Ponedjeljak, 13 Aprila, 2026
Subscribe
Pošalji vijest

„NIKADA NEĆE PRIHVATITI MOJE PREZIME HAJDARPAŠIĆ, a neki drugi što sam iz Sandžaka!“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Ljubljana – Bijelo Polje – Sarajevo – Beograd – Skoplje – Zagreb – Senidah. Jedna žena, jedno ime i hiljade identiteta u kojima se prepoznaju milioni. A opet, nigdje potpuno prihvaćena. Popularna pjevačica Senidah Hajdarpašić otvorila je dušu i govorila o tome koliko je teško biti „ničija, a svačija“.

U emotivnom intervjuu za regionalne medije, muzička zvijezda koja već godinama puni dvorane širom bivše Jugoslavije, priznala je da uprkos ogromnoj popularnosti, nikada nije osjetila punu pripadnost nijednoj sredini.

  • – Neki me ljudi doživljavaju kao svoju, a neki nikada neće. U Sloveniji, gdje sam odrasla, nikad me neće prihvatiti jer mi prezime završava na „ić“. U Beogradu nisam Ivana, već Senidah. Kad dođem u Sarajevo, nisam Sarajka već iz Sandžaka. Gdje god da odem, uvijek sam pomalo strana – rekla je Hajdarpašićeva.

Porijeklom iz Sandžaka i Bosne, odrasla u Ljubljani, a u srcu – Jugoslovenka. Tako sama sebe opisuje. I dok mnogi pokušavaju da je „ukalupe“, Senidah ne mari.

– Na kraju krajeva, meni su ljudi ili dragi ili nisu. Volim sve dobre ljude, bez obzira odakle su. Imam i veze s Hrvatskom i Makedonijom. Rođena sam u Jugoslaviji i to će uvijek biti dio mog identiteta – iskrena je bila pjevačica.

I dok državne granice možda ne znaju šta bi sa njom, publika je voli bezuslovno. Bilo da nastupa u Zagrebu, Beogradu, Podgorici ili Skoplju – njeni koncerti su rasprodati, a publika u glas pjeva svaku pjesmu.

Miroslav Ilić: Povratak legende u Zagreb

U isto vrijeme kada Senidah gradi mostove među generacijama, jedan veteran narodne muzike sprema svoj veliki povratak. Miroslav Ilić, ikona jugoslovenske muzičke scene, nakon 15 godina vraća se pred zagrebačku publiku – i to u Arenu Zagreb!

– Biće to noć puna emocija i sjećanja. Tri generacije su odrasle uz moje pjesme. Dolaze mi i djeca i bake i dede. Dok me glas služi, ja ću pjevati – rekao je Ilić najavljujući spektakl.

Na sceni će mu se pridružiti veliki orkestar i nekoliko muzičkih gostiju iznenađenja. Koncert u Zagrebu biće i proslava više od 50 godina njegove karijere, nakon što je nedavno trijumfalno nastupio i u Beogradu.

Dok jedni grade karijere iznova, a drugi ih krunišu zlatnim jubilejima, jedno je jasno – muzika ne zna za granice, prezimena, niti podjele. I baš zato Senidah i Miroslav – bez obzira na razlike – pjevaju za isti narod. Jer emocija je zajednička.

Suad Zoranić: Bošnjaci kao “izdajnici”? Kako se skulptura u Prijepolju koristi za potvrdu stare SANU teze

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Piše: Suad K. Zoranić

  • Na prvi pogled, dirljiva i gotovo bajkovita priča o majci Ružici i njezinoj dvojici sinova – jednom pravoslavcu i drugom muslimanu – čini se kao simbol ljubavi koja nadilazi vjere. Ali, ispod površine ove skulpture „Zauvijek braća“, koja odnedavno stoji ispred prijepoljskog Muzeja, krije se mnogo više od poruke o toleranciji. Krije se pokušaj oblikovanja kolektivne svijesti o porijeklu Bošnjaka – i to ne prvi put.
  • Srpski mediji, kao i brojni akademski radovi, uporno recikliraju narativ prema kojem su Bošnjaci zapravo potomci Srba koji su „izdali vjeru“, prešli u islam zbog privilegija ili prisile, i izgubili svoj „pravi“ identitet. Ova priča o Risti koji postaje Alija upravo se uklapa u tu šablonsku logiku – ne slučajno, već s jasno ciljanom porukom: da Bošnjak nikad nije bio ono što jeste, nego je nekad bio nešto drugo – i „bolje“.
  • Međutim, istina, kao i uvijek, ne stane u jednu skulpturu. Risto Pejović, danas upamćen kao Alija Poturak, nije „prešao vjeru“ zbog ideologije ili sile – već zbog bijede, siromaštva i potrebe za preživljavanjem. I nije jedini. Takve priče bile su svakodnevnica ljudi s margine, gdje je granica između identiteta bila fluidna, ali nikad izdajnička. Srpski narativ o „poturicama“ zapravo nije historija – to je ideološki projekat, duboko ukorijenjen u poricanju bošnjačkog identiteta.

Na trotoaru ispred prijepoljskog muzeja stoji naizgled nevina skulptura – majka Ružica Pejović sa dvojicom sinova: Lukom, pravoslavcem u šajkači, i Alijom, muslimanom s turbanom. Djelo je to akademskog vajara i lokalnog entuzijazma, inspirisano fotografijom iz 1919. godine. Za jedne, ona predstavlja suživot i toleranciju, za druge, svjedočanstvo majčinske ljubavi iznad vjerskih razlika. No za one koji znaju čitati između redova – i između slojeva kamena – ta skulptura nije samo umjetnost. Ona je politička poruka, istorijski alat i simbol jedne vrlo opasne i perfidne teze: da Bošnjaci nisu narod, već „poturice“.

Već decenijama srpski akademski i medijski diskurs uporno plasira narativ o Bošnjacima kao bivšim Srbima koji su „promijenili vjeru“, najčešće iz koristi ili pod pritiskom. Taj narativ nije rezultat naučne analize, već ideološkog konstrukta, temeljenog na poricanju bošnjačkog identiteta i pokušaju da se on svede na „odmetnuto“ krilo srpskog naroda. U toj matrici, svaki Bošnjak je zapravo neki „Alija Poturak“, a iza svakog Alije – stoji neka Ružica.

Kad siromaštvo postane argument za ideologiju

Priča o Ružici i njenom sinu Risti, koji je prešao u islam i postao Alija Poturak, često se prikazuje kao sentimentalna legenda o porodici koja je ostala povezana unatoč različitim vjerama. No šta se zapravo dogodilo? Risto je, kao dijete iz siromašne pravoslavne porodice Pejović iz Komarana, dat ili poslat na službu u bogatu bošnjačku kuću Osmana Poturka. Tamo je našao sigurnost, hranu i život dostojan čovjeka. Rastočio se među drugom djecom, prihvatio njihove običaje, jezik i vjeru. I umjesto da se vrati u bijedu iz koje je došao – ostao je.

Profesor Ferid Šantić, oslanjajući se na lokalna usmena kazivanja, jasno ističe da nije bilo nikakve prisile, nikakvog pritiska – već životna nužda, tipična za to doba. Dječak iz siromaštva je pronašao dom, prihvaćenost i dostojanstvo. Da je riječ o pravoslavnoj, katoličkoj ili ateističkoj porodici – ishod bi bio isti. Ali kada se ta priča stavi u funkciju nacionalne ideologije, dobija sasvim drugo značenje.

Skulptura nije slučajna – ona je poruka

Postavljanje skulpture ispred prijepoljskog muzeja nije samo čin poštovanja prema prošlosti – to je poruka sadašnjosti. Ona se ne nalazi na porodičnom imanju, niti u lokalnom parku, već pred institucijom kulture, kao „istorijska istina“ u kamenu. I poruka je jasna: Bošnjaci su potomci Srba, njihova vjera je rezultat transformacije, a njihovo postojanje – posledica tuđe darežljivosti.

Problem s tim pristupom nije samo što je netačan, već što je sistematski. On se ponavlja kroz udžbenike, radove SANU‑a, medijske priloge, i sad – kroz skulpture. Tako se stvara narativ koji oblikuje javno mišljenje, potiskuje bošnjačku istoriju i zamjenjuje je jeftinim mitovima.

Šta termin “Poturak” zapravo znači?

Jedna od ključnih manipulacija vezana je i za prezime „Poturak“, koje se često tumači kao pogrdni sinonim za „poturicu“ – nekoga ko je izdao pravoslavlje. Međutim, kako ističe prof. Ferid Šantić, a potvrđuje i američki historičar Noel Malcolm, riječ potur potiče iz turskog jezika i označava tip širokih, naboranih pantalona koje su nosili srednjovjekovni Bošnjani. Osmanlije su, po dolasku, tim izrazom označavale domaće nemuslimansko stanovništvo u Bosni. Dakle, Poturak nije neko ko se „poturio“ u religijskom smislu, već neko iz naroda koji je nosio „poture“ – naborane čakšire. A to je ogromna razlika.

Ljubav majke nije dokaz teze o izdaji

Ružica je, prema predanju, nastavila da voli i posjećuje oba sina – i Luku i Aliju. To je najljepši i najiskreniji dio ove priče. Ali čak ni majčinska ljubav ne može biti izgovor za konstrukciju narativa koji negira cijeli narod. Ljubav jedne žene ne dokazuje ni izdaju, ni pripadnost, ni porijeklo. Ona dokazuje samo jedno – da majka ostaje majka. I to bi trebalo da bude kraj ove priče, a ne njen ideološki početak.

Bošnjaci Sandžaka, Bosne i šire nisu narod nastao iz nečije tuđe vjere, niti narod bez korijena. Oni su narod sa vlastitim identitetom, jezikom, kulturom i vjerom, ukorijenjenim u stoljećima postojanja. Pokušaji da se njihovo postojanje objasni kroz figure poput Ružice, Alije i Luke nisu samo pogrešni – oni su opasni. Jer ne klesa se samo skulpture – klesa se kolektivna svijest. I zato, kad pogledate ovu skulpturu ispred Muzeja u Prijepolju, pitajte se: da li gledate umjetnost – ili još jednu ciglu u zidu ideološke manipulacije?

“Браћа по крви, али не и вери.”
скулптура у Пријепољу

Ружица Пејовић и њени синови Лука и Алија

Необична скулптура…

Objavljuje Рашка област – Raška region u Utorak, 5. svibnja 2015.

Једна мајка двије вјере и народа …

Мајка Ружица Пејовић , Српкиња из Комарана код Пријепоља, са синовима различитих…

Objavljuje Друштво љубитеља историје u Nedjelja, 1. lipnja 2025.

Tragedija u Međimurju: Jedan roditelj UBIJEN, drugi se bori za život, ranjen i njihov sin

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
najnovija vijest

Pleškovec – Rano jutros u mirnom međimurskom mjestu Pleškovec dogodila se tragedija koja je potresla cijeli region. Jedna osoba je smrtno stradala, dok su dvije osobe teško povrijeđene, među njima i maloljetni sin. Sve ukazuje na to da se radi o porodičnom nasilju sa smrtnim ishodom.

Prema informacijama koje su za sada dostupne, do incidenta je došlo unutar jedne porodice. Lokalni portal Međimurski.hr navodi da je jedan od roditelja ubijen na licu mjesta, dok je drugi u teškom stanju prevezen u Županijsku bolnicu Čakovec. Također, ranjen je i njihov sin, čije se zdravstveno stanje još uvijek utvrđuje.

Policija je odmah po prijavi stigla na mjesto događaja i započela intenzivnu istragu. Za sada nisu objavljeni identiteti ni žrtava ni počinitelja, a iz Policijske uprave međimurske kratko su poručili da se radi o “nasilnoj smrti” te da je istraga u toku.

Kako neslužbeno doznaje Index.hr, sumnja se da je riječ o unutarporodičnom obračunu, ali policija te informacije zasad nije službeno potvrdila. Mještani Pleškovca u šoku su zbog brutalnosti ovog čina, a cijelo naselje obavijeno je tugom i nevjericom.

Više informacija očekuje se tokom dana nakon što istražni organi obave uviđaj i ispitaju sve relevantne svjedoke.

Srpski mediji kriju ključne detalje: Šta zaista stoji iza skulpture Luke i Alije u Prijepolju?

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Piše Redakcija Sandžak Danas

  • Skulptura “Zauvijek braća”: Kada umjetnost postaje sredstvo istorijskog falsifikata

U selu Komarani, smještenom u Limskoj dolini nadomak Prijepolja, krajem 19. i početkom 20. vijeka živjela je Ružica Pejović, žena čija je sudbina postala temelj jedne od najemotivnijih i istovremeno najkontroverznijih priča ovog kraja. Majka petorice sinova, Ružica je ostala upamćena zbog jednog sina koji je ostao pravoslavac i drugog koji je prešao u islam. Upravo njih dvojica, Luka i Alija, zajedno s njom su danas ovjekovječeni u kamenu ispred prijepoljskog Muzeja, u skulpturi nazvanoj „Zauvijek braća“.

Od Riste do Alije – stvarna pozadina jedne konverzije

Prema usmenim predanjima, jedan od Ružičinih sinova, Risto Pejović, kao dječak iz siromašne porodice, prešao je da živi i radi kod imućne bošnjačke porodice Osmana Poturka u Komaranima. Tamo je, okružen muslimanskom djecom i običajima, odrastao u drugom kulturnom ambijentu i s vremenom se asimilirao. Samoinicijativno je prihvatio islam, promijenio ime u Alija i uzeo prezime porodice koja ga je zbrinula – Poturak.

Njegova biološka porodica, Pejovići, tada je siromaštvom bili pritisnuta do kraja, te je odlazak jednog djeteta značio i jedno gladno usta manje. Prema kazivanju Šeće Rovčanin, svjedokinje iz tog kraja, ovakvi slučajevi nisu bili rijetkost. Risto, kasnije Alija, ostao je u Poturkovoj kući, oženio se Fatimom i zasnovao svoju porodicu, ne osvrćući se više na podrijetlo.

Fotografija koja je postala mit

Godine 1919, advokat Andrija Bogdanović, prijatelj porodice, načinio je fotografiju koja prikazuje Ružicu sa sinovima Lukom – pravoslavcem u šajkači, i Alijom – muslimanom s turbanom. Ta fotografija postala je temelj priče o toleranciji i suživotu među vjerama.

Njegov potomak, Vladimir Bogdanović, odlučuje da ovu sliku pretvori u trajni spomen – granitnu skulpturu postavljenu ispred prijepolskog Muzeja. Skulpturu je izradio akademski vajar Goran Čpajak, porijeklom iz Prijepolja. Ona prikazuje Ružicu s dvojicom sinova – simbolično u dvije različite vjerske nošnje.

Kontroverze: Od suživota do političke manipulacije

Iako je na prvi pogled riječ o priči koja promoviše suživot, ljubav i zajedništvo, brojni istoričari i poznavaoci lokalne prošlosti vide u tome pokušaj da se Bošnjacima podmetne narativ o „poturčavanju“. Kritičari ističu da je skulptura ustoličila jednu priču kao reprezentativnu za sve Bošnjake, kao da su svi potomci Srba koji su “promijenili vjeru”, zanemarujući složenu i višeslojnu historiju bošnjačkog naroda.

Profesor Ferid Šantić navodi da se ovom skulpturom nastoji poturiti teza da je svaki Bošnjak u stvari neko ko se odrekao pravoslavlja, i da je majka Ružica zapravo majka svih Bošnjaka. On posebno ističe da je u prikazima ignorisana činjenica da je porodica Poturak postojala i prije dolaska Riste, te da prezime Poturak nema veze s pogrdnim izrazom „poturica“, već potiče od osmanske riječi potur – označavajući naboranu odjeću, tipičnu za srednjovjekovne Bošnjane.

Zašto skulptura baš sada?

Pitanje koje se sve češće postavlja u javnosti jeste: zašto je baš sada, u vremenu novih identitetskih borbi, jedna ovakva skulptura podignuta na vidljivom mjestu u Prijepolju? Neki to tumače kao pokušaj da se “ilustruje” porijeklo Bošnjaka kroz jednu sentimentalnu priču, dok drugi vide istinsku želju da se promoviše ideja međuvjerske ljubavi i razumijevanja.

Nedavni susret potomaka dvije porodice, Milinka Pejovića i Lutva Poturka, ispred skulpture, izazvao je emocije, ali i podijeljena mišljenja. Dok oni ističu ponos i želju da sačuvaju vezu koju su njihovi preci njegovali, mnogi se pitaju da li je njihova priča iskorišćena za nešto mnogo šire – narativ o etničkoj i vjerskoj preobrazbi koji ima dublje političke i ideološke implikacije.

Priča o Ružici i njenim sinovima nije samo priča o majci i dvojici braće – ona je ogledalo jednog vremena, ali i alat u rukama onih koji žele da identitete kroje po unaprijed zacrtanim matricama. I dok skulptura stoji na trotoaru pred Muzejom, Bošnjaci i dalje čekaju da njihovi istinski velikani, poput Sulejman-paše Murveta, dobiju svoje mjesto u istorijskom i javnom pamćenju.

ISPOVIJEST ENVERA DACIĆA IZ SJENICE: “BIOC JE RAJ ZA STOČARSTVO, ALI BEZ VODE I NARODA NEMA NI SELA”

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Piše: Sandžak Danas

Selo Bioc, smješteno u opštini Sjenica na obroncima Pešteri, nekada je bilo dom za 28 kuća, punih života i pjesme. Danas ih je, kako kaže mještanin Enver Dacić, ostalo tek 15, a i one su većinom puste. Njegova priča je ogledalo sudbine mnogih sandžačkih sela – siromaštvo, migracije, nemar vlasti i sveopšti zaborav.

„Imalo je sve – ovce, krave, sir, livade pune sjena. A sada ni vode nemamo“, govori Dacić dok stoji ispred trošne kuće. „Struja slaba, zamrzivači crkavaju, a voda iz azbestnih cijevi iz sedamdesetih godina. Ni za piće nije dobra, a o poljoprivredi da ne pričam.“

Enver Dacić je jedan od rijetkih koji je ostao. Petoro djece ima – sin u Njemačkoj, dvije kćerke udate kod Pazara, dvoje najmlađih u Sarajevu. „Omladina otišla, školovala se, nema ko da muze ovce. Niti hoće, niti znaju“, dodaje sa gorčinom.

Selo, kaže, više ne može da izdrži bez pomoći države. Nekada se sir iz Bioča prodavao širom Sandžaka, ali sad – mladi bježe od sela, stariji umiru, a vukovi haraju stajama.

„Kosidbe su nekad bile praznik – po 30 kosa na livadi, pjesma, veselje, pomaganje. Danas, niko ne zapjeva, niko ne pogleda vedro. Sve nešto sivo, turobno. Više imamo nego prije, ali se brže troši. Bolje je bilo imati 100 dinara nekad nego 100 eura danas“, kaže Dacić.

Selo je pogođeno i lošim upravljanjem. Voda koja dolazi iz pravca opštine Tutin, presijeca i sjeničku teritoriju, ali Sjenica, tvrdi Enver, ne ulaže ništa u njeno održavanje. „Tutinci uradili nešto, a Sjenica ni projekat nije napravila. Bazeni za vodu su urađeni tamo gdje voda ne može ni da dođe. To je katastrofa“, objašnjava.

I dok država diže poreze, narod u Bioču ne zna zašto plaća. „Zabranili su nam i da oru Peštersko polje zbog nekih ptica. A smeće bacaju pravo ljudima pred kuće, pored izvora.“

Dacić je gajio i pčele – imao je 15 košnica. Sve su pomrle. „Ne znamo zašto. Ovdje nema zagađenja, a pčele nestaju. Kažu da je vazduh pun baruta, da sve ratove i zlo vjetar donosi.“

Svoju ljubav prema životu na selu, Enver objašnjava najjednostavnije: „Kad imaš ovcu, to ti je isto kao kafa – milina ti je, dođeš, vidiš je, znaš da je tvoja, da živiš s njom. Ali nema više toga. Ni naroda, ni veselja, ni nade.“

Bioc je nekada bio selo života, sada je selo sjećanja. Ako se ovakve priče nastave ignorisati, Sandžak će uskoro izgubiti svoja sela – bisere tradicije, stočarstva i prirode.

Kako stranačka „Udruženja“ ili društveni paraziti izvlače novac iz budžeta lokalnih samouprava u Sandžaku?

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Dok mladi sve češće napuštaju Sandžak u potrazi za dostojanstvenim životom, iz dana u dan se otkrivaju primjeri sistemske zloupotrebe javnih sredstava. Jedan od njih ukazao je Pribojac Dado Begić, koji je putem društvenih mreža javno prozvao brojne fiktivne organizacije koje, kako tvrdi, služe isključivo kao mehanizam za izvlačenje novca iz državnog i lokalnih budžeta.

  • „Danas sam bacio pogled na APR… Priboj – preko 100 aktivnih udruženja na 20.000 ljudi! Udruženje na svakih 200 duša. Selo, mahala, kafana – svi ‘nešto rade’, a zapravo – svi nešto muzu…“, naveo je Begić na svom Facebook profilu.

Prema njegovim riječima, riječ je o tzv. “društvenim parazitima” – fiktivnim udruženjima koja formalno djeluju u okviru lokalnih zajednica, a praktično služe kao alat za uzimanje javnog novca putem izmišljenih seminara, edukacija bez svrhe i projekata koji nikada ne daju opipljive rezultate.

  • „Dok djeca sanjaju Njemačku prije nego što prohodaju, vi sanjate novi projekat. Dok vrtići prokišnjavaju, vi ‘jačate kapacitete’. Dok škole propadaju, vi ‘osnažujete'“, istakao je u objavi koja je naišla na snažne reakcije na društvenim mrežama.

Begić naglašava da isti ljudi često vode više udruženja, čime višestruko dolaze do sredstava iz različitih izvora. I dok takvi programi i fondovi treba da služe razvoju zajednice, u praksi se, tvrdi on, pretvaraju u „nula rezultata“ i „beskrajno prazne edukacije“.

Posebno zabrinjava činjenica da, kako navodi, nijedna sandžačka politička opcija nije imuna na ovakvu praksu. „Sve sandžačke stranke imaju svoje ‘ljude’ u ovim šemama. I nijedan grad u Sandžaku nije izuzet“, poručuje Begić.

Na kraju, njegov apel je jasan: „Ne zovite se više ‘udruženja’. Zovite se pravim imenom – paraziti na grbači naroda. Dosta je! Narod vas vidi. I sve manje vas trpi.“

Ova objava otvorila je prostor za širu javnu raspravu o transparentnosti finansiranja nevladinog sektora i potrebi kontrole namjene javnih sredstava. U vremenu kada se brojni građani bore za osnovne životne uslove, pitanja o „fiktivnim udruženjima“ postaju sve glasnija.

Danas sam bacio oko na APR…
Priboj , preko 100 aktivnih udruženja na 20.000 ljudi!
Udruženje na svakih 200 duša….

Objavljuje Dado Begović u Petak, 4. srpnja 2025.

Borići ponovo čisti: Radnici „Gradske čistoće“ uklonili divlju deponiju iz omiljenog izletišta

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Novi Pazar, Borići – Jedno od najomiljenijih izletišta Novopazaraca, Borići, ovog vikenda je ponovo zasjalo punim sjajem zahvaljujući angažovanju radnika JKP „Gradska čistoća“. Uklonjene su velike količine smeća koje su neodgovorni pojedinci ostavljali duž šumskih staza i uz samu ivicu puta.

Na fotografijama koje su zabeležene pre čišćenja, jasno se vidi razbacan otpad – plastične kese, flaše, ambalaža i ostaci hrane – koji su narušavali prirodni ambijent ovog šumskog kompleksa i predstavljali potencijalnu opasnost za izletnike, posebno decu koja svakodnevno koriste mobilijar, klackalice i ljuljaške u senci borova.

📷 Nakon intervencije komunalnih službi, divlja deponija je očišćena, a prostor vraćen svojoj izvornoj namjeni – rekreaciji, odmoru i uživanju u prirodi.

📣 Apel građanima:

Iz JKP „Gradska čistoća“ poručuju da čistoća i očuvanje prirode zavise od svih nas.

„Naše ekipe će i dalje raditi na terenu, ali bez podrške i savjesnog ponašanja sugrađana, trajnih rezultata neće biti. Apelujemo na sve da otpad odlažu isključivo na za to predviđena mesta, kako bi Borići ostali mjesto okupljanja, a ne rugla,“ poručuju iz ovog preduzeća.

U neposrednoj blizini uređenih klupa i dečijeg igrališta vidljivi su tragovi loženja vatre, što dodatno zabrinjava s obzirom na visok rizik od požara u ovako gustoj šumi. Nadležne službe najavljuju pojačanu kontrolu i postavljanje informativnih tabli.

✅ Poruka za kraj: Borići nisu deponija – oni su dragulj prirode našeg grada. Čuvajmo ih.

Prikolica šlepera se otkačila i sletjela s puta – izbjegnuta tragedija!

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Foto RINA

Prijepolje/NOVA VAROŠ – Na magistralnom putu između Bistrice i Nove Varoši u ponedjeljak ujutru došlo je do ozbiljnog incidenta kada se tokom vožnje otkačila prikolica šlepera i sletjela van kolovoza.

Kako saznajemo, šleper prijepoljskih registarskih oznaka kretao se u pravcu Nove Varoši kada je došlo do otkazivanja mehanizma za spajanje prikolice. Prikolica je izgubila stabilnost, prešla u suprotnu traku i zaustavila se na ivici puta, djelimično naslonjena na kosinu pored kolovoza.

„Na svu sreću, u tom trenutku iz suprotnog smjera nije nailazilo nijedno vozilo, inače bi posledice bile nesagledive“, kazao je jedan od očevidaca.

Na fotografiji sa lica mjesta vidi se nageta prikolica s reklamom brenda “Falke”, dok se vozila kreću usporeno i uz dodatni oprez. Saobraćaj se na ovoj dionici trenutno odvija otežano, uz povremene zastoje.

Nadležne službe su odmah upućene na teren kako bi uklonile prikolicu i normalizovale protok saobraćaja. Vozačima se savetuje dodatni oprez i strpljenje dok traje intervencija.

Srećom, u ovom incidentu niko nije povrijeđen.

Sandžaklija starog kova: Ujkan Manić iz sela Devreče i u 93. godini čuva duh

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

DEVREČE, TUTIN – Na visoravni iznad Tutina, u selu Devreče, živi Ujkan Manić, jedan od posljednjih autentičnih Sandžaklija starog kova. U svojoj 93. godini, bez penzije, bez pomoći države, bez žalbe, Ujkan sa osmijehom govori o životu, radu, časti i borbi – upravo onako kako se nekada živjelo u Sandžaku.

„Nikome nisam muftačan za ništa. Ni da me napoji, ni da me povede kod ljekara“, kaže Ujkan dok sjedi na klupi ispred svoje skromne kuće. U životu je samo dva puta bio kod ljekara – jednom kad je operisao slijepo crijevo, i jednom na rutinski pregled. Danas više ne može pješke do Pazara, ali ističe da mu do sela niko ne treba. „Najmilije mi je ođe. Nema ko da mi naredi.“

Ujkan ima dvije kćerke, brojne unuke, sinove, ali ni njih ne opterećuje. Kaže da su mu djeca dobra, ali da sam sebi najviše odgovara. „Nosio sam po 50-60 kila na leđima. Sad mi je i 20 kila teško – ali godine su godine.“

Pamti vrijeme kada se oralo drvenim ralima, kada se sve radilo ručno, kada se u vodenicama mljelo žito i kada je čast bila važnija od svega. U jednoj anegdoti iz mladosti, prisjeća se kako je odbio da napusti vodenicu usred noći, iako mu je žena koja je radila tamo to tražila. „Peti-šesti sat hoda po noći, suma, mečke, vukovi… Gde da idem? Rekla je da će zvati miliciju. Ja sam rekao – zovi slobodno. Ako sam ti nešto ukrao ili slomio, idi.“

Ujkan nije samo vrijedan – bio je i veseljak. „Pjevao sam, igrao, radio… Nijedan posao mi nije bio težak. Igrao sam dok sam mogao. Sad toga više nema, selo se prorijedilo, drveće posječeno, ljudi otišli u Njemačku.“

Od stočarstva i poljoprivrede je živio. Imao je nekada i po 80 ovaca, ali je sve prodao kad više nije imao ko da ih čuva. Jedan od sinova mu živi u Njemačkoj već 20 godina i ponekad dolazi. Ali, Ujkan kaže: „Da me postave za predsjednika države, opet bih izabrao da ostanem ovdje.“

U njegovim riječima odzvanja nešto što se danas rijetko čuje – ljubav prema zavičaju, slobodi, radu i miru. Ujkan Manić nije samo starac iz Devreča – on je živa slika jedne generacije koja se ne žali, ne traži, ne kuka, već gleda nebo, zemlju i čeka svoj red dostojanstveno, uz osmijeh.

„Zajedno radimo, sinovi i ja. Sloga. Ali ja sad više nijesam kadar. Oduzimaju snagu godine… ali duša je mirna.“

Novi Pazar : Neregistrovan motor sa troje ljudi izazvao saobraćajnu nesreću – BEZOBZIRNOST BEZ GRANICA!

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Foto Sandžak Danas

Saobraćajna nezgoda kod restorana BHB: Troje povrijeđenih, neregistrovan motor, vozač pod istragom

NOVI PAZAR – Jutros u 05:15 sati dogodila se ozbiljna saobraćajna nezgoda na magistralnom putu Novi Pazar–Raška, u blizini restorana BHB. U incidentu su povrijeđene tri osobe koje su se nalazile na motociklu marke Suzuki, koji je, kako je utvrđeno, bio neregistrovan, sa skoro potpuno istrošenim gumama, a vozilo je u tom trenutku prevozilo tri osobe, što je protivzakonito.

Prema prvim informacijama, motociklista I.D. (1987) upravljao je vozilom neprilagođenom brzinom, izgubio kontrolu, sletio s kolovoza na šljunak i udario u parkirani automobil marke Mercedes, novopazarskih registarskih oznaka. U tom trenutku, sa njim su se na motoru nalazili njegov prijatelj S.I. (1989) i supruga A.H. (1992).

Foto Sandžak Danas
Foto Sandžak Danas

Od siline udara, vozač I.D. se podvukao ispod automobila, dok je njegov prijatelj u stanju šoka pokušao da ustane, ali je pao nekoliko metara dalje. Supruga povrijeđenog motocikliste pokušavala je da ga izvuče ispod automobila dok su prolaznici pozivali Hitnu pomoć.

Brzom intervencijom ekipa Hitne pomoći, svi povrijeđeni su zbrinuti i prevezeni u Opštu bolnicu Novi Pazar. Prema riječima ljekara, I.D. i njegova supruga A.H. zadobili su lakše tjelesne povrede, dok je S.I. pretrpio teže povrede, ali nije životno ugrožen.

Nakon uviđaja, policija je oduzela motocikl i protiv vozača će biti podnijeta krivična prijava zbog više prekršaja:

  • upravljanje neregistrovanim vozilom,
  • ugrožavanje sigurnosti učesnika u saobraćaju,
  • izazivanje opšte opasnosti,
  • i nepropisan prevoz više osoba na motociklu.

Uz to, svi povrijeđeni su testirani, a uzeti su im i uzorci krvi kako bi se utvrdilo da li su bili pod uticajem alkohola ili psihoaktivnih supstanci u trenutku nesreće. Rezultati analiza se očekuju.

Građani su ogorčeni ovakvim neodgovornim ponašanjem na putu i apeluju na strožu kontrolu motociklista u ljetnim mjesecima, kada su ovakvi slučajevi, kako navode, sve češći. Pogledajte video snimak ispod teksta.

1...463464465...3.677Page 464 of 3.677

Kontakt – Sandžak Danas Viber / WhatsApp / Poziv: +381 65 333 9741 Email: [email protected]

Sandzak danas

U trendu

Kategorije

© Sandzak Danas 2025