Piše: Redakcija Sandžak Danas
Iako visoka svega 150 centimetara i s hidžabom ispod kacige, Aynur Keskin iz njemačke pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija već 15 godina vozi motocikl – i to s velikom strašću. Njena pojava u kožnoj moto opremi na snažnoj Kawasaki Vulcan 650s mašini već godinama izaziva divljenje i ruši ustaljene stereotipe.
Rođena u Njemačkoj, Aynur je majka dvoje djece, po struci inženjerka mašinstva, i dobitnica specijalne nagrade Bike Woman Award 2025 za svoj doprinos promociji žena u tehničkim zanimanjima i moto sportu. Svojim primjerom pokazuje kako marama, motocikl i emancipacija mogu ići ruku pod ruku.
- „Još uvijek mi ljudi postavljaju pitanja poput: ‘Nosite li maramu ispod kacige?’ ili ‘Dozvoljava li vam vaša vjera da vozite motor?’. Umjesto da se ljutim, trudim se objasniti – jer mnogi jednostavno nikad nisu imali priliku upoznati ženu muslimanku koja vozi motor“, kaže Keskin za njemačke medije.
Od djetinjstva sanjala o motorima
U njenoj porodici niko nije vozio motor – ni otac, ni trojica braće. No, Aynur se kao djevojčica redovno zaustavljala kraj puta kad bi naišao motor, sanjajući dan kad će i sama voziti.
Prvo je završila školu za bravara, potom se udala i dobila djecu. Kada su djeca krenula u vrtić, odlučila je studirati mašinstvo. Pred kraj studija, vratila se svom dječijem snu – i kupila prvi motor.
- „Taj osjećaj slobode dok vozim je neprocjenjiv. Vjetar, brzina, koncentracija – to je za mene terapija i način da budem ono što jesam“, kaže Keskin.
Zbog svoje visine morala je dodatno modifikovati motor, pa čak i tada jedva dotiče tlo vrhovima prstiju. No to je nije obeshrabrilo. „Visina jeste izazov, ali nije prepreka“, ističe.
Nagrada za hrabrost i inkluziju
Aynur je početkom 2025. godine nagrađena specijalnim priznanjem na sajmu motociklizma u Dortmundu. Nagrada Bike Woman Award dodijeljena joj je za promociju inkluzije i razbijanje predrasuda u moto zajednici.
- „Na skupovima motorista često osjetim početnu nelagodu drugih, ali kada me upoznaju – sve nestane. Pitaju da li mi smiju pružiti ruku, slikati se sa mnom… I to je u redu. Vjerujem da moramo svi zajedno raditi na rušenju predrasuda i boljem razumijevanju“, kaže.
Aynur kritički promatra i ulogu samih žena u dijaspori: „Nažalost, mnoge naše žene rijetko učestvuju u zajedničkim aktivnostima s Nijemcima. Mi moramo biti te koje će se otvoriti i povezivati“.
Danas, kada su joj djeca odrasla, koristi svaki slobodan trenutak za vožnju. Na posao ide motorom kad god to vremenske prilike dopuštaju, a vikendom učestvuje u vožnjama sa moto grupama iz Sauerlanda.
Nakon što je već vozila do Francuske, njen najveći san je da jednom ode motorom u Tursku. Zbog političke situacije i zemljotresa, taj plan je privremeno odložen, ali ne i zaboravljen.
- „Ne znam hoće li biti ove ili sljedeće godine, ali to je putovanje koje želim ostvariti“, kaže Keskin s osmijehom.
