom opisujući poslednje kontakte s Dinom.

Ono što dodatno rasplamsava emocije je činjenica da se do trenutka smrti borila dostojanstveno, nikada ne tražeći previše za sebe, ali uvijek nudeći sebe drugima. Bila je, kako mnogi navode, „rijetko dobri insan“. Njena veza sa porodicom bila je složena – otac joj nije više živ, majka je preselila, a imala je i polubrata Ibra, poznatog krojača iz Novog Pazara. O odnosima unutar porodice ne zna se mnogo, ali Lida naglašava da se ne treba suditi nikome, i da je Dina poticala iz stare, poštene, pazarske porodice.

U komentarima se navodi i da je možda bila kćerka rahmetli Ar. Miškova iz Bosanske ulice, što dodatno otkriva korijene i poreklo žene koju su mnogi znali, ali je možda nisu dovoljno primjećivali.

„Allah joj podario džennet, a porodici sabur“, stoji u brojnim porukama sućuti.

Dina Delimeđac otišla je tiho, ali je iza nje ostala snažna poruka – o dostojanstvu, ponosu, humanosti i borbi žene koja nije tražila ništa, a davala je sve što je mogla.

• Radila kao negovateljica kada je iznenada preminula, a porodicu o tragediji obavijestile korisnice društvenih mreža

Njemačka – Potresna vijest potresla je dijasporu i rodni Novi Pazar: Dina Delimeđac, žena srednjih godina porijeklom iz ovog grada, preminula je iznenada dok je radila kao negovateljica u Njemačkoj. Njena porodica, koja u tom trenutku nije bila obaviještena o smrti, saznala je za tragični događaj zahvaljujući solidarnosti i upornosti korisnica društvenih mreža.

Apel koji je objavila korisnica pod imenom Zenka Zenka na Facebooku pokrenuo je lanac reakcija. Objavljena fotografija i molba za identifikaciju preminule žene brzo su se proširile, izazivajući talas saosjećanja i angažovanja. Zahvaljujući zajedničkom naporu žena iz dijaspore, među kojima su Lida Ličina, Indira i Nerma, uspostavljen je kontakt sa Dininom porodicom u Novom Pazaru.

Lida Ličina je u komentarima navela da je Dina bila polusestra Ibra, poznatog kao “Ibro Krojač” iz naselja Baruthana, te da joj je upravo ona pomogla da ode u Njemačku, gdje je čuvala stariju osobu.

Korisnice su na osnovu profilne fotografije uspjele potvrditi njen identitet. Komentari ispod objave puni su tuge, nevjerice i podrške porodici. Jedna žena je navela da ju je Dina kontaktirala svega nekoliko dana prije smrti, dok je druga istakla da je obavijestila njenog oca, koji nije znao da se nalazi u Njemačkoj.

Posljednja objava Dine Delimeđac na njenom Facebook profilu datira iz 8. jula. Bila je to vedra, nasmijana žena i majka, čija smrt je duboko potresla sve koji su je poznavali.

Ova tragedija pokazuje koliko je digitalni prostor, uprkos svim kritikama, mjesto istinske ljudske povezanosti. Zahvaljujući društvenim mrežama, porodica je obaviještena, a Dina dostojanstveno ispraćena u javnosti, iako daleko od doma.

Neka joj je vječni rahmet, a njenoj porodici sabur i snaga u ovim teškim trenucima.