Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Neprimjeren sadržaj, ponašanje koje vrijeđa ugled obrazovanja i pitanje: gdje su granice u učionicama?
Beograd – Društvenim mrežama kruži uznemirujući snimak iz jedne srednje stručne škole u Beogradu, koji prikazuje profesora kako sjedi za katedrom i, umjesto vođenja nastave, rukama diriguje grupi učenika koji stoje na klupama i glasno izgovaraju parole s vulgarnim i seksualno eksplicitnim sadržajem.
Učenici, vidno raspoloženi, izgovaraju stihove poput „Što ja volim taj seks“ i „Sisaj Zvezdo, sisaj Zvezdo“, dok profesor — umjesto da ih smiri — koristi ruke da im daje ritam, kao da vodi horsku sekciju. Snimak traje nešto više od dvije minute, ali je bio dovoljan da izazove niz komentara, osuda i zabrinutosti u javnosti.
Snimak je najvjerovatnije nastao tokom redovnog časa, što se može zaključiti po prisutnosti školskog pribora na stolu i formalnom ambijentu učionice. Uprkos neozbiljnosti situacije, video jasno pokazuje da se ne radi o improvizovanom skeču za kameru van časa, već o stvarnom događaju u toku nastavnog procesa.
I dok dio javnosti pokušava da cijeli događaj predstavi kao „bezazlenu šalu“, mnogi roditelji, prosvjetni radnici i građani postavljaju ozbiljna pitanja: Gdje su granice u ponašanju u školama? Kako je moguće da jedan profesor, koji bi trebalo da bude autoritet i primjer, aktivno učestvuje u ovakvom performansu?
Na društvenim mrežama pojavili su se brojni komentari, od šale do oštrih kritika. Mnogi su izrazili zabrinutost zbog urušavanja ugleda prosvjete, dok su drugi ukazali na širi problem gubitka autoriteta nastavnika u obrazovnom sistemu.
Za sada se škola nije zvanično oglasila, a Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja još nije dalo zvaničnu izjavu. Prema nezvaničnim informacijama, biće pokrenut nadzor nad radom škole i profesora, a snimak je već predmet unutrašnje provjere.
U studiju u Istanbulu, gradu koji spaja Istok i Zapad, snimljena je jedna od najemotivnijih epizoda emisije “Ko sam kad ne gleda niko”. Gošća – Emina Jahović. Umjetnica, majka, autor, žena koja i nakon više od dvije decenije na sceni ne prestaje da iznenađuje i nadahnjuje. U razgovoru sa Galibom Ganićem, otvorila je dušu o stvaranju, ljubavi, bolu i svjetlosti iz koje se rodio njen novi album – “Svitanje”.
Nakon osam godina od posljednjeg albuma, Emina se vraća s projektom koji je rađan u tišini, u noćima bez sna, između majčinskih obaveza i unutrašnje potrebe da stvori nešto istinito. Kako kaže, album je stvaran dugo i bolno, ali iskreno i do kraja autentično – nastajao je kad djeca zaspu, kada se grad smiri, u trenucima samoće i nadahnuća. Mnoge pjesme pisane su u mraku, sa čežnjom da se iz tame rodi svjetlo.
Emina priznaje da danas, kao majka dvojice tinejdžera, nosi dvostruku ulogu – i oca i majke. Nakon razvoda, kaže da se u njenoj kući sve vrti oko djece, ali i da joj je stvaranje ostalo jedini prostor slobode i disanja. “Nemam kancelariju, nemam devet do pet posao. Moj dan počinje kada djeca odu u školu, a radim kada ih uveče uspavam. Još uvijek ih uspavljujem iako imaju 13 i 16 godina. To je moja svetinja.”
Uprkos umoru i svakodnevnim obavezama, muzika je ostala njena konstanta. Album “Svitanje” sniman je više od godinu i po dana, uz odlaganja, povrede, emocionalne padove, ali i duboke uvide. Emina je sarađivala s turskim producentima Erhanom Bajrakom i Dželilom Javuzom, pažljivo birala pjesme, radila detaljno i temeljno. “Ovo nije brzoplet album. Ovo je ploča koja nosi moj život,” kaže.
Jedna od najposebnijih pjesama je duet s Mirzom Selimovićem – “Ništa ili sve”. Pjesma je nastala gotovo sudbinski, iz prethodnog pokušaja da snime duet koji jednostavno “nije imao taj vajb”. Ali iz te nesklade nastala je nova pjesma, koja je, kako kaže, došla za manje od deset minuta. “Sve se desilo spontano. Poslao mi je beat, ja sam sela, i muzika je samo potekla. Onda sam pitala Danijela Pavlovića da mi pomogne da završimo tekst. Bilo je magično.” Mirza nije krio oduševljenje saradnjom i istakao da je od Emine mnogo naučio – muzički i ljudski.
Pjesma “Pesma o ljubavi” još je jedan biser albuma. Emina ju je zamislila kao numeru za prvi ples na vjenčanjima, u kojoj se čuju i dječji glasovi hora “Čarolija”, pod vođstvom Leontine Vukomanović. “Zamisli sve bijelo, balone, ljubav, čistotu… To je ta pjesma. Ima recitaciju, koju inače ne volim, ali ovdje je sve prirodno. Osjeća se energija koja povezuje i ljude i duše.”
Za Eminu, ovaj album nije samo zbir pjesama – to je svjedočanstvo jednog životnog ciklusa. “Svaka pesma nosi emociju, razočaranje, nadu, sreću, ljubav. To je seme koje je posađeno i iz kojeg je nikla biljka u milion boja.” Dodaje da ne juri za trendovima, već stvara muziku koja ostaje. “Mene ne zanima da budem popularnija od pjesama. Želim da pjesme prave mene.”
U trenucima kada je mislila da neće završiti album, sve se složilo. “Noć je najcrnja pred svitanje,” kaže i priznaje da je više puta htjela da odustane. “Samo padneš i kažeš: ne mogu više. I onda se desi nešto, dođe neki znak i kaže ti – nastavi. Tako je nastalo ‘Svitanje’.”
Na pitanje da li ju je pratila sreća, Emina odgovara bez zadrške: “Nije. Radila sam puta deset više nego drugi. Ljudi nisu znali da pišem svoje pjesme. Danas imam preko 70 gotovih pjesama. Svaku noć, kad svi zaspu, ja pišem.” Ističe da nikada nije kupila pjesmu za sebe. Sve je sama pisala – tekstove, muziku, emocije.
Kao dijete iz dobro situirane porodice, kaže da joj je to često bio “minus”, jer je uvijek morala više da se dokazuje. “Trebao mi je život da me publika shvati ozbiljno. A danas? Danas znam da moje vrijeme tek dolazi.”
“Svitanje” je za Eminu više od albuma – to je prekretnica, povratak istini, poruka nade, dokaz da iz tame može da se rodi svjetlost. Za nju i za sve one koji još uvijek vjeruju u pravu muziku. Pogledajte video ispod teksta.
Beograd, 5. avgust 2025. – Ministar za javna ulaganja i predsjednik Izvršnog odbora Srpske napredne stranke (SNS), Darko Glišić (52), nalazi se u izuzetno teškom zdravstvenom stanju i ljekari se trenutno bore za njegov život.
Informaciju je prvi objavio glavni urednik dnevnog lista Informer, Dragan J. Vučićević, ističući da se Glišić trenutno nalazi u bolnici i da je, prema dostupnim podacima, bez svijesti.
– Darko Glišić je u bolnici, u jako teškom stanju, bez svijesti, a ljekari čine sve da mu spasu život. On nije samo jedan od najbližih, već najbliži saradnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Sjajan čovjek i jedan od najboljih političara u našoj zemlji – rekao je Vučićević u svom javnom obraćanju.
Za sada nije poznato šta je dovelo do naglog pogoršanja zdravstvenog stanja visokorangiranog funkcionera SNS-a. Iako se zvanične institucije još uvijek nisu oglasile, iz izvora bliskih stranci se saznaje da je situacija izuzetno ozbiljna.
Glišić je godinama unazad bio ključna figura unutar SNS-a i važio je za jednog od najuticajnijih ljudi iz najužeg kruga Aleksandra Vučića. Njegov politički uspon počeo je još 2000-ih, a vrhunac je dostigao ulogom koordinatora i stratega brojnih izbornih kampanja širom Srbije.
Javnost sa velikim zanimanjem očekuje nove informacije o njegovom stanju, a mnogi funkcioneri, saradnici i građani putem društvenih mreža izražavaju zabrinutost i upućuju poruke podrške. Pogledajte video snimak ispod teksta.
Nekadašnji zavisnik iz Novog Pazara odlučio je ogoliti svoju priču i podijeliti je s javnošću. Njegov identitet ostaje skriven, ali njegov glas odjekuje kao upozorenje i nada. U razgovoru za portal A1, ispričao je potresnu ispovijest o putu u pakao zavisnosti i povratku iz ponora smrti.
“Kad sam bio na ivici smrti, pozvali su policiju. Niko me nije pokušao razumjeti, samo su me krivili i odbacili.”
Sve je, kako kaže, počelo još u osnovnoj školi – cigarete, marihuana, zatim ekstazi i LSD u srednjoj. A onda, jedan pogrešan korak: “Heroin. Igla. I kad tu zakoračiš, nema više nazad.”
Pobjegao je iz kuće, izglasao iz tišine koju niko nije slušao. Roditelji su, kaže, bili emocionalno odsutni, “samo vika ili još gora tišina”.
“Droga te ne pita ništa. Samo te zagrli. A onda te ubije iznutra.”
Prvi ubod heroina nije mu se svidio. Ali sljedeći dan – želja. I tako je počelo. Kroz godine je prodao sve što mu je bilo vrijedno. Krao je, varao, lagao.
“Shvatio sam da sam postao neko ko ne može da ustane iz kreveta bez nečega u krvi.”
Heroinske krize su bile mučne, užasne. Vrištanje iznutra, lomljenja tijela, halucinacije, osjećaj smrti.
Porodica ga je napustila. Svi osim jedne osobe – njegove sestre.
“Zamrzio sam sve. Samo sestra je ostala. Njoj dugujem život.”
Odlazak na liječenje bio je, kaže, najteže poglavlje.
“Bio sam vezan za krevet, u pelenama. Bez dostojanstva. Gledali su me kao da sam stvar.”
Trebalo mu je mjesec dana da ponovo nauči da pogleda čovjeka u oči.
Ipak, nije sve prošlo bez posljedica: “Mozak mi je spor, zaboravljam. Ali sam živ.”
Danas je čist već četiri godine. I dalje se bori.
San o drogi se javlja, miris je podsjetnik. Ponekad, kaže, osjeti kako ga nešto vuče nazad, ali zna da se, ako padne, više nikada neće vratiti.
“Sad znam – ako se vratim, neću se vratiti živ.”
Porodični odnosi su hladni, ali funkcionalni. I dalje postoji distanca, ali sada postoji i razumijevanje.
Na pitanje šta bi poručio mladima koji misle da je droga “samo faza”, odgovara:
“Samo neka me vide. Neka čuju moju majku kako plače. Neka me odvedu u onu bolnicu gdje sam bio vezan kao životinja.”
“Droga nije zezanje. Droga nije avantura. Droga je smrt.”
Njegova priča nije bajka, nema heroja i nema zaborava. Ali ima izbavljenja.
“Ovo nije priča o drogama. Ovo je priča o čovjeku koji je odlučio da ne umre.”
Bivši poslanik SDA Sandžaka poručuje da je vrijeme za novog, pravednog i “normalnog” predsjednika Srbije
Novi Pazar/SAD – Enis Imamović, bivši narodni poslanik i visoki funkcioner Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka, oglasio se iz Sjedinjenih Američkih Država pozivom Skupštini Grada Novog Pazara da Aleksandru Vučiću hitno oduzme titulu počasnog građanina.
U objavi na društvenim mrežama, Imamović je predložio da se sazove sjednica lokalnog parlamenta sa samo jednom tačkom dnevnog reda – ukidanje titule koja je aktuelnom predsjedniku Srbije dodijeljena prije više godina.
„Zakazivanje sjednice sa samo jednom tačkom: oduzimanje Aleksandru Vučiću titule počasnog građanina Grada Novog Pazara. On je to svojim trudom i pokvarenim karakterom zaslužio, učinite mu za toliko. Hajde odbornici, dobro znate da je to pravedna odluka“, poručio je Imamović, dodajući da bi takav čin donio olakšanje građanima: „Svi ćemo se osjećati bolje.“
“Vrijeme je za novog predsjednika”
Imamović je u svom obraćanju istakao da smatra kako je došlo vrijeme za političke promjene i stvaranje širokog saveza između bošnjačkih i srpskih demokratskih snaga u Srbiji.
„Vrijeme je da svi bošnjački političari, aktivisti i građani, zajedno sa čestitim srpskim političarima i građanima, izaberu novog, pravednog i – što je najvažnije – normalnog predsjednika Srbije“, naveo je Imamović.
On je kritikovao ponašanje aktuelnog predsjednika, navodeći da, uprkos lojalnosti bošnjačkih partnera, Vučić sve češće koristi ucjene i prijetnje uskraćivanjem finansijskih sredstava.
„Osim što više nije nadležan – on više nije ni normalan“, poručio je bivši poslanik.
Imamović je završio svoje obraćanje porukom ohrabrenja građanima koji se, kako je naveo, bore za slobodu i pravdu, a koji su zbog toga na meti državnog aparata.
„Od budućeg predsjednika Srbije očekujem da pomiluje sve građane koji se bore za slobodu i pravdu, a koji su zbog toga na meti ovog zlog i pokvarenog režima.“
Imamovićev javni istup dolazi u trenutku pojačanih političkih tenzija u Srbiji, naročito nakon nedavnih protesta i pritisaka na opoziciju, uključujući bošnjačke političke aktere u Sandžaku.
Beograd – Politički analitičar Boban Stojanović upozorio je da je veliki promašaj dijela vladajuće koalicije to što su se upustili u sukob s Rasimom Ljajićem i nekolicinom stranaka koje čine stabilni dio vlasti. Gostujući u emisiji „Pokreni se“ na televiziji Nova S, Stojanović je rekao da se takvim potezom “ništa ne dobija, a mnogo se gubi”.
– Sjećam se da su me pitali šta bih prvo savjetovao studentima politike. Danas im u šali, ali i vrlo ozbiljno, poručujem: pitajte prvo jesu li zvali Ivicu Dačića i Rasima Ljajića– rekao je Stojanović.
On se nadovezao na prethodnu izjavu novinara i producenta N1 televizije Petra Gajića, koji je u istoj emisiji dan ranije rekao da je “tamo gdje je Rasim Ljajić – tamo i pobjeda”, uz ocjenu da to nije samo metafora, već rezultat ozbiljne političke analize.
Stojanović je istakao da su sve češće tenzije unutar vlasti i najave o formiranju novih izbornih štabova jasan pokazatelj dubokih pukotina, naročito unutar Srpske napredne stranke.
– Unutrašnje jedinstvo je ozbiljno narušeno i ta nestabilnost će sigurno ostaviti posljedice na predstojeće izbore– poručio je Stojanović.
Petar Gajić je dan ranije istakao da je Rasim Ljajić političar s rijetkim iskustvom i kontinuitetom.
– U Srbiji postoji možda samo jedan političar iskusniji od Aleksandra Vučića, a to je Rasim Ljajić– zaključio je Gajić. POgledajte cijelo gostovanje ispod teksta.
Novi Pazar – 11. maj 1766. godine zabilježen je kao dan kada je centralna vlast Osmanskog carstva morala izdati strogu naredbu vjerskim službenicima u Novom Pazaru – jer su, vjerovali ili ne, izbjegavali da obavljaju svoje osnovne dužnosti.
U djelu „Sidžili kaze Novi Pazar od 1766. do 1768. godine“, koje su 2012. godine objavili Istorijski arhiv „Ras“ iz Novog Pazara i Historijski arhiv Sarajevo, a čiji je prevodilac bio čuveni orijentalista rahmetli Ahmed Aličić, nalazi se dokument koji bi iz današnje perspektive zvučao kao satira – da nije stvaran.
Radi se o zvaničnoj bujuruldiji, odnosno naredbi koju je vlast izdala kadiji i mutesellimu (upravitelju) Novog Pazara, zbog zabrinjavajuće pojave – imami i hatibi, vjerski službenici, nisu dolazili na posao.
U dokumentu, koji je datiran na 1. Zulhidždže 1179. godine po hidžretskom kalendaru (11. maj 1766. po gregorijanskom), navodi se:
“Posve sigurno sam saznao da imami i hatibi i drugi službenici časnih džamija i lijepih mesdžida potpuno zanemaruju svoje dužnosti u vezi sa obavezama obavljanja pet vakata namaza, pa ne otvaraju džamije ni mesdžide i na taj način džemat muslimana ne može obavljati propisane dužnosti…”
Centralna vlast dalje naređuje da se ukinu plate onima koji ne dolaze na vrijeme, da se postave dostojniji ljudi na njihova mjesta, a svi koji se ogluše o naredbu da budu strogo sankcionisani i imenom prijavljeni u posebnom izvještaju (ilamu).
“Oni koji ne budu otvarali džamije i ne budu oglašavali muslimanski ezan, niti palili svijeće i kandilje, njihova imena poslati u tačnom ilamu…”
Iako nije poznato da li je naredba imala dugotrajan efekat, može se pretpostaviti da je barem privremeno dovela do popravljanja situacije – jer je gubitak posla i primanja u osmansko doba bio ozbiljna stvar, a kazne za neposlušnost mogle biti i znatno oštrije.
Ovaj dokument svjedoči o tome da su i u prošlim vremenima, kada se često idealizuje religioznost i red, postojali problemi nemara, čak i među vjerskim službenicima. No, sistem je tada znao kako da reaguje – strogo, jasno i efikasno.
Novi Pazar – Kada Husko Bihorac, čovjek iz Novog Pazara koji živi na relaciji između svog rodnog grada i Njemačke, odluči da traži partnerku za život, to ne može proći neopaženo. Njegov oglas, objavljen u jednoj Facebook grupi za upoznavanje, izazvao je lavinu reakcija širom Balkana – i to ne zbog samog teksta, već zbog fotografije kojom ga je pratio.
Husko je objavio jednostavnu poruku: „Tražim ženu za upoznavanje, javite se slobodne dame meni privatno. Živim u Novi Pazar i u Njemačku sam živim.“ Ali to nije bilo sve – uz objavu su stigle i dvije fotografije. Na jednoj je Husko u bijeloj potkošulji, zategnutih bicepsa, spreman da pokaže kako se njeguje i u sedmoj deceniji života. Na drugoj, elegantno obučen u crno odijelo, pokazuje da je ozbiljan kandidat i za svečane prilike.
Fotografija u potkošulji ubrzo je uklonjena s originalnog oglasa, ali već je bilo kasno – društvene mreže su učinile svoje. Mnoštvo Facebook stranica i korisnika širom regiona preuzelo je i podijelilo sliku, a komentari ispod objave postali su jednako viralni kao i sam Husko.
Komentari koji su zasjenili sve
Među prvima se javila Sadeta Mucić, koja je komentarisala: „Pozdrav ❤️ već sam bila udata za Bihorca.” Na to je Nemanja Nikolić uzvratio: „Sadeta Mucić dušo 🌹“, a zatim i šaljivo dodao: „Jesi se naspavala?“
Na pitanje Dragice Cice Stanković: „Za istog tog???“, reakcije su bile mahom kroz smijeh i emotikone.
Ranko Zekić se uključio sa objašnjenjem da su “Bihorci iz Petnjice”, dok je Sadeta uzvratila: „Ne, ovi su iz Novog Pazara, nisu iz Petnjice.“
Drugi korisnici nisu ostali ravnodušni. Muhamed Hadžić šaljivo primjećuje: „Ovaj je pravi. Vidi ga što je mišićav!“, a Sadeta odgovara s nizom nasmijanih emotikona i GIF-om „YEAH!“.
Ispod objave su se nizali komentari koji su nasmijali čitav Balkan:
„Evo ga dame, pravo napuhan, a vi to volite.“ – napisao je Hasan Sano Kličić.
„Koliko dižeš iz bendža.“ – nadpisala je Irena S..
Neki su se dotakli i ozbiljnijih tema, poput Vesne Smederevac koja kaže: „Nećete dugo ostati sami, jer pokazujete na izgled, zdrav način života.“
Ali, kao i uvijek na internetu, stvari brzo eskaliraju. Na komentar Dragice Popović: „I ja želim u Njemačkoj“, uslijedio je niz humorističnih odgovora:
te konačno Dragicina kontra: „Eee, ja živim u Njemačkoj, a ti nisi ni bio u tatinom ku….cu.“
Dio komentara ispod slike mišićavog Husa bio je u znaku ljubomore i humora:
Alsen Omerović: „Beži bre prcojebino, stara ti da se ženiš.“
Senada Herić: „Vjeruj mi da mlađi od tebe izgleda čovjek… mnogo je ljepši i građeniji od tebe… ljubomora izjede čovjeka.“
Bez obzira na sve šale i sarkazam, jedno je sigurno – Husko je pokazao da godine nisu prepreka da se krene u potragu za ljubavlju. Njegov primjer inspiracija je mnogima da nikad nije kasno, a njegov stav i samopouzdanje dokaz su da hrabrost i humor otvaraju mnoga vrata.
Husko, želimo ti sreću u potrazi – a Balkan te već voli!
trazim zenu za upoznanje javite se slobodne dame meni privatno zivim u novi pazar i nemacku sam zivim
Zbog kazne FSS, najvatreniji navijači Novog Pazara nisu smjeli prisustvovati meču protiv IMT-a, ali su zato tribine ispunili najmlađi i žene — i stvorili atmosferu za pamćenje.
NOVI PAZAR – Gradski stadion u Novom Pazaru bio je večeras poprište možda najneobičnije atmosfere u dosadašnjoj istoriji Superlige Srbije. Na utakmici trećeg kola između Novog Pazara i IMT-a, prisutni su bili isključivo žene i djeca do 15 godina, dok su najvatreniji navijači — popularna “Torcida Sandžak” i “Ekstremi”, ali i svi muškarci stariji od 15 godina — bili spriječeni da prisustvuju zbog kazne izrečene klubu.
Ipak, ono što se desilo na tribinama prešlo je granice običnog sportskog događaja. U odsustvu tradicionalnog muškog jezgra navijača, stadion su preplavili osmijesi, dječiji glasovi i ženski povici podrške, a sve to uz navijačke pjesme koje su odjekivale na jedinstven način.
Reditelj prenosa nije mogao da zaobiđe prizore sa tribina — dječaci sa zastavama na kojima je pisalo “Mlada garda” i “Mlađi delikventi”, žene sa šalovima i transparentima, majke sa bebama u naručju i male navijačke grupe koje su iskreno, srčano bodrile svoj klub.
Atmosfera je bila gotovo bajkovita. Iako je Novi Pazar izgubio utakmicu rezultatom 1:2, izostanak rezultatske radosti nije umanjio ono što se moglo doživjeti na stadionu — ljubav prema klubu koja ne poznaje ni godine, ni pol.
Podsjetimo, Novi Pazar je kažnjen sa pet domaćih utakmica bez prisustva najvatrenijih navijača zbog propusta u organizaciji i incidenata na ranijim mečevima. No, ova zabrana otvorila je prostor za nešto što nikada nije viđeno u srpskom fudbalu — da stadion bude u potpunosti u rukama žena i djece.
U moru loših vijesti iz svijeta fudbala, Novi Pazar je večeras pokazao nešto čudesno: da navijanje ne mora biti agresivno, da podrška može dolaziti iz srca najnežnijih i najmlađih, i da — uprkos svemu — ljubav prema klubu ne može se kazniti.
Na Gradskom stadionu u Novom Pazaru viđen je bolan poraz domaćeg tima koji je, iako oslabljen umorom nakon evropskih obaveza, gajio nadu da će pred svojom publikom doći do novih bodova. Međutim, ekipa IMT-a, popularni “traktoristi” iz Beograda, odnijela je puni plijen rezultatom 1:2, golom u trećem minutu sudijske nadoknade.
Nakon iscrpljujućeg nastupa u Evropi i eliminacije od poljskog predstavnika Jagiellonije, fudbaleri Novog Pazara nisu uspjeli da se u potpunosti regenerišu za superligaški duel. To se posebno osjetilo u prvom poluvremenu, gdje su gosti pokazali više energije, konkretnosti i čvrstine.
Beograđani su dominirali uvodnim dijelom susreta. Redale su se šanse pred golom Samčovića – pokušavali su Jović, Žagar i Luković, dok su Pazarci bili sputani i bezopasni. Inicijativa gostiju krunisana je u 35. minutu kada je nakon centaršuta Bonea s desne strane, Jović bio najprisebniji u kaznenom prostoru i pogodio za 0:1.
Tek nakon primljenog gola domaći su zaigrali nešto konkretnije, ali bez ozbiljnijih prijetnji po gol Braća. U nastavku, stvari su izgledale bolje za Pazarce – u 60. minutu, novi igrač iz Tekstilca, Davidović, šutira s 15 metara, ali prečka spašava goste.
S druge strane, IMT je koristio prostor za kontre – jedan dobar pokušaj imao je Novičić, ali je odbrana domaćih uspjela da interveniše. Ipak, Pazarci su nastavili da traže put do gola – u 83. minutu Omoregbe šutira, ali Brać brani, da bi već u sljedećem napadu Ljajić bio izblokiran iz odlične pozicije.
Izjednačenje je stiglo u 86. minutu kada je Ijede iskoristio dobru akciju po desnoj strani i pogodio za 1:1, što je na trenutak zapalilo stadion i vratilo vjeru navijača.
Ipak, uslijedio je hladan tuš. U trećem minutu nadoknade Hadžimujović je zaustavio munjeviti prodor Karamoka i zaradio žuti karton. Nakon toga, slobodan udarac izveo je Novičić – njegov prvi šut odbranio je Samčović, ali je lopta ponovo došla do njega, a ovaj nije propustio drugu šansu – pogodak za konačnih 1:2 i muk u Novom Pazaru.
Poraz koji boli, ne samo zbog rezultata, već i zbog trenutka kada je stigao. Pazarci sada moraju da se brzo oporave i konsoliduju pred naredna iskušenja.
