Gornja Pešter – Sandžak. U selu Krnja Jela, na obroncima Gornje Pešteri, danas je više tišine nego glasa čovjeka. Selo koje je nekad bilo puno djece, djevojaka, momaka, stoke i života – sada broji jedva pet-šest stanovnika. Jedan od rijetkih preostalih domaćina, Hazbija Turković, ispričao je potresnu priču o svakodnevnoj borbi za opstanak.

• “Nemam ti šta kazat’, sve se ose nilo. Otišlo u Njemačku, u Austriju, Belgiju… Selo je prazno. Samo ja, sin i stoka. Jedan sin mi je s familijom u Njemačkoj, ovaj drugi je ostao ovdje, ali i on se pita šta će s ovim životom.”

U Krnjoj Jeli se danas ne broje ljudi, nego livade i pašnjaci. Asfalta – nema. Školski prevoz – ne postoji. Put je zemljani, često neprohodan, a lokalne vlasti, kako kaže Hazbija, “svake godine obećaju, a ništa ne urade”.

• Život sa stokom, vukovima i neisplaćenim premijama

Hazbija i sin drže ovce, jaganjce i krave. Ne žale se na težinu posla – to su znali cijelog života. Ono što ih boli jesu problemi koje niko ne rješava: “Sami čuvamo stoku, niko ne pomaže. Najgore je s pašćadima – vukovima i napuštenim psima. Dva puta su me prošle godine napali. Ne smiješ ni da se braniš, odmah te gone.”

Dok priča o tome, Hazbija spušta pogled, ali ne od stida – nego od gorčine: “Imamo dobru stoku, ali šta vrijedi kad ni jagnjad ne mogu da naplate kako treba. Daju ih, a pare nikad ne dobiju redovno. Ko voli da radi na veresiju? Džabe se tegliš.”

“Premije? Ima ih, ali mnogo troškova. I opet, nešto ostane za kuću. Ali neće da isplate na vrijeme. Neće pare da daju redovno, drže ih unutra… A ja imam dvije krave i drago mi što još nešto držimo, ali teško je kad znaš da nema ko da nas čuje,” kaže on.

U njegovoj priči osjeća se i ironija – dok se narod uoči izbora obilazi i obećava, poslije svi zaborave. “Svako je selo dobilo put, samo naše nije. A kad dođu izbori, svi bi da glasamo. Pa za koga, kad ni šoder nisu bacili ovdje?”

“Nekada je bilo djevojaka, života, igre. Sad je pustinja.”

Sjeća se vremena kada se stoka čuvala u grupama – dječaci, djevojke, po desetak buljuka ovaca. “Družilo se, igralo, pjevalo. Sad – nemaš s kim ni riječ da progovoriš cijeli dan. Samo gledaš kako kifću ovce.”

• “Kad bi put uradili, možda bi se neko vratio. Sad djeca pješače do škole kilometrima, nema ni prevoza. A nije nam puno trebalo – bar šoder da bace, da nam omoguće da živimo dostojno.”

Hazbijina ispovijest nije samo krik jedne porodice – već eho hiljada sela koja nestaju sa karte Balkana, jedno po jedno, u tišini i zaboravu.

Oksana Voevodina, bivša mis Moskve, dospela je u centar svetske javnosti 2018. godine kada se udala za tadašnjeg kralja Malezije, Muhameda V. Njihova romansa, koja je delovala kao moderna bajka, završila se iznenadnim razvodom već naredne godine, ostavivši za sobom lavinu kontroverzi, optužbi i teških emocija.

Brak, koji je rezultirao rođenjem sina Leona, brzo se raspao nakon što je sultan optužio Oksanu za neverstvo i izneo sumnju u očinstvo deteta. Iako javnost nije mogla da ostane ravnodušna na optužbe koje su usledile, Oksanina verzija događaja bacila je novo svetlo na celu priču.

Kako je za ruski portal eg.ru izjavila njena bliska prijateljica, Oksana je bila potpuno posvećena braku i godinama je živela s Muhamedom pre venčanja, verujući da je jedina žena u njegovom životu. Međutim, otkriće da sultan nije prekinuo vezu s drugom ženom, i to tokom celog njihovog odnosa, bio je šok koji je doveo do konačne odluke o razvodu – koju je, kako tvrdi izvor, Oksana prva predložila.

Njihov brak izazvao je i političku buru – Muhamed V je abdicirao sa trona Malezije, što mu mnogi u zemlji nikada nisu oprostili, naročito jer je kraljevsku titulu ostavio zbog braka sa strankinjom. U međuvremenu, Oksana se povukla iz javnosti, vratila u Rusiju, a zatim se preselila u London.

Danas vodi potpuno drugačiji život – bavi se nekretninama, redovno putuje, posvećena je sportu i odgaja sina bez podrške bivšeg muža. Na društvenim mrežama retko govori o svojoj prošlosti.

• „Ne mešam posao i privatan život. U firmi mnogi ni ne znaju za moju prošlost niti da imam preko pola miliona pratilaca na Instagramu. A ni ne moraju. Ne želim da izazivam sažaljenje – već da gradim svoj život na svojim nogama“, izjavila je Oksana u jednoj od retkih ispovesti.

Svi tragovi veze sa Malezijom, uključujući i fotografije sa sinom, uklonjeni su sa njenih naloga. Ostala je tišina – i hrabrost žene koja je preživela kraljevsku bajku i iz nje izašla sama, ali dostojanstvena.