Slučaj osamnaestogodišnje Amine Dželilović-Dedić iz Bugojna, koja je udata u selo Bistro kod Novog Travnika, i dalje potresa javnost, dok nadležne institucije provode istragu s ciljem rasvjetljavanja svih okolnosti njenog bijega iz kuće porodice Dedić.

Kako je potvrđeno, Amina je u ponedjeljak samovoljno napustila kuću u kojoj je boravila posljednjih nekoliko mjeseci te se, u vidno teškom stanju, sklonila kod prve komšinice. Nakon toga je slučaj prijavljen policiji, a djevojka je dala izjavu nadležnim organima.

Aminina majka Azra izjavila je da je njena kćerka uspjela pobjeći sama, bez ličnih stvari, te da joj je komšinica pružila utočište i obavijestila porodicu.

• – Sakrila se kod prve komšinice. Bila je promrzla, bosa i bez odjeće. Ta žena ju je primila u kuću i odmah pozvala mog supruga. Zbog zabrane prilaska, otac nije mogao lično doći, pa su po Aminu otišli njegov brat i kolega. U policijskoj stanici bila je vidno potresena. Ovo je ono čega sam se najviše bojala – da je cijelo vrijeme bila maltretirana. Hvala Bogu, uspjela je spasiti živu glavu – kazala je Azra.

Majka je istog dana dala izjavu i pred sudom, u vezi s ranijim incidentom kada je porodica Dedić pozvala policiju nakon što je Azra pokušala vidjeti svoje dijete.

Prema njenim navodima, bračni par koji je Aminu primio u kuću bit će evidentiran kao svjedoci da je djevojka samovoljno napustila dom, bez ikakvih stvari.

Azra je ranije tvrdila da s kćerkom nije imala nikakav kontakt gotovo tri mjeseca. Iako se Amina u tom periodu oglašavala na društvenim mrežama, navodeći da je dobro i da su tvrdnje roditelja neistinite, majka je insistirala da njena kćerka trpi psihičko i fizičko zlostavljanje.

– Nisam vjerovala da je sretna. Imala sam osjećaj da je u opasnosti – govorila je Azra.

Amina se, s druge strane, ranije javno oglasila tvrdeći da joj je “dobro” i da su njeni roditelji bez razloga alarmirali javnost i policiju. Međutim, posljednji događaji otvorili su ozbiljna pitanja o njenoj stvarnoj situaciji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona potvrđeno je da je Operativno dežurstvo Policijske stanice Novi Travnik u 12.30 sati zaprimilo prijavu da se lice inicijala A. D. (2007) udaljilo od kuće na adresi Bistro, uz pomoć drugih nepoznatih osoba.

• – Istog dana, u 12.50 sati, u prostorije PS Bugojno samovoljno su pristupila tri lica: A. D. (2007) iz Bugojna, H. Dž. (1985) i M. F. (1985), također iz Bugojna, a u vezi s navedenom prijavom. Pod nadzorom dežurnog kantonalnog tužioca Kantonalnog tužilaštva Travnik poduzimaju se istražne mjere i radnje radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti ovog događaja. Po okončanju postupka bit će donesena odluka o pravnoj kvalifikaciji i eventualnim daljim mjerama – izjavio je portparol MUP-a SBK Muamer Karadža.

Javnost dodatno uznemirava činjenica da je Kantonalni sud u Novom Travniku ranije potvrdio optužnicu protiv Suvada Dedića (43) i njegove supruge Maide (31) iz mjesta Bistro, zbog dugogodišnjeg psihičkog i fizičkog nasilja nad djecom iz prethodnog braka.

Prema optužnici, nasilje je trajalo godinama i uključivalo zabranu kontakta s rodbinom, izolaciju, izgladnjivanje i ozbiljno zanemarivanje djece, što ovaj slučaj stavlja u znatno širi i ozbiljniji kontekst.

Nadležne institucije nastavljaju s prikupljanjem dokaza i izjava, a javnost s posebnom pažnjom očekuje zaključke tužilaštva i policije. Ključno pitanje koje ostaje jeste da li je Amina Dželilović-Dedić bila izložena psihičkom ili fizičkom zlostavljanju, te da li postoje elementi krivične odgovornosti. Do tada, slučaj ostaje otvoren, a fokus institucija je, kako navode, na zaštiti mlade osobe i utvrđivanju pune istine.

Ukrajinski medij United24 objavio je potresan video-intervju sa zarobljenim vojnikom koji je ratovao na strani Ruske Federacije, a riječ je o Selveru Hrustiću (35) iz Zenice, državljaninu Bosne i Hercegovine. Prema navodima u snimku, Hrustić je zarobljen na ratištu u Petropavlivskyi Raion, na istočnom frontu.

U ispovijesti Hrustić govori kako je odluku o pristupanju ruskoj vojsci donio pod pritiskom pravnih problema koje je, kako tvrdi, imao u Evropskoj uniji. Obećano mu je da će nakon šest mjeseci službe dobiti pravnu pomoć i advokata, ali se, umjesto toga, našao u zoni najžešćih borbi.

“Ja sam Selver Hrustić iz Bosne i Hercegovine. Prošle godine, 19. septembra, potpisao sam ugovor sa Ministarstvom odbrane u Moskvi. Nemojte to raditi. Ruska vojska drugačije tretira ljude koji potpišu ugovor”, poručio je u snimku.

Prema njegovim riječima, obećano mu je da neće učestvovati u napadnim operacijama. Međutim, vrlo brzo je, kako kaže, poslan na teren gdje su šanse za preživljavanje minimalne – posebno u Dnipropetrovsk Oblast.

Hrustić opisuje krajnje nehumane uslove na liniji fronta: ograničene količine vode i hrane, stalne napade dronovima i velike gubitke.

“Po danu dobijete pola litra vode i jednu ili dvije male konzerve mesa – za dvije osobe. Ljudi izlaze da nađu nešto za piće ili hranu i poginu. Dronovi ih odmah primijete”, kaže on, dodajući da je, prema procjenama vojnika na terenu, “tek oko deset posto šanse da se izvučete živi”.

U ispovijesti Hrustić otvoreno govori i o propagandi unutar ruskih jedinica.

“Svi znaju da je ovo agresija. Govore da brane nekoga u Ukrajini, ali istina je drugačija. Jedan oficir nam je rekao: ‘Vi niste vojnici, vi ste ljudi koji su potpisali da ubijate za novac’.”

Na kraju, važno je podsjetiti da su prema zakonima Bosne i Hercegovine odlazak na strana ratišta i pristupanje stranim vojnim formacijama zabranjeni i krivično kažnjivi. Ispovijest Selvera Hrustića, sada ratnog zarobljenika, još je jedno upozorenje o posljedicama takvih odluka. Pogledajte video ispod teksta