Tokom Svetske nedelje dojenja, Novopazarke poručuju: “To je najlepši čin majčinstva”

U okviru Svetske nedelje dojenja, koja se svake godine obilježava od 1. do 7. avgusta, u Novom Pazaru je provedena anketa u kojoj su žene, ali i muškarci, otvoreno govorili o svom stavu prema dojenju u javnosti – temi koja i dalje izaziva podeljena mišljenja širom društva.

Za mnoge Novopazarke, dojenje u javnosti nije pitanje sablazni, već osnovnog prava – kako majke, tako i deteta.

• „Apsolutno podržavam. Dojenje je prirodna stvar i ništa tu nije nepristojno. Imam dvoje dece i uvek sam bez zadrške dojila kad je bilo potrebno, naravno, u granicama pristojnosti, ako uopšte pristojnost treba da se dovodi u pitanje kada je u pitanju hranjenje deteta“, rekla je jedna majka.

Druga građanka istakla je: „To je jedan od najlepših činova u životu. Ako beba plače i gladna je, naravno da je treba podojiti, bez obzira gde se nalazite.“

Ipak, bilo je i drugačijih mišljenja. „Na javnom mestu to nije lepo, to treba da se sakrije. Nije to za oči svakoga“, izjavila je starija prolaznica. Ipak, čak i oni koji izražavaju rezerve, češće govore o načinu nego o samom činu dojenja – navodeći potrebu za diskrecijom, a ne zabranu.

Među brojnim komentarima, posebno se ističe poruka jedne mlade majke: „Mi moramo da negujemo prirodno, zdravo – kao što treba da čuvamo prirodu, tako i decu. Dojenje je zdrav temelj za svaki novi život.“

Stručnjaci i zdravstveni radnici naglašavaju da je majčino mleko ne samo najzdravija, već i emocionalno najvažnija hrana za novorođenče. Podrška majkama u ovom procesu – bilo kroz sistem zdravstvene zaštite ili kroz svakodnevno razumevanje u javnosti – ključna je za jačanje zdravih zajednica.

Poruka ove nedelje je jasna: Svaka majka nosi svoju borbu, a svako dete pravo da bude nahranjeno. Budimo glas podrške, a ne tišina osude. Pogledajte video anketu ispod teksta.

BRAĆAK, TUTIN – Ramiz Mulić iz sela Braćak kod Tutina živa je enciklopedija jednog vremena. U svojoj 83. godini, nakon operacije žučne kese, on hoda već sljedećeg jutra po hodniku kraljevačke bolnice. U razgovoru punom vedrine i zahvalnosti, Ramiz se prisjeća svog života, svoje porodice i starih vremena na Pešteri.

• – Prvo sam zahvalan Allahu dž.š., a onda doktoru iz Kraljeva koji me operisao oko pola devet navečer. Sutradan sam već u osam šetao po hodniku. Doktor je bio iznenađen i rekao mi: ‘Svaka čast, Ramize, halal ti vera’, prisjeća se kroz osmijeh.

Odrastao u selu Braćak, koje dijeli sa prezimenima Mulić i Ćosović, Ramiz kaže da je njegova porodica u selo došla prije 130 godina iz Dolića, a majka mu je rodom iz Broštice. Iako je bio jedinac, bez braće i sestara, Ramiz je izgradio veliku porodicu.

• – Imam devet kćeri, sve su udate, dva sina, i trinaestoro unučadi. Stariji sin je u Njemačkoj sa porodicom, a mlađi je ovdje sa mnom u Braćaku. Sve moje kćerke su poštene žene, imaju djecu, i nijedna nije imala problema u životu, kaže Ramiz s ponosom.

Braćak, njegovo rodno selo, nekada je bilo teško dostupno. Ramiz se sjeća kako su s proleća livade bile toliko mekane da ni volovi nisu mogli izvući pokošeno sijeno.

• – Nosili smo osijeno ručno, na vilčanike. Danas tu prolaze kamioni od 30 tona. Da se vrate naši stari, ne bi mogli da vjeruju, kaže on.

O imenu sela, Ramiz ne zna tačno porijeklo, ali pretpostavlja da potiče od prirodnog okruženja, prostranih livada i bogatstva vode koje su selo činile specifičnim.

– Tu je nekad bila velika šuma, pa čak i jedna planina. Pričala mi jedna starija žena da joj je, kad se udavala i išla tuda sa svatovima, šuma skinula peču s glave. Danas od te šume nema ništa – izgorela je, kaže Ramiz.

Selo više nema prodavnicu, pa mještani moraju do Ljeskove da bi se snabdjeli osnovnim namirnicama. Ipak, za njega, odlazak u Ljeskovu nije samo potreba, već i prilika da se sretne sa starim prijateljima, popije kahva, i prisjeti vremena provedenih sa ocem i rodbinom po lokalnim kafanama.

– Ako i ne kupiš ništa, važno je da si se napio dobrodoja. To je najvažnije – da vidiš nekog svog, da se sjetiš zajedničkih trenutaka, kaže.

Ramiz Mulić je oličenje onoga što mnogi zovu “čojstvo i poštenje Peštera”. Njegova priča je podsjetnik na vremena kada su zajedništvo, porodica i čestit život bili najveće vrijednosti. Pogledajte video snimak ispod teksta.