Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Dobanovci – Noć u ovom prigradskom naselju kod Beograda obilježila je stravična saobraćajna nesreća u kojoj je život izgubila šesnaestogodišnja djevojčica, dok su dvojica njenih prijatelja (17 i 14 godina) zadobili teške povrede. Tragedija se dogodila nešto iza ponoći, kada je vozilo u kojem su se nalazili, iz za sada neutvrđenih razloga, izletjelo s puta i silovito udarilo u betonski stub pored puta.
Prema informacijama koje je potvrdila služba Hitne pomoći, nastradala djevojčica preminula je na licu mjesta usljed zadobijenih povreda. Dvojica dječaka, teško povrijeđena, prevezena su u Dečju bolnicu u Tiršovoj, gdje se ljekari bore za njihove živote. Nezvanično se saznaje da su obojica zadobili višestruke povrede i da je njihovo stanje izuzetno teško.
Na mjestu nesreće vrlo brzo su se okupili članovi porodica i prijatelji nastradale djece, a prizor je bio potresan – suze, nevjerica i šok, kao i pitanja kako je došlo do ove tragedije. Mještani Dobanovaca ističu da je ovaj dio puta poznat po oštrim krivinama i da se često vozi brže od dozvoljenog, što je, uz moguće druge faktore, moglo doprinijeti nesreći.
Policija je izvršila uviđaj, a detalji o uzrocima nesreće još nisu zvanično saopšteni. Prema prvim pretpostavkama, vozač je izgubio kontrolu nad vozilom, što je dovelo do izlijetanja s puta i smrtonosnog udara
Sarajevo – Posjeta Usamea Zukorlića Sarajevu i njegovo gostovanje u Klix Studiju otvorilo je više pitanja nego što je ponudilo odgovora. Kao Bošnjak i ministar u Vladi Srbije, od njega se s pravom očekuje više: da javno i nedvosmisleno imenuje odgovorne za loše odnose Bosne i Srbije, da osudi negiranje genocida, da traži izručenje ratnih zločinaca i da prestane glumiti diplomatu tamo gdje je potrebna građanska i politička hrabrost.
Uvijek “diplomata” kad treba braniti Beograd
Zukorlić se tokom cijelog intervjua uporno izmotava – izbjegava svaku oštru riječ na račun Beograda i Vučićeve politike. Na pitanje o odgovornosti za zamrznute odnose, ponavlja prazne fraze: “Nije moja uloga da presuđujem, ja sam tu da gradim mostove.”U prevodu, nije spreman da kao bošnjački predstavnik jasno kaže ono što svi znaju – ključni problem je sistemska politika Srbije prema Bosni i negiranje genocida.
Genocid? “Moj stav je poznat, ali…”
Na direktna pitanja o negiranju genocida u Srebrenici i odbijanju presuda Haškog tribunala, Zukorlić relativizuje: “Moj stav je poznat, ali cijelo društvo u Srbiji tako misli, i vlast i opozicija.” Ovdje on ne koristi svoju poziciju ni kao Bošnjak ni kao ministar da bar jasno i javno kaže – “Da, država Srbija je saučesnik u negiranju genocida i to je prepreka svakom pomirenju.” Umjesto toga, “pričajmo, dijalog je važan” – kao da je dijalog moguć bez istine.
Podrška Dodiku – Zukorlić je “slabost Bosne”, a ne Srbije
Posebno je skandalozna retorika kada pokušava odgovornost za susrete Vučića s bjeguncem od pravde, Miloradom Dodikom, prebaciti na “slabost institucija Bosne i Hercegovine”, a ne na beogradsku politiku koja direktno podriva suverenitet susjedne zemlje. Odbija da kaže ijednu kritičnu rečenicu o politici zvaničnog Beograda prema Republici Srpskoj, ponavlja da “on nije tu da osuđuje”, iako bi mu to trebala biti prva obaveza – ako zaista predstavlja svoj narod.
“Srpski svet” – umjesto opomene, izjednačavanje
Zukorlić minimizira opasnost “srpskog sveta”, upoređujući ga s bošnjačkom političkom dezorganizacijom, čime relativizuje ozbiljne prijetnje integritetu Bosne i Hercegovine i multietničkoj budućnosti regije. Izgleda da mu je lakše kritizirati bošnjačke lidere u Sarajevu nego Vučića i njegove političke partnere.
Ratni zločinci: Nema hrabrosti za zahtjev izručenja
Na pitanje o izručenju osuđenih ratnih zločinaca poput Novaka Đukića, Zukorlić bježi od odgovora, krije se iza mantre “o tome ćemo razgovarati kada bude dijalog”. Kao da dijalog i pravda nisu nerazdvojivi – pa bez suočavanja s ratnim zločinima nema normalizacije odnosa!
Šta je stvarni problem? Nedostatak hrabrosti ili svjesno čuvanje pozicije u Vučićevoj vladi?
Zukorlić je tipičan primjer “bošnjačkog ministra” kakvog Beograd voli – simbolična funkcija, bez suštinskog uticaja. Nema hrabrosti da zatraži ono što Bošnjaci očekuju: jasno priznanje genocida, izručenje ratnih zločinaca, prestanak podrške Dodiku, prekid miješanja u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine. Umjesto toga, nudi diplomatske floskule, izbjegava odgovornost i za sve nalazi opravdanje u slabostima drugih, dok prešućuje mane vlastite vlade.
Bošnjaci u Srbiji i Bosni zaslužuju više
Očekivati od Usamea Zukorlića hrabro suprotstavljanje režimu u kojem sjedi možda je iluzija. No, javnost ima pravo znati: dok god nema jasne, kritične i principijelne bošnjačke politike u Beogradu, prava i istina ostat će taoci “dijaloga bez sadržaja”. Bošnjaci zaslužuju ministra koji neće samo graditi mostove, nego će imati snage da jasno kaže – “Ovo je odgovornost Srbije, a istina i pravda su preduslov svakom pomirenju.” Pogledajte cijeli intervju ispod teksta.
Berlin – Njemački kancelar Friedrich Merz oštro je u utorak u Bundestagu upozorio na opasnost od iranskog nuklearnog programa, naglašavajući da sigurnost Izraela predstavlja temeljni državni interes Njemačke.
„Ne samo Izrael, već i Evropa i cijeli svijet ugroženi su ovim iranskim nuklearnim programom,“ istaknuo je Merz pred zastupnicima u donjem domu njemačkog parlamenta, pozivajući se na nedavne izvještaje Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) koji upozoravaju na zabrinjavajući napredak Irana u obogaćivanju urana.
Merz je kategorički poručio: „Iran ne smije imati nuklearno oružje.“ Prema njegovim riječima, Iran već desetljećima destabilizira Bliski istok i direktno ugrožava opstanak Izraela.
„Naš državni razlog je braniti državu Izrael u njenom postojanju. Izrael ima pravo na samoodbranu i sigurnost svojih građana“, poručio je Merz, dočekan aplauzom većeg dijela zastupnika.
Kancelar Merz je podsjetio i na napade 7. oktobra 2023. godine u Izraelu, navodeći da takvi napadi „ne bi bili mogući bez podrške Irana“. On je Iran označio glavnim pokroviteljem i izvorom finansiranja za Hamas, Hezbollah i jemenske Hute, koje je okarakterizirao kao terorističke organizacije.
Merz se u svom govoru osvrnuo i na rat u Ukrajini, snažno osudivši nastavak ruskih zračnih napada na civilno stanovništvo. „Pravi, trajni mir zahtijeva spremnost na kompromis sa svih strana. Rusija, međutim, novim valom napada jasno pokazuje da nije spremna za mir,“ istakao je Merz.
On je podsjetio da je Ukrajina pristala na prekid vatre bez dodatnih uvjeta, ali je Rusija to odbila. „Kijev je posljednjih sedmica pod stalnim napadima, a broj žrtava raste,“ upozorio je njemački kancelar, naglašavajući da Njemačka ostaje čvrsto uz svoje partnere u odbrani međunarodnog prava.
Uz podršku mladih i velikana poput Ocasio-Cortez i Sandersa, Zohran Mamdani ostvario historijsku pobjedu u predizborima za gradonačelnika New Yorka
U političkom preokretu koji se već opisuje kao jedan od najvažnijih trenutaka u savremenoj političkoj historiji New Yorka, Zohran Mamdani, mladi progresivni zastupnik, pobijedio je bivšeg guvernera Andrewa Cuoma u prvom krugu predizbora za gradonačelnika New Yorka, nadjačavši kako moćne donatore, tako i politički establišment.
Nakon što je prebrojano 91% glasova, Mamdani je imao 43,5%, dok je Cuomo ostao na 36,4% i priznao poraz. Trećeplasirani je bio Brad Lander s 11,4%, čiji će se glasovi u narednoj fazi prebrojavanja vjerojatno preliti Mamdaniju, s obzirom da ga je on ranije podržao.
„Večeras je njegova večer. Zaslužio je. Pobijedio je“, izjavio je Cuomo u svom govoru, čestitavši protivniku. Dodao je da je Mamdani „pokrenuo mlade ljude, inspirisao ih i natjerao ih da izađu na izbore“, priznajući tako snagu progresivnog pokreta u New Yorku.
Ova pobjeda označava veliki poraz centrističke frakcije Demokratske stranke, koju je Cuomo predstavljao, uz podršku milijardera, bivšeg predsjednika Billa Clintona i drugih istaknutih političkih ličnosti. Cuomo je ranije važio za favorita s ogromnom prednošću, zahvaljujući prepoznatljivosti i finansijskoj podršci koja je uključivala preko 25 miliona dolara vanjske potrošnje — što je rekord za predizbore u New Yorku.
S druge strane, Mamdani je gradio kampanju od nule, oslanjajući se na volontere, podršku na društvenim mrežama i podršku ključnih progresivnih lidera, uključujući Alexandriju Ocasio-Cortez i Bernieja Sandersa. Na njegovim skupovima okupljale su se hiljade mladih građana, a centralna obećanja njegove kampanje bila su zamrzavanje stanarina, besplatan javni prijevoz i reforma stanovanja.
Zanimljivo je da se Cuomo, uprkos porazu, još uvijek ne povlači iz političkog života. U izjavi za New York Times najavio je mogućnost nezavisne kandidature za gradonačelnika na novembarskim izborima. No, s obzirom na to da su demokrate dominantna stranka u New Yorku i na sve slabiju popularnost aktuelnog gradonačelnika Erica Adamsa, Mamdani trenutno ostaje vodeći favorit za 111. gradonačelnika ovog megapolisa.
Adams, koji se ove godine također kandidira kao nezavisni kandidat, suočen je s ozbiljnim padom podrške zbog skandala iz prethodne godine, u kojem je bio optužen za primanje mita i prihvatanje stranih donacija. Iako su optužbe kasnije odbačene, šteta po njegov imidž je već načinjena.
Predizbori u New Yorku privukli su rekordnu pažnju — do sada je glasalo više od milion birača, što je dvostruko više nego 2021. godine. Ni vreli val koji je donio temperature od 38°C nije obeshrabrio građane da izraze svoju političku volju.
Ova utrka već ima šire nacionalne implikacije jer predstavlja sukob vizija unutar Demokratske stranke — između starog establišmenta i nove progresivne energije. I dok su milijarderi ulagali u reklamne kampanje protiv Mamdanija, njegova pobjeda jasno poručuje: mladost, ideali i terenska mobilizacija mogu pobijediti novac i političku moć.
Priča o selu iz kojeg su otišli skoro svi, ali u kojem srce ostaje
U pitomim predjelima Sandžaka, na visinama između 1.000 i 1.200 metara, smjestilo se selo Devreče, opština Tutin – mjesto gdje su nekada živjele velike porodice Bakića, Manića, Čekića, Pljakića i Čekovića. Iako je danas ovdje ostalo svega pedesetak stanovnika, a mnoge kuće su napuštene, Devreče još čuva duh nekadašnjeg života.
Nekada je u selu bilo više od 30 domaćinstava, a svaka porodica brojala je po desetak članova. U doba kada je selo živjelo punim plućima, odjekivali su smijeh i žamor djece, a svaki dom bio je ispunjen toplinom zajedništva. Danas, u mnogim kućama žive samo dva-tri člana, ponegdje pet ili šest – ostalo je upisano samo u sjećanjima i pričama onih koji su ovdje odrasli.
Većina mještana raselila se širom svijeta – u Njemačku, Tursku, Makedoniju, Novi Pazar, Tutin… No, zavičaj se ne zaboravlja. Mnogi se povremeno vraćaju, grade vikendice, posjećuju rodnu grudu ljeti, makar na nekoliko dana, samo da osjete miris pešterskog vjetra i pogledaju u rodne brežuljke.
– Nekad je ovdje bilo lijepo živjeti. Imali smo sve – ispaše, zemlju za stoku, kuće pune djece. Danas, ostala je samo želja i uspomena – kaže Šerif Bakić, penzioner koji je djetinjstvo proveo u Devreču.
Šerif se sjeća da je u ovom selu završio četvororazrednu osnovnu školu, a ostatak školovanja nastavio u Leskovi. Nekoliko godina radio je i kao šef mjesne kancelarije, a zatim svoj radni vijek završio u Tutinu. Danas, u 78. godini života, ljeti se vraća u rodno selo, gdje sa suprugom pokušava održati uspomene i povremeno dočekati nekog od rođaka ili prijatelja.
Duh zajedništva još tinja
Devreče, iako pusto, ne da da ga zaborave. Nedavno je obnovljena osmogodišnja škola, zahvaljujući donacijama mještana iz dijaspore. Školska zgrada stoji kao podsjetnik na vrijeme kada je ovdje učilo i po pedesetak đaka. Danas, samo nekoliko djece iz četiri ili pet okolnih sela pohađa nastavu do osmog razreda.
Na mjestu nekadašnjeg zadružnog doma gradi se džamija – još jedan znak da selo želi sačuvati svoj identitet i vjeru. Vikendice niču, posebno ih grade mještani porijeklom iz Novog Pazara. Devreče postaje mjesto povratka, sjećanja i okupljanja makar u prolazu.
Zaboravljeni putevi
Iako Devreče ima bogatu istoriju, danas je gotovo potpuno zaboravljeno od države. Putevi su makadamski, asfalt je postavljen samo zahvaljujući privatnim ulaganjima mještana. Država nije uložila ni dinar – sve što postoji, rezultat je truda ljudi koji su otišli, ali nisu zaboravili rodno mjesto.
Šerif s tugom ističe kako je nekadašnji državni put, o kojem je pisao i poznati pisac Ćamil Sijarić, danas zarastao u zaborav. Tim putem su nekada prolazili putnici iz Bihora prema Novom Pazaru i dalje za Dubrovnik. Danas, sve što je ostalo su uspomene, priče i nada da će neko prepoznati vrijednost ovog mjesta.
Ime Devreče i legende
I samo ime sela krije zanimljive legende. Stari su pričali da je naziv vezan za jezero i mitska bića koja su ovdje obitavala, dok drugi vjeruju da potiče od priče o krnjenju jela i bacanju bačica. Ipak, najvažnije je ono što ljudi nose u srcu – a to je uspomena na djetinjstvo, zavičaj i dom.
Život ide dalje
Uprkos svemu, mještani vjeruju da će Devreče opstati. “Najviše nam fali put,” kažu. Ali, više od puta, svima najviše nedostaje zajedništvo i glasovi djece. I dok čekaju neka bolja vremena, Devreče i dalje čuva svoju tišinu, visoko na pešterskim brdima, gdje vjetar nosi mirise djetinjstva, a želja pusta vuče rodnoj grudi.
Dirljiva životna priča Novopazarke Mejreme Karišik dobila je svoju najsvjetliju stranicu – nakon četiri decenije čekanja, njen sin Faruk ju je konačno pronašao i došao da je vidi.
Nakon 40 dugih godina iščekivanja, suza, molitvi i bola, Mejrema Karišik iz sela Trnava kod Novog Pazara doživjela je ono za čim je čeznula cijeli život – prvi susret sa svojim sinom Farukom, kojeg nikada nije ni upoznala.
Ova hrabra žena bila je udata na Kosovu, u Prištini, gdje je i rodila sina. Nedugo nakon porođaja, iz nepoznatih razloga, bila je otjerana iz doma svog muža Albanca Džemaila Beriše. Od tada, njen život se sveo na patnju i tiho čekanje. Nije znala da li joj je sin živ, gdje se nalazi, ni da li je ikada pitao za nju.
No, sudbina je ovog puta pokazala i svoje milosrdno lice.
Zahvaljujući upornosti i nesebičnom angažmanu humanitarca Hide Muratovića, koji je pokrenuo akciju potrage za njenim sinom, kao i uz pomoć drugih dobrih ljudi i organizacija – Mejrema je pronašla Faruka. I ne samo to – on je došao iz inostranstva kako bi je lično zagrlio.
U redakciji posjedujemo i ekskluzivni video prvog susreta majke i sina, koji je zabilježio Emir Smajović. Na snimku se vidi trenutak kada Faruk prilazi Mejremi, a ona, iako iznemogla i slaba, otvara ruke i u suzama izgovara:
„Sine moj… Allahu dragi, da li sanjam?“
Suze, drhtavi glasovi i emocije koje ne ostavljaju ravnodušnim ni najtvrđa srca – tako se može opisati ova scena koja je dirnula cijeli Sandžak, ali i šire.
Humanitarac Hido Muratović, koji je godinama pomagao najsiromašnijima i zaboravljenima, ovom činom je prevazišao sam sebe.
Faruk, vidno potresen, rekao je samo nekoliko riječi, ali dovoljno jakih da sve objasne:
„Tražio sam je godinama. Nisam znao istinu. Kad sam saznao ko sam – znao sam da moram doći. Neka mi halali…“
Ova priča je dokaz da se čuda zaista dešavaju. Da majčinska ljubav ne poznaje granice. Da vrijeme ne briše ono što je srcem zapisano. I da, kako kaže narod, majka čeka – pa makar i čitav život. Video pogledajte ispod teksta.
Prvi susret majke i sina. Ova žena iz Novog Pazara bila je udata na Kosovu, gdje je i rodila sina. Nedugo nakon porođaja, bila je otjerana i nikada više nije čula ništa o njemu. Nakon mnogo godina, uz pomoć humanitarca Hide Muratovića, koji je pokrenuo akciju potrage za njenim sinom, i uz podršku drugih organizacija, Allahovom voljom i dozvolom – pronađen je. Video: Emir Smajović
Novi Pazar – Iza svake humanitarne akcije stoji nečija životna priča, a iza imena Fahrudin Curić iz Novog Pazara, danas stoje tri uplakana dječija lica i jedna supruga koja noćima ne spava, nadajući se čudu.
Fahrudin, otac troje male djece, do prije samo nekoliko mjeseci bio je oslonac i hrabro lice svoje porodice. Danas, nakon dijagnoze karcinoma jednjaka, njegovo zdravstveno stanje svakim danom je sve teže. Ljekari su mu jasno rekli – operacija u Turskoj jedina je nada za život, a cijena šanse za izlječenje je 80.000 eura. Novac koji porodica, a ni prijatelji, nemaju.
Ova priča ujedinila je građane Novog Pazara i šire regije Sandžaka. Poruka je jasna – danas Fahrudin treba pomoć, sutra to može biti bilo ko od nas. Svaka donacija, pa makar bila i simbolična, znači još jedan dan nade.
Ako imaš mogućnost da pomogneš – obrati se porodici ili nazovi jedan od brojeva:
Tel Aviv/Jerusalim – Nakon što je postignut dogovor o prekidu vatre između Izraela i Irana, poruke nezadovoljstva i zabrinutosti sve glasnije dolaze iz izraelske javnosti – prije svega od porodica izraelskih talaca koji se još uvijek nalaze u rukama Hamasa u Pojasu Gaze.
Forum porodica talaca i nestalih, koji već mjesecima vodi kampanju za povratak svojih najmilijih, uputio je direktan apel izraelskoj vladi, zahtijevajući da se hitno uključi u pregovore koji će voditi ka završetku rata u Gazi i oslobađanju svih talaca.
“Ako je moguće postići prekid vatre s Iranom, zašto se isti napor ne uloži u zaustavljanje rata u Gazi i povratak talaca? Svaka propuštena prilika je historijski neuspjeh i moralna odgovornost,” navodi se u saopćenju Foruma objavljenom na društvenoj mreži X (bivši Twitter).
Porodice izražavaju ogorčenje što se, nakon izraelske vojne operacije protiv iranskih ciljeva, ponovo rasplamsavaju sukobi u Gazi, smatrajući da to nema smisla ni za državu ni za porodice talaca. “Nezamislivo je da se Izrael, nakon vojnog uspjeha protiv Irana, sada vraća u ‘močvaru’ Gaze. To nije u interesu ni građana ni države”, poručili su iz Foruma.
Prema podacima izraelskih vlasti, Hamas i dalje drži oko 50 izraelskih talaca, dok se procjenjuje da je njih 20 još uvijek živo.
Istovremeno, opozicija u Izraelu pojačava pritisak na premijera Benjamina Netanyahua i njegov kabinet, pozivajući na diplomatsko rješenje i trenutno primirje u Gazi. U opozicionim redovima ističu da je nastavak vojne kampanje besmislen ukoliko vlada ne može garantovati povratak zarobljenih građana.
Međunarodna zajednica, posebno nakon postizanja sporazuma sa Iranom, također sve više ukazuje na nužnost smirivanja sukoba na svim frontovima, a poruke porodica talaca postaju simbol šireg društvenog nezadovoljstva i poziva na hitnu promjenu strategije.
Pljevlja, 24. jun 2025. – Teška tragedija zadesila je selo Perotin, smješteno između Vodnog, Gradine i Borove, kada je muškarac V.D. (77) stradao u požaru pokušavajući da spasi svoju imovinu od vatrene stihije. Njegova sestra S.D. zadobila je ozbiljne opekotine i hitno je prevezena u Opštu bolnicu Pljevlja, potvrđeno je za PV Informer.
Prema informacijama sa terena, požar je izbio u šumi iznad njihove porodične kuće i brzo se proširio na okolne livade i četinarsku šumu. U želji da zaštiti ono što je čitav život stvarao, starac je samoinicijativno pokušao da obuzda vatru. Nažalost, vatrena stihija bila je brža i nemilosrdnija, pa je V.D. izgubio život u neposrednoj blizini svog doma.
Ekipe Službe zaštite i spašavanja opštine Pljevlja sa dva vatrogasna vozila odmah su intervenisale na terenu. Uslovi za gašenje bili su izuzetno otežani zbog jakog vjetra i gustog dima, što je dodatno ugrozilo živote mještana i otežalo dolazak ekipa Hitne pomoći. Ljekarska ekipa je krajnjim naporima uspjela da dođe do nastradalog, ali je nažalost mogao biti samo konstatovan smrtni ishod.
Pripadnici vatrogasne službe i dalje su na terenu, boreći se da spriječe dalje širenje požara na veću površinu šume, dok je stanje povrijeđene žene još uvijek neizvjesno.
Ova nesreća je još jednom pokazala koliko su ruralna domaćinstva izložena opasnosti od iznenadnih požara, posebno u ljetnim mjesecima kada su temperature visoke, a vegetacija suva. Nadležni apeluju na sve građane da budu posebno oprezni i da u slučaju požara odmah pozovu nadležne službe, te da ne izlažu svoje živote opasnosti.
Žabren, Sjenica – Vijest o preranoj smrti Amre Gicić (Ramović), koja je preminula voljom Uzvišenog Allaha 22. juna 2025. godine u 37. godini života, potresla je Sandžak kao rijetko koja u posljednje vrijeme. Porodično, prijateljsko i komšijsko tlo podrhtava od tuge, nevjerice i saosjećanja – a hiljade poruka, komentara i izraza podrške porodici Gicić svjedoče o tome koliko je ova tragedija pogodila širu zajednicu.
Amra, majka trojice sinova Muhameda, Jusufa i Anesa i kćerke Anese, supruga Eldina, ukopana je danas na mezarju u rodnom selu Žabren, opština Sjenica. Dženaza-namaz je klanjana i obavljena u selu Žabren nakon ikindije namaza, u prisustvu velikog broja rodbine, prijatelja, komšija i mještana cijelog kraja.
U ovim bolnim trenucima, porodica Gicić – suprug Eldin, sinovi Muhamed, Jusuf i Anes, kćerka Anesa, otac Smajo, majka Hadija, braća Amel i Sanel, sestra Ajsela, svekrva Hafiza, te porodice Gicić i Ramović, kao i ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije – ostaju zahvalni na ogromnoj podršci i saosjećanju koje im cijela zajednica pruža.
“Allah da joj podari Džennet, porodici sabur”
Desetine hiljada pregleda, stotine komentara i hiljade lajkova na društvenim mrežama pokazuju do koje mjere je vijest o njenoj smrti dotakla ljude. Facebook je preplavljen porukama molitve i suosjećanja – “Allah da joj podari lijepi Džennet, porodici sabur”, “Rahmet tvojoj duši, Amka”, “Da joj Allah oprosti grijehe i podari najljepše mjesto u Džennetu”, “Porodici sabur i snagu u ovom iskušenju”…
Među komentarima se ponavljaju riječi zahvalnosti za životnu dobrotu i osmijeh koji je Amra nesebično dijelila. “Bila je divan insan”, napisala je jedna od njenih školskih drugarica, dok drugi prijatelji i poznanici ističu koliko je bila blaga, vedra i uvijek spremna da pomogne.
Čitav Sandžak u suzama
Posebno emotivan detalj jeste činjenica da su se ljudi javili i iz drugih krajeva, čak i oni koji nisu lično poznavali Amru, ali su osjetili potrebu da porodici Gicić pošalju podršku. “Ovakav val saosjećanja i solidarnosti odavno nije viđen”, kažu stariji mještani, ističući kako tragedije poput ove, iako bolne, pokreću najbolje u ljudima i podsjećaju na vrijednost zajedništva.
Na stotine komentara u kojima se ponavljaju iste dove i molbe, kao da su kolektivni vapaj Sandžaka za milost, razumijevanje i snagu za one koji ostaju. Amra je iza sebe ostavila muža, djecu, roditelje, braću i sestru, svekrvu, ali i cijelu vojsku prijatelja i poznanika koji će je pamtiti po dobrom.
“Svi smo mi Allahovi i Njemu se vraćamo”
Selo Žabren i okolna mjesta danas su bila okupljalište tuge i molitve, ali i svjedočanstvo koliko jedan život može značiti drugima. Porodica Gicić zahvaljuje svima koji su došli, ali i onima koji su iz daljine uputili dovu i izrazili saučešće.
U moru tuge, ostaje jedna nada – da će podrška zajednice pomoći porodici da lakše prebrodi ove teške dane, te da će sjećanje na Amru Gicić biti vječno čuvano u srcima svih koji su je voljeli.
