Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Naselje Šutenovac u Novom Pazaru već treći dan živi u potpunom mraku. Ulična rasvjeta ne radi, roditelji u strahu dočekuju djecu iz škole, a mještani tvrde da su kvar prijavljivali i Elektrodistribuciji i opštinskim službama – ali odgovora nema.
Prema riječima stanovnika koje je ekipa Taktinfo zatekla na terenu, bez rasvjete je čitavo naselje sa više od stotinu domaćinstava. Situacija, kako kažu, nije nova – kvarovi na rasvjeti dešavaju se i po 20 do 30 puta godišnje, a mrak ponekad traje danima.
„Djeca se boje da se vrate iz škole. Roditelji idu po njih kolima jer je mrak, a pasa lutalica je mnogo. Ovo nije prvi put – nekad bude pet dana mrak, nekad deset. Nikome ništa nije jasno, niti iko išta objašnjava“, kaže jedan od mještana.
Drugi dodaje da se telefoni nadležnih „stalno javljaju zauzeti ili se niko ne oglašava“, te da ih jedni upućuju na opštinu, a drugi na Elektrodistribuciju.
„Jedni kažu da to nije njihov problem, drugi kažu da jeste, a mi ostajemo u mraku. Ne znaš više ni koga da zoveš“, navodi mještanin Šutenovca.
Građani ističu da su kvar prijavljivali više puta, ali da od opštine i Elektrodistribucije nisu dobili nikakvu povratnu informaciju.
„Samo kažu: ‘Biće struje, biće rasvjete’. Ali dani prolaze, a mrak i dalje. Djeca se plaše, stariji ne smiju vani. Ovo je ogroman bezbjednosni problem“, ističu sagovornici.
Mještani podsjećaju i na ranije probleme sa strujom, nedovoljnu snagu mreže i trafostanicu koja, kako tvrde, nikada nije pravilno priključena, što samo dodatno komplikuje situaciju.
U Metkoviću se u ponedjeljak poslijepodne odigrao šokantan incident u kojem je maloljetnik, pod utjecajem čak tri vrste droga, teško povrijedio svog vršnjaka. Napad se dogodio 8. decembra na šetalištu u blizini jedne odgojno-obrazovne ustanove, a slučaj je izazvao veliku zabrinutost među građanima.
Prema policijskom izvještaju, maloljetni napadač je prišao dvojici mladića koji su sjedili na klupi te je jednog od njih brutalno udario nogom u glavu, dok je drugog pogodio u ruku. Mladić koji je zadobio udarac u glavu prvo je primio pomoć u Ispostavi Zavoda za hitnu medicinu Metković, nakon čega je prevezen u dubrovačku bolnicu. Ljekari su potvrdili da se radi o teškim tjelesnim povredama. Drugi napadnuti maloljetnik prošao je bez povreda.
Brza reakcija policije spriječila je dalju eskalaciju. Službenici Policijske stanice Metković identificirali su i uhapsili napadača u roku od svega dva sata. Tokom testiranja na prisutnost opojnih sredstava, utvrđeno je da je bio pod utjecajem marihuane, speeda i kokaina.
Nakon završenog kriminalističkog istraživanja, maloljetnik je uz kaznenu prijavu za krivično djelo teške tjelesne povrede sproveden u pritvorsku jedinicu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske. Policija i stručnjaci upozoravaju da slučaj predstavlja alarm za zajednicu, posebno zbog činjenice da se radi o maloljetnicima i o kombinaciji opasnih psihoaktivnih supstanci, koje povećavaju rizik od nasilnog ponašanja.
BEOGRAD / NOVI PAZAR – U nastavku suđenja pripadnicima tzv. vračarskog klana, u Specijalnom sudu u Beogradu danas su prikazane nove Skaj prepiske za koje tužilaštvo tvrdi da nedvosmisleno govore o pripremama za pokušaj ubistva Novopazarca Samira Tutića, poznatog pod prezimenom Divljanović koje je uzeo po supruzi.
Samir Tutić
Tutić je ranjen 29. decembra 2019. godine u Beogradu, u napadu koji je, prema optužnici, rezultat višenedjeljnog praćenja i organizovanog plana kriminalne grupe.
Današnje ročište donijelo je još detaljniji uvid u poruke i fotografije koje su, kako tvrdi tužilaštvo, međusobno razmjenjivali okrivljeni Aleksandar Milošević, Nikola Vušović zvani Džoni sa Vračara, Đorđe Knežević, Rašo Ban i još jedna neidentifikovana osoba. Prepiska obuhvata operativno praćenje Samira Tutića – od aerodroma, preko tržnih centara, pa sve do lokacija gdje se kretao i boravio.
Prema porukama koje su danas prikazane u sudnici, pripadnici grupe su u decembru 2019. prethodno pratili Tutića u jednom beogradskom tržnom centru, detaljno prateći njegov izgled, društvo u kojem se kreće, kao i vozila kojim se prevozi. Na aerodromu su ga čekali unaprijed raspoređeni članovi grupe, s planom da ga lociraju i prate.
„Njih je četvoro, dva lika i dve ribe… Ronin, ti budi tu i čekaj da javi“, stoji u jednoj od poruka.
„Raspitao sam se, moraju da prođu pored mene kad budu izlazili sa aerodroma“, navodi Knežević.
„Ima i pasoška i sve, ali budi zapet tu“, dopunjava Vušović.
Prema tužilaštvu, operativci vračarskog klana fotografisali su Tutića, pokušavali da zapamte registarske tablice, vozila i adrese, a sjedili su u zasjedi ispred zgrada za koje su vjerovali da ih posjećuju žene u njegovom društvu.
Jedna od poruka glasila je: „Kako ga propustismo, braćo… večeras prate objave, izlaze malo u Beogradu“.
U drugoj: „Imamo metu, a onda ćemo lako da ga dignemo“.
Prema tužilaštvu, cilj je bio da se isplanira trenutak napada, uz razmišljanje o „ulasku u kuću“ ili postavljanju GPS uređaja na njegov automobil.
Posebnu pažnju izazvala je poruka: „Šta ćemo ako krene za Novi Pazar?“ — što govori da su pripadnici grupe razmatrali mogućnost da se Tutić vrati u rodni kraj, čime bi praćenje postalo znatno komplikovanije.
Na današnjem ročištu prikazana je i fotografija crvenog „golfa 6“ za koji je grupa vjerovala da je u vezi s Tutićem, te adresa u Ulici Juga Grizelja. Jedna od poruka koju je tužilaštvo pročitalo glasi: „To je žena od malog, rođena za akciju“, a odnosi se na osobu povezana s Tutićem.
U sudnici je izazvala reakciju i izjava okrivljenog Bojana Šotre, koji je nakon prikazivanja fotografija ustvrdio: „Ovo nije Samir Tutić, on svaki dan šeta sa mnom u Centralnom zatvoru“.
Zbog sporne identifikacije sud je odlučio da Tutić bude doveden iz pritvora kako bi se izjasnio lično.
Podsjetimo, Samir Tutić uhapšen je početkom godine zbog sumnje da je organizovao kriminalnu grupu za šverc oružja. Ranije je u istom postupku rekao da je „penzionisani diler“, ali i da nije imao sukob s Vušovićem niti sa Radojem Zvicerom, te da ne vjeruje da je meta bio on. Tada se nije pridružio krivičnom gonjenju.
Prema optužnici, Tutić je 29. decembra 2019. namamljen na sastanak navodnom ponudom za kupovinu kokaina. Umjesto dogovora, dočekao ga je napadač koji je otvorio vatru. Tutić je preživio zahvaljujući brzoj medicinskoj intervenciji.
Tužilaštvo tvrdi da su pripadnici vračarskog klana vjerovali da im je Tutić ostao dužan pet kilograma kokaina, te da je zbog toga donijeta odluka o likvidaciji. U Skaj porukama koje su danas objavljene, pripadnici grupe detaljno raspravljaju o njegovom kretanju, navikama i društvu.
„Imamo metu, idemo do kraja“, stoji u jednoj poruci koju tužilaštvo pripisuje Nikoli Vušoviću.
Suđenje se nastavlja, a ključni dio postupka upravo su digitalni tragovi — prepiske, fotografije, glasovne poruke i navodna praćenja Samira Tutića, čovjeka koji je, iako trenutno u pritvoru, i dalje jedna od centralnih figura ovog višegodišnjeg kriminogenog procesa.
ŠTA KAŽE OPTUŽNICA
Tužilaštvo tvrdi da je vračarski klan smatrao da im je Tutić ostao dužan pet kilograma kokaina, te da su zbog toga donijeli odluku o njegovoj likvidaciji. Plan je bio da:
ga namame preko dogovorene kupovine kilograma kokaina u Beogradu,
ukoliko se on lično ne pojavi, kidnapuju osobu koju pošalje i preko njegovog telefona namame Samira Tutića,
postave GPS na automobil,
napad izvedu u trenutku kada ostane bez zaštite.
Pucnjava se dogodila 29. decembra 2019. na Vračaru, a Tutić je preživio i bio prevezen u Urgentni centar. Iako je ranije izjavio da je „penzionisani diler“ i da nema sukob s Vušovićem i Zvicerom, tužilaštvo tvrdi da su digitalni dokazi neumoljivi.
Bjelopoljska policija uhapsila je M.Č. iz Bijelog Polja nakon incidenta koji se dogodio 6. decembra oko 19 sati u porodičnoj kući, a Osnovno državno tužilaštvo odredilo mu je zadržavanje do 72 sata.
Prema navodima tužilaštva, osumnjičeni je svojim drskim i agresivnim ponašanjem ugrozio psihički integritet supruge, upućujući joj psovke i uvrede koje su narušile njeno dostojanstvo. Tokom incidenta, M.Č. je pesnicom razbio staklo na ulaznim vratima kuće, čime je dodatno povećao osjećaj straha kod članova porodice.
Nakon saslušanja, nadležni tužilac donio je rješenje o zadržavanju osumnjičenog do 72 sata, kako bi se spriječilo moguće ponavljanje nasilja i omogućilo dalje vođenje postupka.
Institucije još jednom podsjećaju da je blagovremeno prijavljivanje porodičnog nasilja ključno za zaštitu žrtava i efikasnu reakciju nadležnih organa.
U češkom gradu Frýdek-Místeku okončana je potraga za 22-godišnjom Andrijanom Ofrim, mladom ženom ukrajinskog porijekla čiji je nestanak duboko potresao češku javnost i njezinu porodicu u Ukrajini. Nakon gotovo sedmicu dana neizvjesnosti, tijelo nesretne djevojke pronađeno je u kanalu na području grada.
Andrijana je nestala 21. novembra, kada je njezin otac prijavio da mu se kćerka nije javila nakon što je prethodne noći rekla da odlazi na posao. Ubrzo je pokrenuta intenzivna potraga, ali je ishod, nažalost, bio tragičan.
Prema informacijama iz češke policije, u vezi sa slučajem priveden je osumnjičeni muškarac, također ukrajinski državljanin. Tokom ispitivanja priznao je izvršenje zločina. Iako zvanični motiv još nije potvrđen, češki mediji pišu da bi u pozadini mogli biti neraščišćeni lični odnosi.
Porodica je potvrdila vijest o smrti svoje kćerke, skrhana saznanjem da je poziv upućen 20. novembra bio njihov posljednji kontakt s njom. Njihova bol odjekuje i u Ukrajini i u zajednici u kojoj je Andrijana živjela u Češkoj.
Nakon završetka obdukcije, tijelo će biti prebačeno u Ukrajinu, gdje će Andrijana biti ukopana u svom rodnom gradu, okružena porodicom, prijateljima i svima koji su je voljeli.
U ovim teškim trenucima, mnogi upućuju poruke saučešća, moleći da Bog podari snagu njezinoj porodici, da im olakša bol i donese utjehu, te da pravda i svjetlost nadvladaju tamu koja je odnijela jedan mladi život.
Apelacioni sud u Kragujevcu donio je odluku koja mijenja tok cijelog postupka za ubistvo Tarika Hasanovića. Presuda kojom je Veljko Miletić bio osuđen na 14 godina zatvora ukida se u cijelosti, a postupak se vraća na ponovno suđenje i izvođenje novih dokaza, ovoga puta za teže krivično djelo – teško ubistvo. Ovu informaciju za naš portal potvrdio je Ado Hasanović, rođeni brat ubijenog Tarika, porukom koju je uputio redakciji Sandžak Danasa, ističući da je sud uvažio žalbu javnog tužioca, te da je utvrđeno kako prvostepeni sud nije u obzir uzeo gotovo nijedan dokaz osim izjave advokata odbrane.
„Stigla je od Apelacionog suda iz Kragujevca obavještenje… U kojem piše da se suđenje ponavlja i da se uzima u obzir žalba javnog tužioca za teško ubistvo, te da je sud uzeo u obzir samo izjavu od advokata okrivljenog i po tome ga osudio, ni jedan drugi dokaz nisu uzeli u obzir. Te da se prvostepena kazna od 14 godina ukida i vraća se na ponovno suđenje i izvođenje novih dokaza za teško ubistvo…“, poručio je Adnan do Hasanović.
Iz dostavljenog sadržaja presude vidljivo je da je Apelacioni sud utvrdio niz ozbiljnih propusta. Sud ističe da prvostepeno vijeće nije uzelo u obzir materijalne dokaze koji postoje u sudskom spisu, poput SMS komunikacije između optuženog, Tarika Hasanovića i svjedokinja, kao ni ključna svjedočenja – posebno Nemanje Nedeljkovića i Almasa Zenovića. Istovremeno, Sudsko-psihijatrijski odbor je dao nalaz koji se pokazao nepotpunim i protivrječnim, jer je zasnovan isključivo na kliničkom ispitivanju optuženog, dok se komisija nije izjašnjavala o mnogim ponašajnim aspektima optuženog, uprkos tome što je predstavnik komisije na glavnom pretresu govorio o „drugim poremećajima ličnosti“, što se nije nalazilo u pisanom vještačenju. Apelacioni sud ocjenjuje da komisija nije imala uvid u kompletne sudske spise i da njen nalaz ne odražava cjelinu događaja, niti dinamiku kritične noći. Zbog takvog pristupa, nalaz je okarakterisan kao nejasan, protivrečan i neprihvatljiv kao osnov za presuđenje.
Apelacioni sud takođe ističe da je prvostepeni sud zanemario ponašanje optuženog neposredno nakon ubistva, iako su svjedoci jasno govorili da je Miletić nakon pucnja mirno sjedio u restoranu, uzimao vodu i šećer, a na pitanje zašto je to učinio, hladnokrvno odgovorio: „Udar'o je na moje dobro“. Ove okolnosti, prema ocjeni Apelacionog suda, ukazuju na uračunljivost i svjesnost optuženog o svojim postupcima, što je bitan element za kvalifikaciju djela kao teškog ubistva. Zbog svih propusta, Apelacioni sud zaključuje da prvostepena presuda nije mogla biti zakonita niti pravilno zasnovana, te da se mora ukinuti u cijelosti. Postupak se vraća na ponovni glavni pretres, na kojem će se ponovo saslušati svjedoci, izvesti novi dokazi, te preispitati nalaz Sudsko-psihijatrijskog odbora, ali i posao tužilaštva, koje od početka insistira da se radi o teškom ubistvu.
Tekst presude Apelacionog suda
Porodica Hasanović odluku je dočekala sa olakšanjem, ali i sa osjećajem da borba za pravdu tek ulazi u novu fazu. „Samo želimo punu istinu i pravednu kaznu. Mi ovo proživljavamo svaki dan. Ne odustajemo“, rekao je Ado Hasanović. Očekuje se da će na ponovljenom suđenju biti razjašnjen svaki detalj ovog slučaja, koji je od samog početka izazvao ogroman interes javnosti zbog brutalnosti zločina i kontroverzi koje su pratile prvostepeni postupak. Javnost sada očekuje da se na novom suđenju dostave svi dokazi, saslušaju svi svjedoci i utvrdi puna istina o ubistvu Tarika Hasanovića.
Kineske vlasti izvršile su smrtnu kaznu nad Bai Tianhuijem, bivšim generalnim direktorom kompanije China Huarong International Holdings Ltd., nakon pravomoćne presude kojom je proglašen krivim za primanje mita u iznosu većem od 150 miliona dolara. Pogubljenje je obavljeno u Tianjinu, uz odobrenje Vrhovnog narodnog suda, prenosi državna agencija Xinhua.
Prema zvaničnim informacijama, Bai je kao visoki rukovodilac državne financijske kompanije u periodu od 2014. do 2018. godine zloupotrebljavao svoj položaj i nezakonito primao mito, čime je pribavio korist u vrijednosti većoj od milijardu juana. Istraga je pokazala da je zauzvrat pogodovao privatnim kompanijama u poslovnim aranžmanima pod okriljem China Huaronga – jedne od najvećih kineskih institucija za upravljanje imovinom.
Presuda kojom je Bai Tianhui osuđen na smrtnu kaznu, trajno lišen političkih prava te mu konfiskovana cjelokupna imovina, izrečena je u maju 2024. godine. Uz to, naložen je povrat nezakonito stečenog novca u državni budžet. Bai je uložio žalbu, no Viši narodni sud Tianjina ju je odbacio početkom ove godine, potvrđujući prvostepenu odluku.
Vrhovni narodni sud zaključio je da su Baijevi postupci imali „izuzetno teške posljedice“ i da je visina mita, kao i utjecaj koji je njegova korupcija imala na državne interese, opravdala najstrožu kaznu prema kineskim zakonima. Prije izvršenja kazne, bivšem direktoru je omogućeno da se oprosti od članova porodice. Ovaj slučaj predstavlja jedan od najznačajnijih korupcijskih procesa u Kini posljednjih godina, kao i još jedan signal kampanje predsjednika Xi Jinpinga protiv korupcije u državnim strukturama i finansijskom sektoru. Pogledajte video ispod teksta.
Tutin – Problemi u organizaciji školskog prijevoza na Pešteri ponovo su izbili u javnost, nakon što je 21 učenik danas ostao bez nastave zbog nedostatka ugovorenog i licenciranog prijevoza. Kao glavni uzrok, licencirani prijevoznik i inženjer saobraćaja Jasmin Ujkanović ističe propuste općinske uprave i škola, te nepoštovanje zakonskih procedura.
Ujkanović za Pešter TV naglašava da se bez licenciranih prijevoznika ne može obezbijediti bezbjedan, zakonit i kontinuiran prijevoz djece, posebno u uslovima kakvi vladaju na Pešterskoj visoravni. Ističe da je zakonska obaveza općine da angažuje samo one subjekte koji posjeduju važeću licencu za javni prijevoz putnika, adekvatna vozila, redovno putno osiguranje putnika i ispunjene tehničke standarde.
„Ja sam više od 25 godina u ovom poslu. Firma mora imati licencu, vozilo mora imati licencu, a djeca moraju imati putno osiguranje. Ova djeca nisu ničija privatna odgovornost – to je obaveza sistema. A sistem je zakazao“, kaže Ujkanović.
Prema njegovim riječima, najveći problem je činjenica da u Tutinu već duže vrijeme nije sproveden zakonom propisani postupak javne nabavke, što znači da ne postoji važeći ugovor kojim se reguliše prijevoz djece. Time se, kaže, dovodi u pitanje i finansiranje usluga, ali i bezbjednost djece koja svakodnevno putuju u školu.
Ujkanović tvrdi da se obraćao općinskoj upravi više puta – verbalno najmanje 15 puta, a pismeno oko 10 puta – ali nikada nije dobio zvaničan odgovor.
„Svi zahtjevi su završili u fiokama. Do dana današnjeg nemam nijedan pismeni odgovor, iako su po zakonu dužni da odgovore. Danas se vidjelo šta znači kad se problemi guraju pod tepih – 21 dijete nije bilo na nastavi“, ističe on.
Navodi i da je situacija dodatno pogoršana činjenicom da jedan od prijevoznika godinu dana nije primio ni dinara za svoj rad, jer bez ugovora ne postoji zakonski osnov za isplatu. Ujkanović naglašava da ne pristaje da vozi “na crno”, niti to smije učiniti po propisima.
„Rekli su mi iz opštine da nema više ugovora. A ja pitam – kako onda da vozim? Tender mora da se raspiše, ugovor mora da postoji. To je zakon. Vozač bez ugovora ne može da obavlja prevoz, niti ima osnov da naplati uslugu“, poručuje Ujkanović.
Ističe da su zima i klimatski uslovi na Pešteri dodatni razlog za zabrinutost.
„Pešterske zime nisu nimalo blage. Djeca putuju po snijegu, ledu, vjetru. Ne možemo dozvoliti da prevoz bude prepušten improvizacijama“, upozorava.
Ujkanović je pozvao općinsku upravu, nadležne za obrazovanje i sve odgovorne strukture da učestvuju u javnoj debati o ovom problemu, koju je spreman održati i pred kamerama Pešter TV.
„Ovo je moj grad, moj narod, i protestujem jer želim da stvari funkcionišu. Mnogo puta sam upozoravao da će doći ovaj dan. Želim razgovor, javnu raspravu, transparentnost. Prevoz djece mora da bude stabilan, redovan i zakonski uređen“, rekao je on.
Zaključenjem ugovora i redovnim izmirivanjem obaveza prema licenciranom prijevozniku, opština, kaže Ujkanović, može stvoriti stabilan i pravedan sistem koji će omogućiti jednak pristup obrazovanju svoj djeci na teritoriji Tutina.
Priče o ljudima koji su davno napustili Bosnu i Hercegovinu, pa se nakon decenija vrate u svoj rodni kraj, uvijek nose posebnu težinu. Ali malo koja ima snagu, emotivnost i životnu složenost kao ona Ferida Bajrića iz Brekovice kod Cazina. Čovjek koji je kao dječak otišao u Australiju i punih 35 godina nije kročio u Bosnu, danas otvoreno govori o svom životnom putu, porodici, odrastanju, bolnim razdvajanjima, uspjesima, ali i ogromnoj čežnji koja ga je konačno vratila kući. Njegov povratak u Cazin postao je vijest dana – ne samo zbog dugog vremenskog razmaka, već i zbog priče koja duboko dira svakoga ko je čuje.
Feridovi počeci su već sami po sebi filmski. U intervjuu govori kako je njegova majka rodila njega dok je radila u njivi, kopajući krompir. Bez bolnice, bez posebne njege – samo bosanska snaga i sudbina koja je već tada za njega nešto pripremala. Njegov otac Ređo Bajrić još je 1960-ih otišao u Australiju, a kada je Ferid imao samo dvije godine, otac je odlučio da krene tim putem. Majčin otac, međutim, nije dozvolio da ona napusti Bosnu, pa se Feridova majka vratila roditeljima i kasnije preudala, dok je Ferid ostao u Brekovici, odrastajući uz očevu majku Bejzu Bajrić. „Ja sam jedina ruža između dva trna“, kaže Ferid, opisujući bolnu činjenicu da su mu i otac i majka krenuli različitim putevima – a on ostao između njih.
Sa 15 godina, 1980. godine, Ferid napušta Bosnu. „Otac je želio da tamo završim školu, tehničku, medicinsku, da imam bolji život“, prisjeća se. Australija mu postaje drugi dom. Završava školovanje, studira medicinu i farmaciju, i danas radi u pogonu za proizvodnju infuzija i lijekova za hemoterapije, kao visoko kvalifikovani farmaceutski stručnjak. „U Australiji se mora završiti škola, to je pravilo. Završio sam 12. razred, univerzitet, i onda rad. Godine su proletile“, priča.
Ni privatni život nije gradio stihijski. Kaže da se nije žurio sa ženidbom – prvo je kupio i sagradio kuću, pa se tek onda oženio. „Prvo kuća, pa žena, pa djeca. Da ne ideš pod kiriju, da imaš svoj dom.“ Danas ima troje djece: najstarija kćerka ima 15 godina i već čita muzičke note, sinovi imaju 13 i 7 godina. Djeca govore engleski kao maternji jezik, ali razumiju i bosanski, a kako kaže, znaju dobro odakle im je porodica.
Posebno emotivan dio njegove priče veže se za roditelje. S majkom je godinama bio u povremenom kontaktu, ali fizički je nisu viđali decenijama. Tek 2013. godine uspjela je doći u Australiju i provesti tri mjeseca s njim. „Molio sam je da dođe, jer ja nisam mogao napustiti posao. Medicinski sektor ne trpi odsustva“, kaže. Bio je to prvi i posljednji put da su toliko vremena proveli zajedno. Kada je majka kasnije preselila na Ahiret, nije uspio doći na dženazu. „Put traje dva dana, a ona je zakopana bila već sutradan. Neizvodljivo je bilo. Srce boli, ali realnost je takva.“
Još jedna rana ostaje nezaliječena – nije uspio ostvariti zajednički susret svojih roditelja. „Sanjao sam da imam jednu zajedničku sliku njihovog pomirenja… ali to se nije desilo. On je tada bio u Sarajevu, ona u Australiji.“ Tradicionalni običaji i pritisak porodice njegove majke nekada su bili jači od njihove želje da budu zajedno, pa je upravo taj teret, kako kaže, nosio cijelog života.
Nakon 35 godina života u Australiji, konačno je došao trenutak povratka. Godina 2023. za Ferida je bila prelomna – avionom slijeće u Bosnu, a prvi susret doživljava u Cazinu, sa bratom Nisvetom. „Kao kad sam vidio mater“, opisuje taj trenutak. „Emocije prorade, sve te stigne. Ne može se opisati.“ Braća i sestre iz Brekovice danas se bave poljoprivredom, imaju stada krava, predaju mlijeko mljekarama, rade na zemlji.
Posebno upečatljiv je dio priče u kojem Ferid govori o bratu koji je radio kao mesar za dnevnicu od svega 30 maraka. „Suze su mi tekle kad sam čuo. Cijeli dan radi, kolje, čisti, peče, prodaje, a na kraju dana dobije 30 maraka. Čovjek zaradi možda hiljade, a njega plati toliko. Rekao sam mu: ‘Prekini to, nemoj više tako.’“ Brat mu je odgovorio da nema novca da sam pokrene posao. Tada Ferid odlučuje da reaguje – šalje mu novac za opremu, pečenjaru, ražnjeve i početni kapital. Danas, kaže, njegov brat važi za jednog od najboljih majstora pečenja u Cazinu. „Za mene novac nije problem, on dođe i ode. Ali dobro djelo ostaje“, dodaje.
Ferid ne zaboravlja ni druge članove porodice. Pomaže braći, sestrama, tetki, kupuje kurbane za Bajram. „Za zadnji Bajram kupio sam pet kurbana, preko 4.000 maraka. Jedan za majku, jedan za oca, jedan za tetku… Tradicija se mora održati“, priča. Smatra da mnogi koji danas u Cazinu imaju veliko bogatstvo često zaborave na porodicu i komšije, dok on, iako živi desetine hiljada kilometara daleko, osjeća moralnu obavezu da pomogne. Njegova djeca u Australiji, iako odrastaju u drugom sistemu, znaju za Bosnu, Cazin i Brekovicu. „Možda ne znaju sav bosanski, ali znaju ko su i odakle su“, kaže. Često ga zovu dok boravi u Cazinu, raspituju se da li je sve u redu i sa osmijehom slušaju priče o kraju iz kojeg potiče njihova porodica.
Na kraju razgovora, Ferid priznaje da ne zna kada će ponovo moći doći, ali ističe da mu je ovaj dolazak donio mir. „Ovo je moj dom. Ovo sam čekao 35 godina“, kaže. Njegova priča nije samo ispovijest o odlasku i povratku. To je priča o rastrzanoj porodici, teškom djetinjstvu, uspjehu izgrađenom iz nule, ali i o ljubavi prema rodnom kraju koja nikada ne nestaje – bez obzira na kontinent, jezik ili godine. Povratak Ferida Bajrića u Cazin simbol je sudbine hiljada ljudi iz Bosne i Sandžaka koji su otišli „trbuhom za kruhom“, ali srcem nikada nisu otišli odavde. Pogledajte video ispod teksta.
U Halozama je zabilježena nesvakidašnja krađa koja je šokirala lokalnu zajednicu. Meta provalnika bio je 22-godišnji mesar Marcel Stojnšek, kojem su lopovi iz radnje odnijeli više od dvije i po tone mesnih proizvoda, čime je pričinjena šteta procijenjena na oko 90.000 eura.
Prema prvim informacijama, nepoznati počinioci obili su bravu na ulaznim vratima mesare i ciljano se uputili prema rashladnim komorama, gdje se nalazila najvrjednija roba. Iz objekta su iznijeli gotovo cijeli asortiman – od pršuta, pančete i kranjskih kobasica do viršli i drugih mesnih prerađevina. Najveći dio štete odnosi se na nestale suhe salame, proizvode koji se zbog kvaliteta najlakše preprodaju na crnom tržištu.
Vlasnik mesare, vidno potresen razmjerama krađe, apelovao je na građane da budu oprezni ako im neko ponudi neuobičajeno jeftine mesne proizvode, posebno uoči praznika, kada je potražnja ionako povećana. Takve ponude, ističe Stojnšek, mogu biti znak da se radi o robi koja potiče iz krivičnog djela.
Policija je započela intenzivnu istragu i prikupljanje tragova sa lica mjesta. Prema prvim procjenama, riječ je o dobro planiranoj akciji, jer su počinioci djelovali brzo, efikasno i sa jasnim znanjem gdje se nalaze najvrjednije komore i proizvodi. Istraga je u toku, a nadležni apeluju na građane da prijave svaku sumnjivu ponudu ili saznanje koje bi moglo pomoći u rasvjetljavanju slučaja.
