Zagreb je prije nešto manje od dvije sedmice potresla teška saobraćajna nesreća u kojoj je život izgubila sedamnaestogodišnja srednjoškolka Dora Lukić. Nesreća se dogodila na Radničkoj cesti, kada je, prelazeći pješački prijelaz na crveno svjetlo, na Doru automobilom naletjela 50-godišnja vozačica.
Iako je tragedija slomila porodicu, Dorini roditelji donijeli su odluku koja je ovom bolnom gubitku dala dublji smisao – pristali su na doniranje njenih organa. Zahvaljujući toj humanoj odluci, spašeno je pet života u Hrvatskoj i drugim evropskim zemljama.
„Znao sam da bi ona to željela. Dora nikada ne bi ni razmišljala, samo bi rekla ‘da’. Htio sam da barem dio nje nastavi da živi – u nekome drugom“, kazao je njen otac Daniel za 24sata.
Dora je bila učenica medicinske škole, djevojka velikog srca i snažnog osjećaja za druge. Iza nje su ostali roditelji, dvije starije sestre i mlađi brat. Ovog ljeta trebala je napuniti 18 godina.
„Njoj je pomaganje bilo prirodno – ljudima, životinjama, svima. Jednom smo, zbog nje, hitno vozili kućnog kunića na Veterinarski fakultet da primi infuziju. Nažalost, nisu ga uspjeli spasiti, ali ta borba je bila Dora. Takva je bila – dijete za poželjeti“, prisjetio se njen otac.
Iako je zadobila teške povrede glave, Dorini organi bili su zdravi i sposobni za transplantaciju. Danas, zahvaljujući toj činjenici i odluci njene porodice, pet osoba dobilo je novu priliku za život.
„Negdje tamo sada kuca srce naše Dore. To nam daje snagu da preživimo ovo nezamislivo“, rekao je shrvani otac.
U vremenu kada su crne hronike pune tragedija bez smisla, priča o Dori Lukić ostaje snažan podsjetnik da čak i u najvećoj boli može nastati nada – i da dobrota, čak i nakon smrti, može spasiti živote.
