Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Tutin – Dok se mnogi utrkuju ko će više obećati i manje uraditi, načelnik komunalne inspekcije Adis Kecap i njegova grupa prijatelja odlučili su da ćutke urade ono što su drugi zanemarili. Bez konferencija, bez najava i promocija – uzeli su stvar u svoje ruke i postavili novu tablu na Rekreacionom centru u Tutinu, koju su prošle godine vandali razbili gađajući kamenjem.
Ovaj potez naišao je na snažnu podršku građana na društvenim mrežama. Komentari pohvale ne prestaju da pristižu. „Svaka čast, još drugu tablu od opštine, red bi bio“, našalio se Asad Jusović, dok je Enes Pramenković poručio: „Svaka čast, da Bog da još takvih ljudi.“
Frizer iz Tutina otišao je i korak dalje: „Ja bih ovom dečku budžet poverio, pratim njegov rad, još neke hajrate je on odradio.“ Kratko i jasno – „Bravo!“– poručio je Edin Imamović, a jedan od najaktivnijih pratilaca, Ergin Kuč, dodao: „Svaka čast.“ Adem Hott je pak istakao: „Svaka čast, Kecap Adis.“
Novi primjer odgovornosti i ljubavi prema zajednici dolazi kao kontrast višegodišnjoj nemarnosti lokalnih vlasti. Rekreacioni centar u Tutinu izgrađen je zahvaljujući višegodišnjem lobiranju opštinskog odbora Sandžačke demokratske partije (SDP) i ličnom angažmanu Rasima Ljajića. Iako je centar danas mjesto okupljanja mladih, vlasti koje su više od tri decenije na čelu opštine nisu uspjele ni da održe ono što im je drugi ostvario i izborio se.
Dokaz da ne treba čekati ni izbore, ni medijsku pažnju da biste učinili nešto korisno. Ovaj gest Adisa Kecapa i njegovih prijatelja je podsjetnik da ljubav prema čaršiji i svom narodu ne stanuje u riječima – već u djelima.
Od Rožaja do Njujorka – priča o uspjehu, hrabrosti i upornosti mladog Crnogorca koji savjetuje najveće svjetske kompanije
Rožaje/Njujork – U vremenu kada mnogi mladi ljudi napuštaju rodni kraj u potrazi za boljim prilikama, priča Harisa Kalača iz Rožajadokazuje da i iz malih sredina mogu da poteknu lideri svjetskog formata. Haris danas radi u jednoj od najprestižnijih svjetskih konsultantskih firmi – McKinsey & Company – ali njegov put do uspjeha bio je sve osim lak.
Rođen 1999. godine u Rožajama, Haris se već sa šesnaest godina otisnuo na drugo podneblje. Zahvaljujući stipendiji Ujedinjenih svjetskih koledža (UWC), školovanje nastavlja u Tajlandu, gdje se prvi put suočava s međunarodnim obrazovnim sistemom i studentima iz preko 120 zemalja. Potom dobija punu stipendiju za Univerzitet u Rochesteru u SAD-u, gdje diplomira međunarodne odnose i političke nauke.
Nakon studija, Haris se profesionalno usavršava u kabinetu gradonačelnika Njujorka, Ericu Adamsu, potom i u Senatu države New York te na Sudu pravde. Ovo iskustvo mu otvara vrata za master studije na prestižnom Maxwell School of Citizenship and Public Affairs na Syracuse University, gdje stiče diplomu iz međunarodnih odnosa i bezbjednosti.
„Najveći izazov bio mi je odlazak iz Rožaja u potpuno nepoznat svijet. Morao sam brzo naučiti jezik, prilagoditi se kulturi i dokazivati se svakim danom. Ali upravo me to i oblikovalo“, iskreno priznaje Haris.
Tokom master studija zapošljava se u firmi Kroll, globalnom lideru u procjeni finansijskih rizika i suzbijanju korupcije, a zatim prelazi u McKinsey, gdje trenutno radi kao analitičar za finansijski due diligence i upravljanje rizicima. Danas analizira poslovne strategije i pomaže kompanijama da donesu ključne odluke, radeći sa timovima širom svijeta.
Iako danas živi i radi u srcu Njujorka, Haris ne zaboravlja odakle je krenuo.
„Rožaje je moj dom. Vraćam se kad god mogu, makar jednom godišnje. Uvijek sam spreman da pomognem mladima koji žele da pokušaju svoj put u inostranstvu. Samo neka mi se jave.“
Mladi iz Crne Gore, kako kaže, treba da sanjaju hrabro, ali i da budu spremni na rad i žrtvu.
„Nema uspjeha bez discipline, strpljenja i konstantnog učenja. Neformalno obrazovanje, volonterski rad i ljetnje škole mogu otvoriti nevjerovatne prilike.“
U Njujorku balansira između profesionalnih obaveza i privatnog života zahvaljujući jasno postavljenim prioritetima.
„Posao u McKinseyu je zahtjevan, ali važno je naći vrijeme za sebe, za prijatelje i duhovni mir.“
Za budućnost, kaže, ostaje fokusiran na usavršavanje, ali ne isključuje mogućnost povratka u Crnu Goru, posebno ukoliko bi to značilo rad na projektima koji pomažu mladima da ostvare svoj puni potencijal.
Poruka koju Haris šalje iz Njujorka je jasna – mjesto rođenja ne definiše tvoje granice. A korijeni, umjesto da budu okovi, mogu biti temelj za izgradnju nečeg velikog.
Izvor: CG Dijaspora – Radio Televizija Rožaje
Priredio: Sandžak Danas
Zenica/Sjenica, 14. april 2025. – Kantonalna bolnica Zenica (KBZ) još jednom je potvrdila svoj status regionalnog lidera u neurohirurgiji zahvaljujući izuzetnim rezultatima tima predvođenog dr. Anesom Mašovićem, specijalistom neurohirurgije porijeklom iz Sjenice. Ovaj vrhunski ljekar, dijete sjeničke čaršije, odigrao je ključnu ulogu u izvođenju prve iglene biopsije mozga pod kontrolom neuronavigacije u ovoj ustanovi – zahvata koji je simbol savremene medicinske preciznosti i stručnosti.
Operacija je izvedena 8. aprila, a predstavlja značajan iskorak u razvoju neurohirurgije u Bosni i Hercegovini. Uz pomoć najmodernijeg The StealthStation S8 Surgical Navigation System uređaja, tim koji su činili dr. Mašović i dr. Nadija Ekinović, uz podršku doc. dr. sci. Hakije Bečulića, uspio je uzeti uzorke tumorskog tkiva iz dubokih moždanih struktura – i to s minimalnim oštećenjem okolnog tkiva.
– Ovaj vid biopsije predstavlja trodimenzionalno mapiranje mozga i koristi se u najvećim svjetskim centrima, posebno kod pacijenata s tumorima na nepristupačnim mjestima – naveli su iz KBZ-a.
Dr. Anes Mašović, pored ovog vrhunskog dostignuća, već je poznat po još jednom pionirskom poduhvatu. Godine 2018. bio je dio tima koji je prvi put u Bosni i Hercegovini izveo 3D rekonstrukciju velikog defekta lobanje kod pacijenta kojem je mozak nakon povrede bio zaštićen isključivo tankim slojem kože. Ovaj revolucionarni zahvat, u saradnji s inženjerom Denisom Spahićem, omogućen je uz pomoć 3D printera i modela izrađenog po mjeri pacijenta, a o njemu su pisali i svjetski medicinski časopisi.
– Naš cilj je bio da spojimo estetsku i funkcionalnu rekonstrukciju, što smo i postigli– kazao je dr. Mašović, dodajući da su se brojni ljekari iz inostranstva interesovali za metod koji su primijenili.
Uprava bolnice ističe da su ovakvi zahvati rezultat ne samo moderne opreme već i kontinuiranog ulaganja u znanje i profesionalno usavršavanje kadrova. Zahvaljujući domaćim stručnjacima poput Mašovića, Zenica se sve češće pojavljuje na mapi inovativnih medicinskih centara.
Ponos Sjenice, dr. Mašović, još jednom je dokazao da ljudi iz manjih sredina mogu postizati svjetske rezultate. Sjenica, opština s vjerovatno najvećim brojem školovanih ljudi po glavi stanovnika, nažalost i dalje ostaje bez njih – više od 99 posto njih radi i uspijeva van matične sredine. Upravo zato, priča o Anesu Mašoviću nosi dublju poruku – o potencijalu jednog kraja koji, uz odgovornu lokalnu politiku i ulaganja, može biti centar izvrsnosti, a ne samo rezervoar talenata za druge gradove i države.
Uprkos velikim profesionalnim obavezama, dr. Mašović ne zaboravlja svoje porijeklo. O njegovoj povezanosti sa zavičajem najbolje svjedoče riječi njegovih kolega koji ga nazivaju “neurohirurgom iz srca Peštera” – čovjekom koji nosi Sjenicu u mislima dok oblikuje savremenu medicinu.
U Kantonalnoj bolnici Zenica, gdje znanje susreće posvećenost i inovaciju, jedno je sigurno – ljekari poput Anesa Mašovića brišu granice mogućeg i vraćaju nadu pacijentima širom regiona.
Novi Pazar, 14. april 2025.– Predsednica Narodne skupštine Republike Srbije, Ana Brnabić, javno je pohvalila rad Policijske uprave u Novom Pazaru tokom studentskog protesta održanog 12. aprila, ističući posebno profesionalno i smireno postupanje načelnika Nermina Ljajića.
Brnabić je u izjavi za medije istakla da je policija u ovom gradu pokazala visok nivo suzdržanosti i razumevanja, čak i u trenutku kada je deo demonstranata privremeno blokirao prolaz simpatizerima Srpske napredne stranke na putu ka Beogradu.
– Želim još jednom da se zahvalim pripadnicima policije u Novom Pazaru koliko su bili suzdržani. Pozvala sam načelnika Nermina Ljajića u subotu da mu lično zahvalim na strpljenju, kao i na njegovom očinskom pristupu prema mladima – izjavila je Brnabić, dodajući da je Ljajić u više navrata razgovarao sa učesnicima protesta, objašnjavajući im osnovne principe demokratskog društva.
Ona je naglasila da je zahvaljujući Ljajićevom ponašanju izbegnut bilo kakav incident, te da su ključne poruke prenesene smireno i sa razumevanjem.
– On im objašnjava osnovne vrednosti: vas niko ne sprečava da se okupljate, ali pustite, ovo je njihovo – zaključila je Brnabić, misleći na pravo kretanja i okupljanja svih građana, uključujući i one sa drugačijim političkim stavovima.
Načelnik Policijske uprave Novi Pazar, Nermin Ljajić, već duže vreme važi za jednog od najprofesionalnijih rukovodilaca u sistemu bezbednosti u Sandžaku, a njegovo zalaganje za mir, dijalog i balans u osetljivim situacijama još jednom je potvrđeno ovim gestom priznanja sa najvišeg državnog nivoa.
Na osmom kolu Lige Šumadije i Pomoravlja, održanom u Užicu, bokseri iz Novog Pazara pokazali su borbenost i kvalitet, ostavivši snažan utisak i pored različitih rezultata u ringu.
Najveći uspjeh zabilježio je Admir Kamešničanin, član Bokserskog udruženja DSS, koji je u kategoriji do 63,5 kilograma slavio jednoglasnom odlukom sudija. Njegov meč protiv Nermina Mujdragića iz Bokserskog kluba Olimpikus proglašen je za najborbeniji par večeri.
U juniorskoj konkurenciji, Imran Hodžić, takođe iz kluba DSS, upisao je impresivnu pobjedu u kategoriji do 57 kilograma, slavivši prekidom već u prvoj rundi. Isto je pošlo za rukom i omladincu Jahiji Arifoviću iz Novog Pazara, koji je u svojoj borbi u istoj kategoriji također trijumfovao prekidom u prvoj rundi.
S druge strane, trojica Novopazaraca nisu uspjela da ostvare povoljan rezultat. Rahim Lekpek (do 67 kg, omladinci) izgubio je nakon prekida u drugoj rundi, dok je Eldar Lotinac (juniori, do 44 kg) poražen prekidom već u prvoj rundi. Kadet Alen Kolašinac (do 57 kg) takođe je doživio poraz prekidom u drugoj rundi.
Pored takmičarskih borbi, u sklopu programa održani su i javni sparinzi u kojima su učestvovali omladinac Bakir Ličina i pionir Kemal Bajramlić, obojica članovi Bokserskog kluba Novi Pazar.
Ovo kolo Lige još jednom je potvrdilo da se u Novom Pazaru odgajaju talentovani bokseri, a rezultat i nivo prikazane borbe ukazuju na potencijal za dalji napredak u svim starosnim kategorijama.
ŠPILJANI, TUTIN – Već više od šest mjeseci djeca iz sela Špiljani kod Tutina ne mogu da pohađaju nastavu zbog obustave školskog prevoza, koji je prekinut u oktobru 2024. godine. Razlog je, prema riječima prevoznika, dugovanja lokalne samouprave koja datiraju još iz prethodne školske godine, a koja do danas nisu izmirena.
Uzaludni su bili pokušaji roditelja i mještana da animiraju nadležne i pronađu privremeno rješenje. Djeca su ostala uskraćena za jedno od osnovnih prava – pravo na obrazovanje. Roditelji izražavaju ogorčenje i osjećaj nemoći, dok lokalne vlasti i dalje ćute.
Finansijska situacija u opštini Tutin dodatno komplikuje cijeli slučaj. Račun opštine više puta je bio blokiran, posljednji put zbog duga prema Elektroprivredi Srbije, a ukupna dugovanja, prema procjenama, premašuju više miliona eura. Zaposleni u javnom sektoru mjesecima čekaju plate, grijanje u školama je neredovno, a komunalne usluge su drastično reducirane ili potpuno obustavljene.
Uprkos svemu, lokalna administracija, predvođena Strankom demokratske akcije (SDA) Sandžaka, nastavlja s partijskim zapošljavanjima i političkim nadmudrivanjima, dok rješenja za konkretne životne probleme građana – izostaju.
Reakcije građana: „Djeca su taoci političkog javašluka“
Vijest o uskraćenom prevozu izazvala je veliki broj reakcija na društvenim mrežama, gdje su mještani i šira javnost otvoreno iskazali svoje nezadovoljstvo.
Samko Čalaković, jedan od zabrinutih građana Špiljana, napisao je:
„Djeca iz Špiljana nisu u mogućnosti da idu u školu u Tutin. Opština ne izmiruje dugovanja prema prevozniku još od oktobra.“
Na njegovu objavu nadovezali su se brojni komentari. Fahir Nukić poručio je:
„Došlo je vreme da više ne možeš ni na posao da ideš.“
Ogorčenost dijeli i Esko Čalaković:
„To su prazne priče. Pitanje je ko je pokrao pare, rođo.“
Mirsad Milko Kahrović dao je slikovit komentar koji oslikava stanje očaja:
„Nemaju para, sve se pojelo i popilo. Samo lutaju kao gluve kučke i čekaju ko će ih častit kahvu. Organizujte se, upadnite u opštinu, napravite im haos. Ako ih i nađete tu – što sumnjam.“
Neki korisnici sarkastično predlažu da „sva djeca uđu u vladajuću stranku“ kako bi došla do svojih prava, dok se u komentarima može pročitati i:
„90% školovanih je na bauštelama.“
Drugi ukazuju na to da čak i direktni pokušaji komunikacije s opštinom ostaju bez rezultata:
„Mi bili juče, ali nisu hteli ni da nas prime.“
U moru komentara javljaju se i prijedlozi za otvaranje izdvojenog odjeljenja škole u samom selu, ali uz ironične napomene da je i to „nemoguće bez veza i potvrda od partijskih funkcionera“.
Ova situacija ne samo da otkriva ozbiljne propuste u upravljanju lokalne samouprave Tutina, već i produbljuje jaz između građana i onih koji bi trebalo da ih predstavljaju. Djeca iz Špiljana su danas simbol jedne šire sistemske nepravde – taoci finansijskog rasula i političkog nemara. Roditelji zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih institucija i traže konkretne mjere kako bi se djeci omogućio redovan odlazak u školu.
Zinaida Mula Osmanović iz Tuzle proživjela je godine porodičnog nasilja, straha i neizvjesnosti. Danas, nakon što je pobijedila i karcinom, šalje snažnu poruku ženama koje misle da izlaza nema – „Ima. Samo kreni.“
Tuzla – Kad je Zinaida Mula Osmanović sa 20 godina stupila u brak, nije mogla ni naslutiti da ulazi u tamnicu nasilja, manipulacije i svakodnevnog straha. Njenu priču, koja danas služi kao inspiracija i lekcija mnogim ženama, ispričala je u emisiji koja je privukla pažnju regije.
„Mislila sam da će biti bolje. Da će se promijeniti. Svaki put sam vjerovala u tu laž“,govori Zinaida. Godinama je trpjela psihičko i fizičko zlostavljanje, izolaciju, ekonomsko iskorištavanje, ali najviše od svega – osjećaj da mora sve izdržati zbog djece.
„Strah me bilo otići na posao, a djecu ostaviti samu. Vraćala bih se s pitanjem – hoću li ih zateći žive?“
Udarcima, prijetnjama i kontrolom suprug je gušio svaki pokušaj da Zinaida bude ono što jeste – samostalna, obrazovana i dostojanstvena žena. „Nije me bilo sram što sam žrtva, sram me bilo što to nisam ranije prekinula“, iskreno priznaje.
I kad se činilo da gore ne može – došla je dijagnoza: karcinom u poodmaklom stadiju, otkriven tek tokom trudnoće. Iako su joj prognoze bile tmurne, ona se nije predala.
„Rekla sam sebi – ja neću plakati više. Ima djeca koja me trebaju.“
Operaciju je preživjela, dijete rodila živo i zdravo, a hemoterapiju – odbila. Okrenula se biljnim terapijama iz Švicarske i vjeri.
„U tom trenutku sam počela klanjati, redovno. I sve se promijenilo.“
Zinaida danas živi u vlastitoj kući, kćerka iz tog braka je srednjoškolka, djeca iz prvog braka odrasla, situirana.
„Nisam im ništa obećala. Samo mir.“
Njena priča nije samo priča o nasilju. To je priča o otpornosti, borbi za sopstveno dostojanstvo, vjeri i nadi. Ona poručuje:
„Ne možete voljeti nekoga ko vas maltretira. To nije ljubav. To je bolest. Ne pristajte. Imate pravo na slobodu, na mir, na život.“
Zinaidina poruka ženama koje se nalaze u sličnim situacijama je jednostavna, ali snažna:
„Ako ti se ne može hodati – puzi. Samo idi. Ne odustaj.“
Gornja Pešter – Na visoravni gdje zimi duva vjetar kao u Sibiru, a ljeti sunce sprži polja bez hlada, živi još poneki starac. U selu Raškovići, udaljenom naselju Gornje Pešteri, zatičemo Isu Muratovića, vitalnog osamdesetogodišnjaka, koji svoju svakodnevicu i prošlost dijeli bez zadrške – onako kako samo oni koji su preživjeli najteže godine znaju govoriti.
„Bilo nas je dvojica braće iz Plava, iz Gusinja. Jedan ostao ovde, a drugi otišao, pa se po njemu zvalo Raškovići. Tako mi stari pričali“, započinje priču Iso dok sjedi ispred kuće koju su, kako kaže, njegova djeca sagradila dok su radila u Njemačkoj.
Ali, iako kuće niču, ljudi nestaju. „Nema više naroda. Samo mi stari ostadosmo. Mladih nema, otišli za Njemačku, po školama, u gradove. Dođu ponekad, pomognu, ostanu mjesec i opet odu.“
Život nekad i sad – razlika kao dan i noć. Iso pamti vrijeme kad su pješice išli do Sjenice i Novog Pazara. „Nije bilo ni prevoza, ni vode, ni drva. Muka naša bila. Sad je lakše, imamo auta, ali nema više ljudi s kojima bi čovjek riječ progovorio.“
U tom seoskom miru koji graniči s tišinom, preživjele su samo uspomene. „Ranije se išlo jedni kod drugih, igralo se po filđanima, smijalo, družilo. Sad svako u svoju kuću i telefon. Nema više one čarolije.“
Muratovićev život bio je pun rada i borbe. Radio je zemlju, čuvao stoku. „Ko nije imao – nije imao ni hljeba. Ali bili smo zdravi i jaki. Nisam znao za bolje, dok nisam otišao u vojsku u Hrvatsku. Tamo sam prvi put vidio voz.“
Danas gleda svoje krave, malo ore, vozi traktor. „Kad čovjek nešto radi, lakše mu. Ako samo leži – to nije život.“
Voda i dalje ostaje problem. „I danas je nema dovoljno. Neki kažu da je zagađena. Ne mogu više ni da pričam o tome“, kratko kaže, spuštajući pogled.
Na pitanje kako zdravlje služi, uz osmijeh odgovara: „Imam oko 80 godina, fala Bogu, dobro je. A i ova maca što je s nama, samo tu spava, neće drugo mjesto. Čuvamo se zajedno.“
U Raškovićima, gdje zime odnose i posljednje tragove mladosti, priče poput Isove ostaju kao svjetionici jednog vremena koje polako nestaje. Ostaju stare kuće, sjećanja, i rijetki glasovi koji i dalje odjekuju tišinom Pešteri.
U gradu bogatom tradicijom i talentima izdvaja se ime mlade umjetnice iz Tutina, Semre Mecinović – master slikarstva, nastavnica likovne kulture, modna dizajnerka i članica Likovnog udruženja Tutin (ULUT). Njena ljubav prema umjetnosti javila se još u ranom djetinjstvu, kada su nastavnici prvi primijetili njen talenat. Bez dileme je upisala fakultet likovnih umjetnosti, a odmah po završetku studija zaposlila se kao nastavnica likovnog u osnovnoj školi u rodnom gradu.
Svoj rad u školi vidi kao priliku da kod djece probudi kreativnost i slobodu izražavanja. Kaže da joj je cilj da ih motiviše da se oslobode i izraze svoje emocije i misli kroz crtež, jer upravo takva umjetnost, kako tvrdi, daje najautentičnije rezultate. U vremenu kada tehnologija i fotografija preuzimaju prostor realizmu, vjeruje da se djeca sve više okreću apstrakciji i umjetničkom izražavanju sa dubljom porukom.
Pored slikarstva, Semra se bavi i modnim dizajnom. Završila je kurs u Beogradu i počela sa izradom svoje prve modne kolekcije, koja će uskoro biti predstavljena javnosti. Njen atelje je spoj umjetničkog studija i modne radionice – prostor u kojem nastaju slike i unikatni komadi odjeće. Najviše je inspirišu nježne nijanse roze boje, ali voli da kombinuje i tamnije tonove. Sama kroji i šije, a kreacije oblikuje prema figuri i karakteru onih koji će ih nositi.
Naglašava da želi da njeni modeli budu dostupni što većem broju žena, jer vjeruje da umjetnost i dizajn ne treba da budu luksuz, već izraz osobnosti. Cijene će, kako kaže, biti pristupačne i prilagođene domaćem tržištu. Svoje radove i modele redovno objavljuje na Instagram profilu @semikotur, gdje je moguće vidjeti slike i haljine, ali i naručiti modele – bilo po sopstvenim mjerama ili prema njenim prijedlozima.
Semra je ranije već imala samostalnu izložbu u Tutinu, u Kući mira, a uskoro planira još jednu, gdje će posjetioci imati priliku da vide i njene slike i modne komade. Posebno je ponosna na rad Likovnog udruženja Tutin, koje je, prema njenim riječima, okupilo mnogo talentovanih umjetnika iz njenog grada, među kojima su i oni za koje do nedavno nije ni znala da postoje. Kroz zajednički rad razmjenjuju iskustva, ideje i tehnike, što dodatno obogaćuje njeno stvaralaštvo.
Inspiraciju pronalazi u ljudima, bojama i prirodi, a u posljednje vrijeme najviše koristi tehniku ulja na platnu. Njene slike nose poruke, emocije i atmosferu, a njen umjetnički stil se stalno razvija – od figuracije i portreta, preko floralnih motiva, ka sve apstraktnijem izrazu.
Na pitanje da li slikarstvo može biti unosan posao, Semra iskreno odgovara da još uvijek nije lako živjeti isključivo od prodaje slika, ali vjeruje da se svijest ljudi o vrijednosti umjetnosti polako budi. Ipak, naglašava da njoj slikarstvo nije posao već poziv, dio ličnosti i sloboda koju ne bi mijenjala ni za šta drugo.
Svim mladim ljudima koji žele da se bave umjetnošću i dizajnom poručuje da se ne boje izazova i da budu uporni. “Umjetnost donosi slobodu, a kada jednom osjetite tu slobodu u slikarstvu, osjetit ćete je i u životu,” kaže Semra. Vjeruje da su ljubav, volja, trud i strpljenje ključ uspjeha, bilo u stvaranju slike ili haljine, i da svaki pojedinac koji ima san – može ga ostvariti.
Od ljeta planira otvoriti i modni salon u Tutinu, gdje će zainteresovani moći vidjeti gotove modele, ali i poručiti unikatne komade po mjeri. Takođe, planira uključiti i tradicionalne elemente, poput kaftana, kako bi spojila savremeni dizajn i kulturno naslijeđe.
Semra Mecinović je primjer kako se talenat, kada se spoji sa trudom i ljubavlju, može pretočiti u stvaralaštvo koje nadahnjuje i oplemenjuje cijelu zajednicu. Pogledajte tv prilog Peštertelevizije ispod teksta.
Rožaje – 15. april 2025. Na suđenju Edmiru Ramoviću, optuženom za ubistvo Semira Murića i ranjavanje policajca Refika Dedeića, koje se dogodilo u decembru 2021. godine ispred zgrade Osnovnog suda u Rožajama, svjedočio je policijski službenik Daut Kalač, koji je izjavio da je direktno vidio trenutak kada je Ramović ispalio kobni hitac.
„Vidio sam Edmira kako sa pištoljem u ruci trči između Trga i kafića ‘Skala’, ignoriše moja naređenja ‘Baci pištolj!’ i puca u pravcu grupe u kojoj je bio Semir Murić“, kazao je Kalač pred vijećem Višeg suda u Bijelom Polju, naglasivši da tada nije mogao znati koga je Ramović nišanio.
Ubica Edmir Ramović
Nakon pucnja, Kalač je fizički savladao Ramovića, uz pomoć kolege Safeta Sinanovića. Dok su ga obarali na zemlju, ispod Ramovićevog tijela se nalazio pištolj, a u tom trenutku se začuo i drugi hitac koji je pogodio policajca Refika Dedeića.
„Taj metak je mogao pogoditi i mene, jer je kolega Dedeić bio odmah iza mene“, dodao je Kalač, naglasivši da ne vjeruje da je Ramović ciljano gađao policajca.
Branilac optuženog, advokat Drago Konatar, reagovao je na Kalačev iskaz, navodeći da će položaj ranjenog policajca biti preciznije razjašnjen uvidom u snimke nadzornih kamera.
Na prethodnom ročištu, ranjeni policajac Refik Dedeić izjavio je da je pogođen dok je pritrčavao kolegi u pomoć.
Na pitanje odbrane o izjavi iz istrage u kojoj je navedeno da je Semir Murić u trenutku pucanja stajao mirno u grupi, Kalač je potvrdio da ostaje pri toj tvrdnji. Time je podržao dio optužnice koji ukazuje na to da Murić nije učestvovao u bilo kakvom napadu ili provokaciji kada je pogođen.
Punomoćnik porodice ubijenog, advokat Vidomir Bošković, naglasio je da iz iskaza svjedoka nedvosmisleno proizlazi da je Ramović pucao na Murića bez ikakvog povoda, dok ovaj nije bio u bilo kakvoj protivpravnoj radnji.
Dodatne okolnosti o tragediji iznijeli su i drugi svjedoci. Policajac Ruždija Kujević je izjavio da je, prema informacijama koje je dobio nakon događaja, pištolj Ramoviću dodala Fatima Ramović, supruga Sabra Ramovića.
Ubijeni Semir Murić
Policajac Nedžad Kuč je naveo da je tokom incidenta u zgradu suda ugurao Sabra Ramovića, kod kojeg su pronađeni pištolj i nož. Krvave tragove primijetio je na njemu i na Senadu Muriću, ocu ubijenog mladića, a njegov kolega Kemal Šaljić potvrdio je te navode.
Braća rahmetli Semira, Saudin i Alan Murić, iako nisu bili očevici, posvjedočili su o višestrukim prijetnjama koje je njihova porodica dobijala od strane Edmira Ramovića i drugih članova njegove porodice. Posebno su izdvojili prijetnje Elsada Ramovića upućene njihovom ocu Senadu:
„Pobiću vi sinove“.
Edmir Ramović se tereti da je iz bezobzirne osvete pucao na Murića zbog događaja iz prethodne godine, u kojem je Murić učestvovao, a protiv njega i članova njegove porodice se vodi odvojeni krivični postupak zbog nasilja nad bliskim srodnicima Ramovića.
Zbog složenosti i obima slučaja, Viši sud je odlučio da iz glavnog predmeta izdvoji proces protiv Elsana, Salka, Ernesa i Ernada Ramovića, koji se terete za učešće u tuči, kao i protiv Sabra Ramovića zbog nedozvoljenog držanja oružja. Ovaj odvojeni postupak će biti nastavljen pred nadležnim osnovnim sudom u Rožajama ili Beranama.
Nastavak suđenja Ramoviću zakazan je za 22. april.
