U Ajdinovićima, krije se jedinstvena oaza životinja kojom sa ljubavlju i predanošću upravlja Mirsad Merdan. Na njegovom imanju mogu se vidjeti i domaće i divlje vrste, od ovaca, konja, krava i koza, pa sve do vukova, medvjeda i lama. Ovaj centar, koji postoji gotovo deset godina, omogućava posjetiocima da dožive jedinstveno iskustvo susreta sa životinjama, ali i da uživaju u terapijskom jahanju konja.

Na farmi boravi više od 400 životinja različitih vrsta. Kako Mirsad ističe, sve manje djece zna razlikovati osnovne domaće životinje jer ih je na selima sve manje. Njegovo imanje pruža priliku mladima da vide, nauče i steknu razumijevanje o životinjama i načinu brige o njima. Farma nije samo atrakcija za posjetioce, već i mjesto gdje se ljubav prema životinjama prenosi na nove generacije. Djeca imaju priliku hraniti i maziti životinje te se upoznati s njihovim načinom života.

Poseban segment imanja čini Ergela Ajdinović, gdje se organizuju ture jahanja kroz šume i sela. Za djecu do 15 godina dostupni su poniji, dok odrasli mogu uživati u vođenim turama kroz predivne pejzaže. S dolaskom toplijih dana raste interes za jahanje, a posjete su česte kako od strane individualnih gostiju, tako i školskih grupa koje ovdje organiziraju časove u prirodi. Jahanje konja nije samo zabavna aktivnost, već i efikasna terapija, naročito za osobe sa Downovim sindromom i drugim poteškoćama, jer poboljšava motoričke sposobnosti i jača emocionalnu povezanost sa životinjama.

Osim domaćih životinja, centar je dom i za divlje vrste poput evropskog sivog vuka i medvjeda, koji su posebna atrakcija za posjetioce. Medvjed, koji boravi u posebno ograđenom prostoru, omogućava gostima jedinstvenu priliku da ga vide u njegovom prirodnom okruženju. Mirsadov trud i predanost potvrđuju koliko ljubav prema životinjama može doprinijeti očuvanju prirode i edukaciji budućih generacija. Njegovo imanje u Olovu postalo je mjesto gdje se uspostavlja prava veza između čovjeka i životinja, gdje priroda diše punim plućima, a tradicija se s ponosom nastavlja. Pogledajte prelijep video snimak ispod teksta.

Nasilje u porodici ne događa se odjednom. Tako svoju priču započinje Arnela iz Mostara, žena koja je provela 17 godina u braku obilježenom psihičkim i fizičkim zlostavljanjem. Njena ispovijest nije samo svjedočanstvo o preživljavanju, već i o nefunkcionalnom sistemu koji žrtvama nasilja ne pruža adekvatnu zaštitu.

Kao i mnoge žene koje postaju žrtve nasilja, Arnela je u brak ušla s čovjekom koji je bio šarmantan i privlačan. Nakon godinu dana veze stupili su u brak, ali ubrzo je shvatila da riječi “volim te” nose drugačije značenje – zavisnost, kontrolu i manipulaciju. S godinama je nasilje eskaliralo od verbalnog i psihičkog do brutalnog fizičkog zlostavljanja. Sve je to trajalo 17 godina, a pored nasilja saznala je da ju je suprug cijelo vrijeme varao.

• “Najljepši mi je bio dan kad sam napokon vratila svoje prezime. Nikada ga više neću promijeniti”, govori Arnela.

Budućeg supruga upoznala je 2005. godine, a nakon vjenčanja preselio se k njoj u Norvešku. Nakon što je tokom rata u Bosni i Hercegovini izgubila oca i bila ranjena, u Norveškoj je pronašla spas. Međutim, za njenog supruga ta zemlja nikada nije postala dom. Bio je depresivan i nesposoban da se prilagodi, nije stekao prijatelje i postajao je sve agresivniji. Toliko je želio povratak u Mostar da je Arnela na kraju pristala. Uvjeravao ju je da će im tamo biti bolje, ali povratkom u Mostar 2019. godine situacija se samo pogoršala. Postao je alkoholičar i nasilnik, kao da je pomislio: “Sad si na mom terenu, sad ćeš vidjeti.” Prve fizičke napade doživjela je 2020. godine, a razbijena norveška putovnica bila je početak njenog zatvora u vlastitom domu.

Nasilje je kulminiralo 4. juna 2021. godine kada je njen suprug došao kući pijan, vrijeđajući je pred susjedima. Povukla se u sobu njihove osmogodišnje kćerke, ali on je ušao za njom, poderao joj odjeću i slomio nos. Krv je bila posvuda, a djeca su svjedočila brutalnom napadu. Sin od 12 godina joj je dodao telefon i rekao: “Mama, zovi policiju i hitnu pomoć.” Policija ga je privela, a Arnela je završila u bolnici. No, njen pakao nije tu završio.

Nakon napada, sistem je dodatno razočarao. Arnela je prijavljivala nasilje, podnosila zahtjeve za zabranu prilaska, ali institucije nisu reagirale. Godinu i tri mjeseca niko je nije kontaktirao iz Tužilaštva. Prijetnje su se nastavile, a jedne noći, kada joj je bivši suprug ponovo došao na vrata, policajac joj je rekao: “Ima, gospođo, ima pravo da vam dolazi.” Brak je pravno okončan 2023. godine, ali prijetnje nisu prestale. U septembru iste godine, dok je bila na poslu, dobila je poruku u kojoj joj bivši suprug psuje mrtvog oca i prijeti joj smrću. Ponovo je otišla u policiju, ali reakcije nije bilo. Nakon što je njen bivši suprug dobio dvije godine uslovne kazne za nanošenje teških tjelesnih povreda, Arnela je donijela odluku da napusti Bosnu i Hercegovinu.

S dva kofera u ruci i dvoje djece došla je u Norvešku, gdje su dobili svu potrebnu pomoć – pravnu, socijalnu i finansijsku. Djeca i ona su napokon sigurni. Dobila je zabranu prilaska bivšem suprugu, nešto što u Bosni i Hercegovini nikada nije uspjela ostvariti. Ovdje se institucije brinu za žene žrtve nasilja.

• “Ne mogu vjerovati da je taj čovjek dobio dvije godine uslovno i da sada radi kao zaštitar u Gradskoj upravi. A u Bosni, ako žena prijavi nasilje, nikoga nije briga”, zaključuje Arnela.

Njena priča, nažalost, nije izuzetak. Dok institucije ne počnu ozbiljno da štite žrtve nasilja, mnoge žene će i dalje prolaziti isti put – od psihičkog i fizičkog maltretiranja, preko nepravde institucija, do prinudnog bijega iz vlastite zemlje.

Fadil Hajdarević iz Konjević Polja živi skroman, ali ispunjen život. Bavi se poljoprivredom i fizičkim poslovima, okružen zdravim i sretnim ljudima. Iako su mu djeca otišla u inozemstvo, ponosan je na njih i rado ih posjećuje kada mu se pruži prilika. No, iza ove smirene sadašnjosti krije se teška i potresna priča iz djetinjstva, koja ga je naučila da snaga i volja mogu pobijediti svaku nepravdu.

Fadil je imao samo dvije godine kada ga je majka ostavila na snijegu, zajedno s bratom i sestrom. Njihov otac je rano preminuo, a majka, nesposobna da preuzme odgovornost, odlučila je napustiti ih i preudati se, ostavljajući ih na milost i nemilost sudbine. Prisjeća se s tugom trenutka kada su svatovi došli po nju, a oni, nesvjesni onoga što se događa, krenuli za njom. Majka se samo okrenula, nemilosrdno ih ostavila u snijegu i otišla bez riječi. Nikada se više nije javila niti pokazala interes za njihovu sudbinu.

Njihova tetka, majčina sestra, preuzela je brigu o njima i odgojila ih, pružajući im svu moguću ljubav i učeći ih vrijednostima rada i poštenja. Uprkos teškim uvjetima, Fadil nije dozvolio da ga prošlost definiše. Odrastao je u siromaštvu, ali je naučio kako da se bori za bolje sutra. Njegova sestra osnovala je porodicu blizu Zvornika, dok je brat otišao u Vojvodinu, gdje je proveo radni vijek i sada uživa u penziji. Fadil je ostao u Konjević Polju, gdje je izgradio život sa suprugom. Posvetio se poljoprivredi i uzgoju ovaca, što mu donosi mir i zadovoljstvo. Njegova djeca su u inozemstvu, imaju stabilne poslove i sretni su, a on s nestrpljenjem i radošću iščekuje unučiće.

Iako se majka nikada nije javila niti pokušala stupiti u kontakt, Fadil joj ne zamjera. Ne zna gdje je i da li je uopće živa, ali kaže da ne nosi mržnju u sebi. Prihvatio je svoju sudbinu i pronašao svoj put ka sreći. Njegova priča svjedoči o snazi ljudske volje i sposobnosti da se, uprkos teškim počecima, pronađu unutarnji mir i zadovoljstvo. „Bog me blagoslovio”, zaključuje Fadil. „Ne žalim ni za čim.” Pogledajte video ispovijest ispod teksta.