Doktor oslobođen optužbi nakon što je bio suočen sa 35 godina zatvora zbog davanja fiziološkog rastvora djeci umjesto vakcina

Plastični hirurg Majkl Kirk Mur Mlađi, koji je bio optužen za uništavanje COVID vakcina vrijednih 28.000 dolara i davanje fiziološkog rastvora djeci umjesto vakcina, oslobođen je svih optužbi nakon što je američka državna tužiteljka naložila odbacivanje slučaja. Mur je takođe bio optužen za izdavanje lažnih potvrda o vakcinaciji.

Odluku o odbacivanju optužbi donijela je Pem Bondi, američka tužiteljka, koja je izjavila da je doktor Mur pružio svojim pacijentima alternativu u situaciji kada savezna vlada nije nudila sličan izbor. Prema njenim riječima, Mur je djelovao u najboljem interesu svojih pacijenata, na temelju njihova zahtjeva i bez štetnih posljedica za zdravlje djece.

Optužbe protiv Mura, koje su podnijete 2023. godine, potekle su iz vremena Bajdenove administracije. Iako je Mur bio suočen sa mogućom kaznom od 35 godina zatvora, on je u ranijem suđenju u državi Juta negirao sve optužbe.

Američki tužilac za Jutu, Felis Džon Viti, podnio je zahtjev za odbacivanje optužbi, navodeći da je to “u interesu pravde”, čime je proces protiv Mura okončan.

Prizemyslaw Jeziorski, ugledni profesor marketinga sa Univerziteta Berkeley, brutalno je ubijen 4. jula usred dana u atinskom predgrađu dok je dolazio po svoje dvoje djece. Umjesto uobičajene posjete bivšoj supruzi, Jeziorski je zatečen iz neposredne blizine rafalom hitaca, preminuvši na licu mjesta.

Prema policijskom izvještaju, napadač – maskirani muškarac – sačekao je Jeziorskog nedaleko od kuće bivše supruge i u nekoliko sekundi ispalio više metaka, nanijevši mu smrtonosne povrede. Dok su prolaznici pokušavali pomoći profesoru, ubica je pobjegao. Dvanaest dana kasnije, grčka policija je uhapsila osumnjičenog – sadašnjeg partnera bivše supruge.

Kako prenosi grčki ogranak CNN-a, osumnjičeni je tokom saslušanja priznao zločin, navodeći da ga je počinio kako bi zaštitio zajednički život sa svojom partnerkom i djecom. “Učinio sam to za nju i za djecu, da možemo živjeti mirno,” stoji u transkriptu njegovog iskaza. Posebno uznemirujuće je što su ti iskazi, i prije potvrđene optužnice, procurili u javnost.

Uloga bivše supruge, grčke državljanke, i dalje je pod istragom. Grčka policija razmatra mogućnost njenog poticanja na ubistvo, iako njen advokat kategorički odbacuje te optužbe.

Jeziorski je bio cijenjen kao stručnjak i predavač, poznat po svojoj skromnosti i privrženosti djeci. Rođen u Poljskoj, emigrirao je u Sjedinjene Američke Države 2004. godine, gdje je završio doktorat na Stanfordu, a potom radio kao profesor na prestižnoj Haas poslovnoj školi Univerziteta Kalifornija – Berkeley.

Sa bivšom suprugom se upoznao 2013. u San Franciscu, a ubrzo su se vjenčali i dobili blizance. Zajedno su vodili startup kompaniju za upravljanje nekretninama. Tokom pandemije su se preselili u Grčku, ali veza je pukla 2020. godine. Jeziorski je 2021. podnio zahtjev za razvod, a djeca su ostala sa majkom, uz dogovoreni režim viđanja.

Borba za starateljstvo trajala je godinama. Djeca su imala američko i poljsko državljanstvo, a grčko još nije bilo dodijeljeno. Jeziorski je želio da djeca pohađaju američku školu u Grčkoj, što je izazvalo nesuglasice s bivšom suprugom. Osumnjičeni je tvrdio da su se bojali da će ih otac odvesti u SAD i više ih nikada ne vratiti.

Presudni trenutak dogodio se dan prije ubistva, 3. jula, kada je sud donio odluku u korist oca – dozvolivši mu da djecu odvede na mjesec dana u Ameriku. Već sutradan, Jeziorski je ubijen.

Tragičan kraj jednog akademskog života i oca koji se borio za svoje pravo da bude prisutan u životima svoje djece potresao je i američku i grčku javnost. Mnogi se sada pitaju – da li je ovaj zločin mogao biti spriječen?

• Na Bandžovom brdu u Rožajama, vrijedne ruke Elife Bibić njeguju baštu koja je postala simbol ljubavi prema prirodi i cvijeću – sa preko 40 različitih vrsta, među kojima dominiraju ruže.

U podnožju Bandžovog brda, u mirnom dijelu Rožaja, nalazi se pravi cvjetni raj. To nije obična bašta – to je mjesto gdje mirisi ruža, boje hortenzija i šapat latica pričaju priču o posvećenosti, upornosti i neizmjernoj ljubavi prema prirodi. Glavni junak te priče je Elifa Bibić, žena koja je svoj život posvetila cvijeću.

Njena bašta krije više od 40 različitih vrsta cvijeća – od kraljice vrtova, ruže, pa sve do hortenzija, ljubičica i mnogih biljaka koje krase njeno imanje od ranog proljeća do kasne jeseni.

„Ljubav prema cvijeću rodila se još u djetinjstvu. Kao djevojčica sam sadila prve biljke i s godinama je to preraslo u pravu strast“, priča Elifa za Radio-televiziju Rožaje, s osmijehom koji otkriva iskrenu povezanost sa svakim listom i pupoljkom.

Iako se mnogi dive raskoši njenog vrta, malo ko zna koliko truda stoji iza svakog procvjetalog cvijeta. Cvijeće zahtjeva redovno okopavanje, zalivanje, uklanjanje precvjetalih cvjetova i pažljivo praćenje njegovih potreba. „Neke vrste ne uspijevaju u našem podneblju zbog niskih temperatura, poput bogumile koju bih voljela imati, ali mi hladne zime to ne dozvoljavaju.“

Za Elifu, vrt nije samo ukras dvorišta – on je terapija. „Koliko god bila umorna, kad zakoračim među svoje cvijeće, sve nestaje. Tu se odmorim, pronađem mir, to je moj bijeg i moje utočište.“

Njen vrt nije ostao neprimijećen ni u lokalnoj zajednici. Komšije i gosti rado svraćaju, dive se, traže sjeme, sadnice ili jednostavno žele upiti ljepotu i spokoj njenog cvjetnog carstva. „Volim dijeliti sadnice i sjeme. Ako mogu, sa svakim bih podijelila po dio ove ljubavi, neka se širi.“

Elifa posebno ističe ružu kao biljku koja je najbolje opisuje. „Ruža je kraljica cvijeća. Elegantna, mirisna, dostojanstvena – ona me opisuje.“

Za sve one koji misle da je gajenje cvijeća gubljenje vremena, Elifa ima jasnu poruku: „Probajte. Zasadite makar jednu biljku. Osjetićete koliko to ispunjava čovjeka.“

Uprkos izazovima, Elifa ne planira stati. Svake godine pronalazi nove vrste i unosi svježinu u svoj vrt, neprestano učeći i šireći cvjetnu porodicu. I dok se mnogi pitaju kako cvijeće uzvraća ljubav – Elifa zna odgovor: „Uzvraća mirisima, bojama, snagom da vam uljepša dan. I zato mu se uvijek vraćam.“ Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Na nedavno završenom Evropskom prvenstvu u atletici za mlađe seniore (U23), održanom u norveškom gradu Espo, turski reprezentativac Ismail Nezir osvojio je srebrnu medalju u disciplini 400 metara s preponama, još jednom potvrdivši status jednog od najperspektivnijih atletičara Evrope.

Iza ovog sjajnog rezultata krije se priča koja prevazilazi sportski podijum — priča o porijeklu, upornosti i vezi sa rodnim krajem svojih predaka. Iako danas živi i trenira u turskom Izmiru, Ismail Nezir vodi porijeklo iz Sandžaka, iz sela Suhi Do kod Tutina. On je unuk poznatog mještanina Smailsa Kolića, te ponosno ističe svoje korijene.

U Espou je trku završio s vremenom 49.19 sekundi, što mu je donijelo srebrnu medalju u snažnoj konkurenciji evropskih atletičara. Njegov lični rekord iznosi 48.72 sekunde, ostvaren na Svjetskim univerzitetskim igrama u Kini, što ga svrstava među najbrže mlade hurdlere na kontinentu.

Trener Güner Güngör i klub Galatasaray Athletics prepoznali su njegov talenat i pružili mu podršku na putu ka vrhunskim rezultatima. Ali bez obzira na boje dresa koji nosi, Ismailovo srce i dalje je povezano s brdima i ljudima Sandžaka.

Njegov uspjeh nije samo medalja — to je most između sela Suhi Do i evropskih stadiona, između tradicije i modernog sporta. Ismail Nezir danas je simbol inspiracije za mlade u Sandžaku, primjer da veliki snovi mogu imati korijene u malim mjestima.