Četvrtak, 12 Marta, 2026

Srbija bruji o ovom snimku: Izašli iz kola spremni na tuču, a onda se desilo nešto neočekivano (VIDEO)

0

Društvene mreže preplavio je snimak iz Srbije koji je u kratkom roku postao viralan i izazvao brojne reakcije javnosti, kako u zemlji, tako i van njenih granica. Video prikazuje dvojicu muškaraca koji su, nakon saobraćajnog incidenta, zaustavili vozila i izašli na kolovoz kako bi se suočili jedan s drugim.

Prema dostupnim informacijama, sukob je započeo verbalnim prepucavanjem, najvjerovatnije izazvanim nesporazumom u saobraćaju. Na snimku se vidi kako tenzija u jednom trenutku dostiže vrhunac, pa se stiče utisak da je fizički obračun neizbježan.

Međutim, umjesto eskalacije nasilja, situacija dobija potpuno neočekivan tok. Muškarci se smiruju, a scena koja slijedi iznenadila je gledaoce i postala glavni razlog zbog kojeg se snimak munjevito proširio internetom.

Tačna lokacija događaja za sada nije zvanično potvrđena, ali prema navodima uz video, incident se dogodio negdje u Srbiji. Takođe, nije poznato da li je policija reagovala niti da li su akteri snimka kasnije identifikovani. Pogledajte video ispod teksta.

OVO JE GENIJE iz Sandžaka! Već ga zvali ljudi iz Mercedesa, nije im jasno kako… /VIDEO/

0

Jedan čovjek, jedna garaža i devet ručnih alata – i nastaje automobil kakav svijet još nije vidio. U Bijelom Polju, daleko od fabričkih traka i robotskih ruku, Sandžaklija Vladan Cvijović, poznatiji kao Cigo, ispisao je stranicu zanatske istorije: potpuno ručno je izradio jedinstvenu verziju legendarne G-klase, vozilo koje već privlači pažnju i samog Mercedes-Benz.

U skromnoj radionici, bez ijedne mašine za presovanje ili CNC-a, Cvijović je sa svega devet ručnih alata oblikovao karoseriju do posljednjeg milimetra. Ono što ovaj projekat čini još neobičnijim jeste materijal – nerđajući čelik (inoks). „Ovo je jedina kopija, bolja od originala, i trajaće vječno“, kaže Cigo, dodajući da je motor originalni 300 turbo, dok je kompletna školjka ručni rad.

Rad na automobilu nije tekao ubrzano. „Ne radi se non-stop. Radi se kad ima volje. Cilj je bio da se pokaže nivo majstorluka“, objašnjava majstor koji je zanat učio od malih nogu, uz pokojnog oca, a u porodici pamti i strica Radoša – nekada jednog od najboljih auto-limara u Evropi. Tradiciju je, kako kaže, nastavio rođak Milan, dok su njegovi sinovi zanat već „ispekli“, iako danas nisu u radionici.

Vlasnik i naručilac ovog unikatnog automobila živi i radi u Luksemburgu, porijeklom iz sela Trpezi (opština Petnjica). Njegova želja bila je jasna: G-klasa koju nema niko. Farbanje nije planirano – vozilo će biti ispjeskareno i ostavljeno u mat završnici, jer inoks ne traži dodatnu zaštitu, niti je podložan problemima koji muče klasičnu limariju.

Da je riječ o projektu svjetskog dometa, potvrđuje i interesovanje iz Njemačke. „Zvali su me već ljudi iz Mercedesa, hoće da dođu na ljeto. Nije im jasno kako…“, kaže Cvijović. U međuvremenu, narudžbine se gomilaju, naročito za oldtajmere i unikatne projekte – vozila za ljude koji žele da budu posebni.

Ipak, uz ponos ide i zabrinutost. Bijelo Polje je, podsjeća Cigo, oduvijek bilo grad vrsnih majstora, ali mladi sve rjeđe dolaze da uče zanat. „Niko neće da uči. Imaćemo problem za koju godinu. A za pola godine do godinu mogu da ga naučim da me po znanju preskoči“, kaže majstor koji i dalje više voli fiću, peglicu i bubu nego savremene automobile.

Priča Vladana Cvijovića nije samo priča o jednom automobilu. To je priča o znanju koje se prenosi rukama, o strpljenju, tradiciji i majstorstvu koje nadživljava trendove. U vremenu masovne proizvodnje, iz jedne bjelopoljske garaže stiže podsjetnik da genije još uvijek može da nastane – ručno.

Licemjerje bez granica: Kako je Ferid Muhić razotkrio kolonijalnu istinu Evrope

0
ferid-muhic

Piše: Ferid Muhić

Planirao sam da za ovu kolumnu napišem nešto vedro, možda čak i kozeriju, ali svakako da bude bezbrižno. Irsko sam osjetio da već duže vrijeme u mom tekstualnom biću samom nedostaje jedan bitan začin – nježnost. Jer, nedavno svjedočimo već nekoliko godina prekriveni teškim, tjesnim okolnostima, gdje nijedna od onih poslijeratnih vedrina ne izranja iz tmurnog vremena. Zabrinutost je postala normalno stanje duha. Dešava se svašta, ali ništa više nije smiješno. Zahvaljujući i vremenu brutalne bezosjećajnosti, pitanje časti sačuvati irsku dispoziciju i slaviti nježnost! Sjetih se da sam jednom davno sebi obećao da, bez obzira na okolnosti, ništa neće stati između mene i mog osmijeha. I tako osmijehnut, naletih na jednu informaciju – 20. novembra 2024.

Pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe, heroja borbe za nezavisnost Demokratske Republike Kongo, na sigurnom je mjestu i nije ukraden, izjavila je njegova kćerka Julija Lumumba za BBC.

Informacija je primljena sa velikim olakšanjem u cijelom svijetu, nakon što je prethodno objavljena nepotvrđena vijest da je pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe prebačen iz mauzoleja u Kinšasi, gdje je bio izložen. Srećom, zabrinutost je bila bezrazložna, jer je zub bio na sigurnom mjestu. Porodica ga je pravovremeno premjestila na sigurno mjesto.

Lično sjećanje Patrisa Lumumbe, neumornog političkog borca za nezavisnost Demokratske Republike Kongo, vatrenog zagovornika ujedinjenja Afrike, koji je zvjerski ubijen u januaru 1961. godine, u 36. godini života. Patrisa Lumumbu je mladi svijet u slobodoljubivom svijetu. Studentski domovi, klubovi, organizacije mladih nose s ponosom njegovo ime u mnogim zemljama, uključujući i Jugoslaviju. Ipak, u tim vijestima nigdje nije bilo riječi o njegovom pozlaćenom zubu, niti o brutalno opisanom ubistvu Patrisa Lumumbe, prvog premijera DR Konga.

Evo zašto se to skrivalo toliko dugo.

Pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe, uzet odmah nakon njegove smrti, vraćen je njegovoj porodici tek krajem 2022. godine i zaplijenjen je od strane države Belgije, koja ga je decenijama čuvala kao “trofej”. U skladu sa pričom o evropskim vrijednostima, Belgija je, kao predsjedavajuća EU, odlučila da ga vrati porodici.

U konkretnom slučaju, te vrijednosti su povrijeđene činjenicom da je pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe decenijama bio u privatnom posjedu jednog belgijskog policajca, koji je učestvovao u prikrivanju zločina.

Ali tek 61 godinu nakon njegovog ubistva (1961–2022) progovoriće svjedoci. Dok se Belgija „suočavala sa prošlošću“, svijet je dobio priliku da sazna kako se desilo da je pozlaćeni zub jednog čovjeka ostao jedini fizički trag njegovog postojanja.

Nakon što je 17. januara 1961. godine, po naredbi Brisela, zajedno sa svoja dva najbliža saradnika, Patrisa Lumumbu brutalno ubila belgijska žandarmerija, njegovo tijelo je raskomadano. Naredbu je izdao tadašnji ministar unutrašnjih poslova Katange, Godefroid Munongo, koji je naredio da se tijelo rastvori u sumpornoj kiselini. Da bi se „brisali svi tragovi“, zub je sačuvan kao suvenir.

Belgijski žandarmerijski oficir Žerar Sote (Gerard Soete) je priznao da je lično izvadio zub i odnio ga u Belgiju, gdje ga je čuvao decenijama. Tako je pozlaćeni zub postao jedini materijalni dokaz da je Patrisa Lumumba ikada postojao.

Ima mnogo toga između neba i zemlje što ne razumijemo, ali nikada ne možemo i ne smijemo razumjeti da se zločin pretvara u suvenir.

Poslije svega otkrića o sudbini Patrisa Lumumbe, ne znam kako, ali nedoljivu vjeru mi se učini da svaki put kad na TV ekranu vidim nekog od učesnika nedavno održane Konferencije u Davosu ili savjetnika EU u njenim savjetima, čim im se usne razmaknu, zamišljam kako im između zuba bljesne – pozlaćeni zub Patrisa Lumumbe.

Jošanica dovela veliko ime: Ziljkić na čelu sportskog sektora

0

Nekadašnji fudbaler Sarajeva i Veleža, Almedin Ziljkić, napravio je važan iskorak u karijeri i preuzeo funkciju sportskog direktora FK Jošanica, čime je, po svemu sudeći, stavio tačku na svoj igrački put. Nakon što je u oktobru prošle godine mostarski Velež zvanično potvrdio raskid saradnje sa Ziljkićem, u sportskim krugovima sve češće su se pojavljivale spekulacije da se 29-godišnjak više neće vraćati na teren. Današnjim imenovanjem na odgovornu rukovodeću poziciju u Jošanici, dileme gotovo da više nema.

Iz FK Jošanica su putem svojih zvaničnih kanala saopštili da klub nastavlja sa jačanjem upravljačke strukture pred nastavak sezone. Pored dosadašnjih članova uprave, u rukovodstvo je uključen i Ziljkić, čije bogato igračko iskustvo treba da doprinese stabilizaciji i sportskom napretku kluba.

Stručni štab Jošanice predvodi šef Ahmet Ćorović, uz trenera Harisa Arifovića, te trenere golmana Suada Prtinca i Tarika Čuljkovića. Na nedavnom treningu pojavilo se gotovo kompletno igračko jezgro, dok je nekoliko fudbalera izostalo zbog lakših povreda.

U klubu ističu da ovaj potez predstavlja jasnu poruku ambicija – cilj je dodatno osnažiti igrački kadar i stručni tim kako bi Jošanica izborila opstanak i ostvarila bolje rezultate u nastavku takmičarske sezone. Za Almedina Ziljkića ovo je početak nove faze u fudbalu, ovog puta van terena, ali i dalje u službi igre u kojoj je ostavio dubok trag.

VIDEO S JAHORINE DIGAO HRVATSKU NA NOGE: Mamić i Ceca, a onda reakcija iz Sabora

0

Pojavljivanje bivšeg čelnika Dinama Zdravko Mamić na koncertu popularne pjevačice Svetlana Ceca Ražnatović na Jahorina ponovo je otvorilo oštru raspravu u hrvatskoj javnosti o granicama domoljublja, javnog morala i političke simbolike.

Na snimku koji se proširio društvenim mrežama vidi se trenutak kada Mamić prilazi pozornici, uzima Cecu za ruku i ljubi je, dok mu ona uzvraća riječima da je „njegov fan“. Video je objavljen na TikToku, a potom preuzet i komentiran u regionalnim medijima, što je pokrenulo lavinu reakcija – od estrade do politike.

Najglasnija reakcija stigla je iz Sabora. Zastupnik Mosta Miro Bulj ocijenio je ovaj susret „simbolom jedne laži koja se godinama prodaje hrvatskom narodu“, aludirajući na, kako je naveo, površno i deklarativno domoljublje koje se dokazuje riječima i pjesmama, a ne djelima.

Bulj je poručio da se „domovina ne voli glumom“, već radom, poštenjem i odgovornošću, naglašavajući da se ne može „kititi zastavom, a državu tretirati kao bankomat“. U svojoj poruci podsjetio je i na biblijsku misao da se ljudi „prepoznaju po plodovima“, čime je dodatno zaoštrio ton kritike.

S druge strane, dio javnosti ovaj događaj vidi isključivo kao estradni moment bez dublje političke poruke, dok drugi ističu da javne figure, posebno one s opterećenom pravosudnom i ratnom prošlošću u regionu, ne mogu izbjeći simbolička tumačenja svojih poteza. Ceca Ražnatović je, podsjetimo, udovica Željko Ražnatović Arkan, što cijelom susretu daje dodatnu težinu u regionalnom kontekstu.

@telegrafrs Zdravko Mamić došao do bine i poljubio ruku Ceci. Ono što mu je @CECA rekla tom prilikom pamtiće ceo život #ceca #cecaraznatovic #zdravkomamic #jahorina #telegraf ♬ original sound – telegrafrs

U svakom slučaju, snimak s Jahorine pokazao je koliko su u postjugoslovenskom prostoru i dalje isprepleteni estradni spektakl, politika i ratno naslijeđe – i koliko jedan kratak gest može pokrenuti široku društvenu raspravu.

Prišao joj je s leđa u liftu – ono što je uslijedilo niko nije očekivao /VIDEO/

0

Na snimku nadzorne kamere koji se posljednjih dana ponovo dijeli na društvenim mrežama zabilježen je uznemirujući incident u jednom liftu, koji je izazvao brojne reakcije javnosti.  Video prikazuje muškarca koji prilazi ženi s leđa i narušava njen lični prostor. Iako mu je jasno stavila do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo, on pokušava ponovo, ignorišući njeno upozorenje. U tom trenutku žena reaguje odlučno i brzo, braneći se i stavljajući do znanja da uznemiravanje neće tolerisati.

Snimak je izazvao lavinu komentara, a većina korisnika društvenih mreža pružila je podršku ženi, ističući važnost lične sigurnosti i hrabrosti da se reaguje u takvim situacijama. Mnogi poručuju da ovakvi snimci treba da budu opomena svima koji misle da mogu nekažnjeno uznemiravati druge, naročito u zatvorenim prostorima poput liftova.

Incident je još jednom otvorio pitanje bezbjednosti, posebno za žene, kao i uloge nadzornih kamera koje sve češće služe kao ključni dokaz u rasvjetljavanju ovakvih događaja. Video se i dalje dijeli uz poruku da poštovanje, lični prostor i dostojanstvo moraju biti osnov svakog ponašanja u javnosti.

Gradi se Bošnjačka džamija u Norrköpingu: Novi dom vjere i zajedništva u srcu Švedske

0

U švedskom gradu Norrköping u punom je jeku izgradnja Bošnjačke džamije, projekta od velikog značaja za muslimansku zajednicu i brojne porodice iz dijaspore koje godinama žive i rade u ovoj skandinavskoj zemlji. Nova bogomolja predstavlja iskorak ka trajnom rješenju potrebe za vjerskim i društvenim prostorom, ali i snažan simbol očuvanja identiteta daleko od domovine.

Prema planovima investitora i predstavnika zajednice, džamija neće biti samo mjesto molitve. Predviđeno je da objekat ima i edukativne i kulturne sadržaje, prostorije za predavanja, druženja i okupljanja, kao i aktivnosti usmjerene ka mladima. Na taj način, džamija će postati otvoreni centar zajedništva i dijaloga, mjesto susreta različitih generacija i kultura.

Posebnu vrijednost projektu daje činjenica da u njegovoj realizaciji učestvuju sami vjernici i članovi bošnjačke dijaspore, kroz donacije i volonterski angažman. Njihov doprinos pokazuje koliko je jaka veza sa vjerom i tradicijom, ali i spremnost da se aktivno gradi budućnost zajednice u novoj sredini.

Izgradnja Bošnjačke džamije u Norrköpingu još je jedan primjer uspješne integracije, u kojoj se poštuju lokalni zakoni i vrijednosti, a istovremeno njeguje vlastiti vjerski i kulturni identitet. Završetak radova i otvaranje džamije očekuje se s velikim interesovanjem, ne samo među vjernicima, već i širom lokalne zajednice.

BK Olimpikus blista u Subotici: Tri boksera u finalima turnira „Olimpijske nade“

0

Na velikom bokserskom turniru „Olimpijske nade“, koji se održava u Subotici i okuplja najperspektivnije mlade boksera iz regiona, izuzetno zapažen nastup imao je BK Olimpikus, koji je na takmičenju učestvovao sa tri mlada i talentovana borca.

Boje kluba branili su Eldar Lotinac u kategoriji do 48 kilograma, Ilhan Šaćirović do 54 kg i Imran Hodžić do 63 kg, a sva trojica su izborila plasman u završnicu turnira.

U polufinalnim borbama bokseri Olimpikusa demonstrirali su potpunu dominaciju. Eldar Lotinac je sigurnom i zrelom borbom savladao Lazara Milićevića iz BK Vojvodina, potvrdivši odličnu formu i plasman u finale. Ilhan Šaćirović je do finala stigao bez borbe, a u odlučujućem meču očekuje ga ozbiljan izazov – reprezentativac Crne Gore Nikola Raičević.

Najubjedljiviji nastup dana zabilježio je Imran Hodžić, koji je potpuno nadboksovao Davida Damjanovića iz BK Petros. Hodžića u finalu čeka još teži ispit – reprezentativac Srbije Nikola Zlatarov, što ovom meču daje dodatnu težinu i značaj.

Plasman sva tri boksera u završnicu turnira predstavlja veliki uspjeh za BK Olimpikus, koji iz godine u godinu potvrđuje da sistematski i kvalitetno radi sa mlađim uzrastima. Ovi rezultati još jednom pokazuju da se u klubu „brusi“ nova, izuzetno perspektivna generacija juniora, koja već sada najavljuje svijetlu budućnost sandžačkog i srpskog boksa.

Sandžak ne zaboravlja četnički zločin: 83 godine od stradanja efendije Sulejmana

0

U džamiji u Seljašnici kod Prijepolja danas je, povodom 83 godine od njegove smrti, proučena dova za dušu Sulejmana ef. Galizevića, jednog od znamenitih imama sandžačkog kraja, čije ime i sudbina i danas žive u kolektivnom pamćenju vjernika.

Sulejman ef. Galizević rođen je 1886. godine u selu Čauševići (današnja Seljašnica) kod Prijepolja. Iako nisu sačuvani precizni podaci o njegovom formalnom obrazovanju, njegov životni put svjedoči o dubokom vjerskom znanju i predanosti imamskoj službi. Prve korake kao imam načinio je u rodnom kraju, da bi kasnije, zbog potreba službe, bio raspoređivan u više mjesta širom tadašnje države.

Jedno vrijeme službovao je u Plavu kao imam Šabovića džamije, po odluci Naibskog odbora u Skoplju, a potom je 1936. godine premješten u Komaran. Imamsku službu nastavio je i u Nišu, gdje je proveo nekoliko godina, da bi 1938. godine, odlukom Ulema-medžlisa u Skoplju, bio imenovan za imama Kasidolskog džemata u Pribojskom srezu. U tom periodu obavljao je i dužnost povjerenika društva „Gajret“.

Tragična sudbina zadesila ga je 5. februara 1943. godine u Požegrmcu kod Priboja, kada je ubijen tokom masovnih zločina nad bošnjačkim stanovništvom tog kraja. Sulejman ef. Galizević ukopan je na mjestu stradanja, zajedno sa još nekoliko svojih džematlija koji su ubijeni istog dana. Istog tog dana porušena je i džamija u kojoj je bio imam, a pokolj je zahvatio više sela Pribojskog sreza.

dav

Narodno predanje pamti i priče o neobičnim i potresnim svjedočenjima nakon njegove smrti, uključujući kazivanja da se na mjestu njegovog mezara dugo vremena moglo čuti učenje ezana, naročito u sabahskim satima – što je za vjernike ostalo simbol njegove žrtve i duhovne snage.

Njegov sin, Hakija ef. Galizević, također je krenuo očevim stopama i postao imam. Iako nije stradao, bio je izložen teškim pritiscima i progonima nakon rata, zbog čega je na kraju bio primoran da napusti rodni kraj i preseli se u Tursku.

Radna biografija rahmetli Sulejmana ef. Galizevića detaljno je obrađena u knjizi „Ulema Sandžaka od Berlinskog kongresa do raspada SFRJ (1878–1990)” autora dr. Nadira ef. Dacića, gdje je dokumentovan njegov dugogodišnji doprinos vjerskom i društvenom životu muslimana Sandžaka.

Sjećanje na Sulejmana ef. Galizevića i njegove džematlije nije samo historijska obaveza, već i ljudska i vjerska dužnost. Njihova imena i žrtva podsjećaju na stradanja, ali i na snagu vjere i dostojanstva koje ni najteža vremena nisu mogla izbrisati. Za njihove duše – proučimo Fatihu.

Pazarci na Marakani: „Ovo je Turska“ odjeknulo stadionom, Delije uzvratile /VIDEO/

0

Beograd, Marakana – Poslije duže pauze, najvatreniji navijači FK Novi Pazar ponovo su se pojavili na stadionu Rajko Mitić, na gostovanju Crvena zvezda u okviru 22. kola Superlige Srbije. Povratak „Ekstrema“ na Marakanu donio je i ono čega su se mnogi pribojavali – navijačka prepucavanja na vjerskoj i etničkoj osnovi.

Sa sektora za gostujuće navijače, u jednom trenutku, jasno se čulo skandiranje „Ovo je Turska“, poruka koja se u navijačkom folkloru Novog Pazara godinama vezuje za identitet grada i bliske odnose Torcide i Ekstrema sa pristalicama Fenerbahçe. Odgovor je stigao sa sjevera, gdje su bile smještene Delije – spreman, glasan i očekivan.

Prema informacijama sa stadiona, domaći navijači su za ovu utakmicu pripremili dimne bombe u bojama srpske trobojke, koje su bile postavljene u kanal ispod tribina na kojima su se nalazili gostujući navijači i tokom meča aktivirane. Iako je atmosfera bila na ivici, sve je, srećom, ostalo u okvirima verbalnih provokacija.

Na terenu, šampion Srbije nije imao milosti – Crvena zvezda je rezultatski do nogu potukla Novi Pazar, ali je sportski dio meča ostao u drugom planu. Fokus javnosti ponovo je prebačen na tribine, gdje su parole i skandiranja zasjenile fudbal.

Važno je istaći da, uprkos teškoj i zapaljivoj atmosferi, ozbiljnijih incidenata nije bilo. Policija i redarska služba držali su situaciju pod kontrolom, a utakmica je završena bez prekida.

Za Novi Pazar i njegove navijače, ovo gostovanje još jednom je pokazalo koliko su ovakvi mečevi opterećeni prošlošću, simbolima i porukama koje nemaju veze sa sportom. Umjesto fudbala, na Marakani su ponovo odjeknule riječi koje produbljuju podjele – i to je činjenica koju, htjeli ili ne, moramo jasno konstatovati.