Zločin na Cetinju, u kojem je ubijeno 12 ljudi, a četvoro ranjeno u krvavom piru Aca Martinovića, i dalje potresa regiju. Svi se pitaju samo jedno: “Zašto je krvnik zavio brojne porodice u crno?”

Motiv ovog stravičnog zločina i dalje nije potpuno jasan. Prema dosadašnjim saznanjima, Martinović je ušao u sukob s osobom s kojom je tog kobnog 1. januara sjedio u kafani “Velestovo”. Prethodno je, prema otkrićima, Martinović veselo provodio vrijeme s prijateljima u istoj kafani, da bi ubrzo uslijedio horor.

Direktor Uprave policije Crne Gore, Lazar Šćepanović, sinoć je gostujući na TV Vijesti otkrio šta su kamere zabilježile u kafani gdje je masakr počeo.

“Rekao sam da je došlo do verbalnog incidenta između Martinovića i jedne osobe koja je smrtno stradala. Na snimku iz lokala vidi se klasično slavlje uz muziku. Sve osobe, uključujući i smrtno stradale, uživale su u ambijentu. Na tom videu se vidi Aco Martinović kako sjedi s još jednom osobom u atmosferi koja djeluje potpuno normalno i prirodno. Iz tog ambijenta je došlo do okidača”, rekao je Šćepanović.

U jednom trenutku Martinović je napustio kafanu, a potom se vratio naoružan i započeo krvavi pir. Prvi poziv policiji stigao je nakon što je već ubio četiri osobe i ranio tri.

Kako je Šćepanović naveo, policija je dobila dojavu od konobara kafane u kojoj je Martinović počinio prva ubistva.

Radnik kafane, prema Šćepanovićevim riječima, primijetio je opasnost kada je vidio Martinovića naoružanog. Nije ulazio u objekat već je pobjegao i u 17:26 pozvao policiju. Međutim, tada je policija dobila pogrešne informacije o lokaciji zločina.

“Razgovarao sam s njim. Osoba, uslijed straha, nije imala jasnu predstavu i obavijestila je policiju da je došlo do ubistva u kafani ‘Podmornica’. Policajci nisu znali o kojoj je kafani riječ. Kada su ga upitali dva puta, odgovorio je da je riječ o kafani u Bajicama, vlasništvo Vučinića. Policijski službenici stigli su u 17:31 u kafanu Boža Martinovića, ali su utvrdili da se tamo ništa nije dogodilo. Nakon toga, u 17:27 stigla je dojava od radnika Komunalnog da je u jednoj kafani upotrijebljeno vatreno oružje. Uslijedile su još dvije nepotpune informacije”, objasnio je Šćepanović.

Šćepanović je pojasnio da Vučinić posjeduje kafanu “Velestovo” i još jednu u Bajicama, iznajmljenu Vuletiću, što je dovelo do konfuzije.

“Aco Martinović se vratio u kafanu oko 17:20 i odmah počeo pucati. U periodu od 17:20 do 17:24 već je ubio četiri i ranio tri osobe. S njim je odatle krenula osoba J.O. Potom je Martinović ušao u kuću pokojnih Martinovića, gdje je ubio brata svog kuma i prijetio njemu i njegovoj supruzi. Kada je J.O. pokušao spriječiti daljnje nasilje, i on je ubijen. Martinović je zatim krenuo ka kući roditelja Martinovića i ubio oba roditelja”, rekao je Šćepanović.

Podsjećamo, nakon ovih zločina Martinović je otišao u kuću Jovana i Vukana, gdje ih je svirepo ubio pred njihovom majkom. Zatim je nastavio u sestrinu kuću, gdje je i njoj presudio pred mužem, djecom i njihovom rodbinom.

Na kraju je otišao u kuću svog prijatelja, gdje je ubio njegovu suprugu Draganu Drašković kada mu je otvorila vrata. POgledajte video snimak kafane ispod teksta.

Izvor Telegraf.rs

Masakr na Cetinju, u kojem je Aco Martinović ubio članove svoje porodice, kumove i prijatelje, ostavio je cijeli region u šoku. Ova tragedija nije samo rezultat trenutka, već niz propusta u zdravstvenom, pravosudnom i sigurnosnom sistemu, koji nisu na vrijeme prepoznali i reagovali na jasne znakove upozorenja.

Nasilna prošlost i antisocijalno ponašanje

Martinović je već bio poznat organima vlasti zbog nasilničkog ponašanja. Osuđivan je za porodično nasilje i nedozvoljeno posjedovanje oružja, dok je presuda kojom je trebao odslužiti kaznu za posjedovanje oružja ostala nepravosnažna dvije godine. Ove činjenice ukazuju na nedostatak efikasnosti pravosudnog sistema, koji nije pravovremeno sankcionisao ponašanje koje je ukazivalo na visoku opasnost.

Psiholozi napominju da ovakva prošlost ukazuje na ličnost sa niskom tolerancijom na frustraciju, slabom kontrolom impulsa i sklonošću naglim i nasilnim reakcijama. Zloupotreba alkohola, što je kod Martinovića bila poznata pojava, dodatno povećava rizik od ovakvih ekstremnih reakcija.

Navodeći da smo od nadležnih saznali da je počinilac ranije kažnjavan za vršenje porodičnog nasilja, kao i da je osuđivan za nedozvoljeno posjedovanje oružja, ona je kazala da to može implicirati na više pretpostavki o osobi koja je za isto kažnjavana.

“Na nivou pretpostavke ta osoba često može imati naglašen osjećaj vlastite važnosti, grandioznosti i želje za kontrolom. Također se često dešava da posjeduje manjak sposobnosti da uvažava osjećanja koja su drugačija od njegovih, te da je sklona brzim i slabo kontrolisanim emocionalnim reakcijama, generalno ima slabiju kontrolu impulsa i nisku toleranciju na frustraciju,” kazala je ona.

Zašto nije bio hospitaliziran?

Nakon što su službenici Uprave policije prepoznali antisocijalno ponašanje kod Martinovića u novembru 2022. godine, predan je Ministarstvu zdravlja na procjenu. Međutim, nakon samo jednog pregleda kod psihijatra, nije hospitaliziran. Umjesto toga, propisana mu je terapija, a dalji plan liječenja nije sproveden.

Prema Zakonu o zaštiti mentalnog zdravlja, prisilna hospitalizacija je moguća samo ako postoji neposredna opasnost po život osobe ili drugih ljudi. Psihijatar je procijenio da Martinović u tom trenutku nije ispunjavao ove kriterije, uprkos antisocijalnom ponašanju i nasilničkoj prošlosti. Ovaj slučaj ukazuje na ozbiljne nedostatke u zakonodavstvu i protokolima koji ne omogućavaju kontinuirani nadzor osoba s visokim rizikom.

Na pitanje što u psihološkom smislu znači to što je ubijao rođake, prijatelje i kumove, posebno maloljetnu djecu, ona je kazala da se to može razumjeti u kontekstu javljanja poremećaja mišljenja, promjene afekata i ponašanja, koji su u potpunosti izmijenili njegovu realnost.

“Pretpostavka je da ni u jednom momentu nije imao subjektivni doživljaj da je bilo šta što radi pogrešno, već je, u svojoj izmijenjenoj realnosti, svoje postupke smatrao ispravnim i zasluženim,” kazala je ona.

Kako je dodala, važno je napomenuti da ovakva stanja zahtijevaju hitnu medicinsku reakciju, koja je u ovom slučaju izostala.

“Također je značajno istaći da se ovakva stanja mogu javiti naglo, kao posljedica unutrašnje ili vanjske traume, a dodatno može biti izazvana zloupotrebom alkohola,” kazala je ona.

Psihološki profil i uzroci tragedije

Psihološki stručnjaci ističu da je Martinovićev čin moguće razumjeti kroz poremećaj mišljenja i promjene afekata, koji su u potpunosti izmijenili njegovu percepciju realnosti. U takvom stanju, osoba može smatrati da su njeni postupci opravdani i ispravni, bez osjećaja krivice.

Ona je dodala da postojanje psihijatrijske dijagnoze samo po sebi nije jedini faktor rizika.

“Istraživanja pokazuju da je oko 20% osoba koje su počinile masovna ubistva imalo dijagnosticiran mentalni poremećaj. S druge strane, prema analizi više studija, do 80% počinitelja masovnih ubistava ranije je imalo prethodno iskustvo nasilnih krivičnih djela, s akcentom da je oko 70% masovnih ubica prije tog zločina imalo kazne za vršenje porodičnog nasilja,” kazala je ona.

Posebno je uznemirujuća činjenica da je Martinović napadao članove porodice, uključujući i maloljetnu djecu. Ovo može ukazivati na duboku unutrašnju traumu ili konflikt, potencijalno pogoršan zloupotrebom alkohola, što je poznat faktor u njegovom ponašanju.

Statistika masovnih ubistava: Zabrinjavajući podaci

Podaci iz analize više studija ukazuju da oko 70% masovnih ubica ima historiju porodičnog nasilja, dok samo 20% njih ima dijagnosticiranu mentalnu bolest. Ovo jasno pokazuje da nasilna prošlost i pristup oružju predstavljaju ključne faktore rizika, a ne isključivo prisustvo psihijatrijskog poremećaja.

Upitana kako je to moguće, Novakovićeva kaže da se prilikom prvog pregleda kod specijaliste psihijatra od pacijenta uzimaju anamnezički podaci, koji podrazumijevaju lične podatke, medicinsku historiju, raniju historiju psihijatrijskog liječenja, ličnu i porodičnu historiju pacijenta, aktuelne probleme zbog kojih se pacijent javio i slično.

“Kroz prvi razgovor psihijatar pravi procjenu mentalnog stanja pacijenta, postavlja dijagnozu, te izrađuje plan terapije. U konkretnom slučaju imamo informacije da se počinilac tragedije na Cetinju samo jednom javio psihijatru i to u pratnji policije. Također raspolažemo informacijom da je tada dobio terapiju i da nije upućen na hospitalno liječenje,” kazala je ona.

Nije mogao biti zadržan

Objašnjava da u Zakonu o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno oboljelih lica, u članu 34, između ostalog se navodi da je psihijatar dužan da odmah pregleda i započne dijagnostičke i terapijske postupke kako bi utvrdio da li postoje razlozi za prisilno zadržavanje i smještaj tog lica u psihijatrijsku ustanovu.

“S obzirom na sve navedeno, pretpostavka je da počinilac tragedije, a u momentu psihijatrijske procjene, nije pokazivao znake psihotičnosti, niti je psihijatar procijenio da je u tom momentu opasan za sebe ili zajednicu. S druge strane, psihijatar je dao potrebnu terapiju, te morao imati dalji plan liječenja ovog pacijenta (eventualno upućivanje na psihološku procjenu, kao i zakazanu kontrolu), te nije mogao imati u vidu da li će pacijent prepisanu terapiju redovno i pravilno uzimati, niti da li će u konačnom ispoštovati plan liječenja,” kazala je ona.

Premijer Milojko Spajić opisao je Martinovića kao “medicinski fenomen”, što su stručnjaci ocijenili kao neprikladnu terminologiju. Poremećaj ličnosti nije fenomen, već stanje koje zahtijeva multidisciplinarni pristup.

Važnost sistemske reforme

Jedan od ključnih problema u ovom slučaju bio je nedostatak koordinacije između pravosudnog, zdravstvenog i sigurnosnog sektora. Nasilni incidenti u prošlosti, nepravosnažna presuda za posjedovanje oružja i izostanak kontinuiranog medicinskog nadzora doveli su do tragedije koja je mogla biti spriječena.

Ova tragedija ukazuje na potrebu za sveobuhvatnom reformom sistema. Neophodno je:

• Uvođenje obaveznog praćenja: Osobe s nasilnom prošlošću i antisocijalnim ponašanjem moraju biti pod stalnim nadzorom.
• Bolja koordinacija institucija: Policija, sudstvo i zdravstvene službe moraju sarađivati kako bi rizici bili na vrijeme identificirani.
• Stroža regulacija oružja: Pristup vatrenom oružju mora biti strogo kontroliran, posebno za osobe s nasilnom prošlošću.

Masakr na Cetinju je opomena da bez adekvatnih preventivnih mjera i sistemske podrške ovakvi događaji mogu postati učestaliji. Cijeli region tuguje zbog žrtava, dok ostaje pitanje: da li je tragedija mogla biti spriječena? Bez promjena u zakonodavstvu, protokolima i pristupu visokorizičnim osobama, odgovori na ovo pitanje ostat će tragično isti.