Jedan čovjek, jedna garaža i devet ručnih alata – i nastaje automobil kakav svijet još nije vidio. U Bijelom Polju, daleko od fabričkih traka i robotskih ruku, Sandžaklija Vladan Cvijović, poznatiji kao Cigo, ispisao je stranicu zanatske istorije: potpuno ručno je izradio jedinstvenu verziju legendarne G-klase, vozilo koje već privlači pažnju i samog Mercedes-Benz.

U skromnoj radionici, bez ijedne mašine za presovanje ili CNC-a, Cvijović je sa svega devet ručnih alata oblikovao karoseriju do posljednjeg milimetra. Ono što ovaj projekat čini još neobičnijim jeste materijal – nerđajući čelik (inoks). „Ovo je jedina kopija, bolja od originala, i trajaće vječno“, kaže Cigo, dodajući da je motor originalni 300 turbo, dok je kompletna školjka ručni rad.

Rad na automobilu nije tekao ubrzano. „Ne radi se non-stop. Radi se kad ima volje. Cilj je bio da se pokaže nivo majstorluka“, objašnjava majstor koji je zanat učio od malih nogu, uz pokojnog oca, a u porodici pamti i strica Radoša – nekada jednog od najboljih auto-limara u Evropi. Tradiciju je, kako kaže, nastavio rođak Milan, dok su njegovi sinovi zanat već „ispekli“, iako danas nisu u radionici.

Vlasnik i naručilac ovog unikatnog automobila živi i radi u Luksemburgu, porijeklom iz sela Trpezi (opština Petnjica). Njegova želja bila je jasna: G-klasa koju nema niko. Farbanje nije planirano – vozilo će biti ispjeskareno i ostavljeno u mat završnici, jer inoks ne traži dodatnu zaštitu, niti je podložan problemima koji muče klasičnu limariju.

Da je riječ o projektu svjetskog dometa, potvrđuje i interesovanje iz Njemačke. „Zvali su me već ljudi iz Mercedesa, hoće da dođu na ljeto. Nije im jasno kako…“, kaže Cvijović. U međuvremenu, narudžbine se gomilaju, naročito za oldtajmere i unikatne projekte – vozila za ljude koji žele da budu posebni.

Ipak, uz ponos ide i zabrinutost. Bijelo Polje je, podsjeća Cigo, oduvijek bilo grad vrsnih majstora, ali mladi sve rjeđe dolaze da uče zanat. „Niko neće da uči. Imaćemo problem za koju godinu. A za pola godine do godinu mogu da ga naučim da me po znanju preskoči“, kaže majstor koji i dalje više voli fiću, peglicu i bubu nego savremene automobile.

Priča Vladana Cvijovića nije samo priča o jednom automobilu. To je priča o znanju koje se prenosi rukama, o strpljenju, tradiciji i majstorstvu koje nadživljava trendove. U vremenu masovne proizvodnje, iz jedne bjelopoljske garaže stiže podsjetnik da genije još uvijek može da nastane – ručno.

Piše: Ferid Muhić

Planirao sam da za ovu kolumnu napišem nešto vedro, možda čak i kozeriju, ali svakako da bude bezbrižno. Irsko sam osjetio da već duže vrijeme u mom tekstualnom biću samom nedostaje jedan bitan začin – nježnost. Jer, nedavno svjedočimo već nekoliko godina prekriveni teškim, tjesnim okolnostima, gdje nijedna od onih poslijeratnih vedrina ne izranja iz tmurnog vremena. Zabrinutost je postala normalno stanje duha. Dešava se svašta, ali ništa više nije smiješno. Zahvaljujući i vremenu brutalne bezosjećajnosti, pitanje časti sačuvati irsku dispoziciju i slaviti nježnost! Sjetih se da sam jednom davno sebi obećao da, bez obzira na okolnosti, ništa neće stati između mene i mog osmijeha. I tako osmijehnut, naletih na jednu informaciju – 20. novembra 2024.

Pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe, heroja borbe za nezavisnost Demokratske Republike Kongo, na sigurnom je mjestu i nije ukraden, izjavila je njegova kćerka Julija Lumumba za BBC.

Informacija je primljena sa velikim olakšanjem u cijelom svijetu, nakon što je prethodno objavljena nepotvrđena vijest da je pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe prebačen iz mauzoleja u Kinšasi, gdje je bio izložen. Srećom, zabrinutost je bila bezrazložna, jer je zub bio na sigurnom mjestu. Porodica ga je pravovremeno premjestila na sigurno mjesto.

Lično sjećanje Patrisa Lumumbe, neumornog političkog borca za nezavisnost Demokratske Republike Kongo, vatrenog zagovornika ujedinjenja Afrike, koji je zvjerski ubijen u januaru 1961. godine, u 36. godini života. Patrisa Lumumbu je mladi svijet u slobodoljubivom svijetu. Studentski domovi, klubovi, organizacije mladih nose s ponosom njegovo ime u mnogim zemljama, uključujući i Jugoslaviju. Ipak, u tim vijestima nigdje nije bilo riječi o njegovom pozlaćenom zubu, niti o brutalno opisanom ubistvu Patrisa Lumumbe, prvog premijera DR Konga.

Evo zašto se to skrivalo toliko dugo.

Pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe, uzet odmah nakon njegove smrti, vraćen je njegovoj porodici tek krajem 2022. godine i zaplijenjen je od strane države Belgije, koja ga je decenijama čuvala kao “trofej”. U skladu sa pričom o evropskim vrijednostima, Belgija je, kao predsjedavajuća EU, odlučila da ga vrati porodici.

U konkretnom slučaju, te vrijednosti su povrijeđene činjenicom da je pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe decenijama bio u privatnom posjedu jednog belgijskog policajca, koji je učestvovao u prikrivanju zločina.

Ali tek 61 godinu nakon njegovog ubistva (1961–2022) progovoriće svjedoci. Dok se Belgija „suočavala sa prošlošću“, svijet je dobio priliku da sazna kako se desilo da je pozlaćeni zub jednog čovjeka ostao jedini fizički trag njegovog postojanja.

Nakon što je 17. januara 1961. godine, po naredbi Brisela, zajedno sa svoja dva najbliža saradnika, Patrisa Lumumbu brutalno ubila belgijska žandarmerija, njegovo tijelo je raskomadano. Naredbu je izdao tadašnji ministar unutrašnjih poslova Katange, Godefroid Munongo, koji je naredio da se tijelo rastvori u sumpornoj kiselini. Da bi se „brisali svi tragovi“, zub je sačuvan kao suvenir.

Belgijski žandarmerijski oficir Žerar Sote (Gerard Soete) je priznao da je lično izvadio zub i odnio ga u Belgiju, gdje ga je čuvao decenijama. Tako je pozlaćeni zub postao jedini materijalni dokaz da je Patrisa Lumumba ikada postojao.

Ima mnogo toga između neba i zemlje što ne razumijemo, ali nikada ne možemo i ne smijemo razumjeti da se zločin pretvara u suvenir.

Poslije svega otkrića o sudbini Patrisa Lumumbe, ne znam kako, ali nedoljivu vjeru mi se učini da svaki put kad na TV ekranu vidim nekog od učesnika nedavno održane Konferencije u Davosu ili savjetnika EU u njenim savjetima, čim im se usne razmaknu, zamišljam kako im između zuba bljesne – pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe.

Pojavljivanje bivšeg čelnika Dinama Zdravko Mamić na koncertu popularne pjevačice Svetlana Ceca Ražnatović na Jahorina ponovo je otvorilo oštru raspravu u hrvatskoj javnosti o granicama domoljublja, javnog morala i političke simbolike.

Na snimku koji se proširio društvenim mrežama vidi se trenutak kada Mamić prilazi pozornici, uzima Cecu za ruku i ljubi je, dok mu ona uzvraća riječima da je „njegov fan“. Video je objavljen na TikToku, a potom preuzet i komentiran u regionalnim medijima, što je pokrenulo lavinu reakcija – od estrade do politike.

Najglasnija reakcija stigla je iz Sabora. Zastupnik Mosta Miro Bulj ocijenio je ovaj susret „simbolom jedne laži koja se godinama prodaje hrvatskom narodu“, aludirajući na, kako je naveo, površno i deklarativno domoljublje koje se dokazuje riječima i pjesmama, a ne djelima.

Bulj je poručio da se „domovina ne voli glumom“, već radom, poštenjem i odgovornošću, naglašavajući da se ne može „kititi zastavom, a državu tretirati kao bankomat“. U svojoj poruci podsjetio je i na biblijsku misao da se ljudi „prepoznaju po plodovima“, čime je dodatno zaoštrio ton kritike.

S druge strane, dio javnosti ovaj događaj vidi isključivo kao estradni moment bez dublje političke poruke, dok drugi ističu da javne figure, posebno one s opterećenom pravosudnom i ratnom prošlošću u regionu, ne mogu izbjeći simbolička tumačenja svojih poteza. Ceca Ražnatović je, podsjetimo, udovica Željko Ražnatović Arkan, što cijelom susretu daje dodatnu težinu u regionalnom kontekstu.

@telegrafrs Zdravko Mamić došao do bine i poljubio ruku Ceci. Ono što mu je @CECA rekla tom prilikom pamtiće ceo život #ceca #cecaraznatovic #zdravkomamic #jahorina #telegraf ♬ original sound – telegrafrs

U svakom slučaju, snimak s Jahorine pokazao je koliko su u postjugoslovenskom prostoru i dalje isprepleteni estradni spektakl, politika i ratno naslijeđe – i koliko jedan kratak gest može pokrenuti široku društvenu raspravu.

Na snimku nadzorne kamere koji se posljednjih dana ponovo dijeli na društvenim mrežama zabilježen je uznemirujući incident u jednom liftu, koji je izazvao brojne reakcije javnosti.  Video prikazuje muškarca koji prilazi ženi s leđa i narušava njen lični prostor. Iako mu je jasno stavila do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo, on pokušava ponovo, ignorišući njeno upozorenje. U tom trenutku žena reaguje odlučno i brzo, braneći se i stavljajući do znanja da uznemiravanje neće tolerisati.

Snimak je izazvao lavinu komentara, a većina korisnika društvenih mreža pružila je podršku ženi, ističući važnost lične sigurnosti i hrabrosti da se reaguje u takvim situacijama. Mnogi poručuju da ovakvi snimci treba da budu opomena svima koji misle da mogu nekažnjeno uznemiravati druge, naročito u zatvorenim prostorima poput liftova.

Incident je još jednom otvorio pitanje bezbjednosti, posebno za žene, kao i uloge nadzornih kamera koje sve češće služe kao ključni dokaz u rasvjetljavanju ovakvih događaja. Video se i dalje dijeli uz poruku da poštovanje, lični prostor i dostojanstvo moraju biti osnov svakog ponašanja u javnosti.