Subota, 14 Marta, 2026

Rasplamsao se medijski rat sandžačkih Bošnjaka i Albanaca: Čiji je Ali-paša Gusinjski?

0

Naizgled bezazlena objava na društvenim mrežama, povodom imenovanja ulice u Astoriji (SAD), prerasla je proteklih dana u pravi medijski i identitetski rat između Plavljana i Gusinjana, ali i između onih koji se danas nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci i Albanci. Povod – pitanje koje u Sandžaku i širem regionu decenijama tinja: čiji je bio Ali-paša Gusinjski?

U središtu rasprave nalazi se historijska ličnost Ali‑paša Šabanagić, poznatiji kao Ali-paša Gusinjski (Gusinje, tada Osmansko carstvo, 1828 – Peć, 1888), jedan od najuticajnijih i najpoznatijih paša iz gusiњskog kraja, simbol otpora i borbe za Plav i Gusinje u drugoj polovini 19. stoljeća.

Rasprava je eskalirala nakon objava u kojima se upozorava da se Ali-paša „preknjižava“ na jednu naciju, dok se zanemaruje historijski kontekst vremena u kojem je živio. U komentarima se sudaraju suprotstavljeni narativi, često oštrim i uvredljivim tonom.

Hamid Cecunjanin, u jednoj od najkomentiranijih objava, poručuje da je Ali-paša bio Gusinjanin i da je „branio Plav, Gusinje i narod tog kraja“, naglašavajući da su tadašnji Bošnjaci i Albanci bili „jedan narod, jedna braća“, te da današnje podjele ne mogu biti mjerilo za 19. stoljeće.

S druge strane, Šaban Šabo Musić tvrdi da je Ali-paša bio Bošnjak i da pokušaji da se on prikaže kao Albanac predstavljaju „istorijski revizionizam“, navodeći primjere iz srednjovjekovne i osmanske historije Skadra i Peći. Njegova poruka – historijske ličnosti treba smještati „tamo gdje pripadaju“.

Najozbiljnije tvrdnje pojavljuju se u komentarima u kojima se navodi da je Ali-paša ubijen u Peći, jer, kako tvrde pojedini učesnici rasprave, „nije prihvatio da Albancima preuzima potpunu kontrolu i da Bošnjak ne može biti prvi u Peći“.

Ismet Redžepagić ide i korak dalje, tvrdeći da je Ali-paša ubijen „jer nije pristao na političke uslove nakon pobjede na Nokšiću“, dok Naksija Bašić Gjonbalaj osporava te navode, ističući da se historija Plava i Gusinja često pogrešno veže za novopazarski Sandžak i da je riječ o prostoru sa složenom administrativnom prošlošću u okviru Skadarskog sandžaka.

Gotovo svi učesnici rasprave, bez obzira na današnje nacionalno izjašnjavanje, saglasni su u jednom: Bitka na Nokšiću (1879/1880) bila je ključni historijski događaj u kojem su rame uz rame učestvovali muslimani različitog etničkog porijekla, braneći Plav i Gusinje od pripajanja Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa. U tom smislu, Ali-paša Gusinjski ostaje simbol zajedničkog otpora, a ne ekskluzivnog nacionalnog projekta.

Ono što ova polemika jasno pokazuje jeste da se historijske ličnosti 19. stoljeća ne mogu posmatrati kroz današnje nacionalne kategorije. U vrijeme Ali-paše, identitet se primarno gradio kroz vjeru, lokalnu pripadnost i odanost carstvu, dok su savremeni nacionalni identiteti oblikovani decenijama kasnije.

Ovakav pristup nije historiografija, već političko prisvajanje prošlosti. Ali-paša je bio dio osmanske elite u kojoj se identitet nije gradio na današnjim nacijama, branio je svoj kraj i interese lokalnog muslimanskog stanovništva, a ne bilo kakav nacionalni projekt. Posebno je problematično pojednostavljivanje i zamagljivanje okolnosti njegove smrti u Peći, gdje se među Bošnjacima sve otvorenije govori da je uklonjen jer nije pristajao na političku marginalizaciju i potiskivanje bošnjačkog faktora.

Zajednička borba u Bitci na Nokšiću, u kojoj su učestvovali muslimani različitog porijekla, ne daje pravo nikome da retroaktivno briše bošnjački identitet Ali-paše Gusinjanina. Zajednička borba ne znači zajedničko vlasništvo nad historijom, naročito ne jednostrano i bez dokaza.

Ali-paša Gusinjski ne treba tuđu etiketu da bi bio velik, ali je nedopustivo da se bošnjačka historija sistematski prazni i da se njene ključne ličnosti prepisuju drugima. To više nije rasprava o prošlosti, već otvoreni napad na historijsko pamćenje Bošnjaka – i o tome se više ne može šutjeti.

Za Sandžak Danas, Ali-paša Gusinjski ostaje ono što je bio i u svom vremenu – bošnjački paša iz Gusinje, vojskovođa i politička figura koja je branila Plav i Gusinje i ostavila dubok trag u historiji ovog kraja. Sve drugo – da li ga danas neko naziva Bošnjakom ili Albancem – više govori o nama danas, nego o njemu tada.

Promocija 48. broja “Novopazarskog zbornika” u Muzeju “Ras”

0
Promocija 48. broja “Novopazarskog zbornika” u Muzeju “Ras”

U prostorijama Muzeja „Ras“ u Novom Pazaru biće predstavljeno najnovije, 48. izdanje Novopazarski zbornik – publikacije koja decenijama zauzima važno mjesto u naučnom i kulturnom životu Sandžaka i šireg regiona.

Ovogodišnji broj donosi 18 naučnih i stručnih radova iz različitih oblasti, u kojima autori otvaraju aktuelna i značajna tematska pitanja, nude nova istraživačka saznanja i potvrđuju kontinuitet ozbiljnog naučnog rada koji Zbornik njeguje od svog osnivanja. Raznovrsnost tema i interdisciplinarni pristup još jednom potvrđuju njegovu ulogu kao pouzdanog izvora za istraživače, studente i sve zainteresovane za prošlost i savremene tokove ovog prostora.

Na promociji će o sadržaju i značaju 48. broja govoriti prof. dr Sait Kačapor, prof. dr Naka Nikšić i Dušan Popović, historičar umjetnosti, koji će iz svojih stručnih uglova ukazati na doprinos objavljenih radova i njihov značaj za dalja istraživanja.

Promocija će biti održana u petak, 23. januara 2026. godine, sa početkom u 19.00 časova, u prostorijama Muzej Ras. Ulaz je slobodan, a organizatori pozivaju sve ljubitelje nauke, kulture i istorije da prisustvuju ovom značajnom kulturnom događaju u Novom Pazaru.

Međedović jači od Navonea nakon tri sata borbe – Srbija ima predstavnika u 2. kolu AO

0
Hamad Medjedovic
Hamad Medjedovic

Hamad Međedović uspješno je započeo nastup na Australian Open, plasiravši se u drugo kolo nakon velike borbe i pobjede nad Argentincem Mariano Navone rezultatom 3:1 u setovima.

Meč prvog kola, odigran na tvrdoj podlozi u Melburnu, trajao je 3 sata i 4 minute, a Međedović je još jednom pokazao mentalnu čvrstinu i fizičku spremnost, presudnu u dugim i zahtjevnim duelima na grend slem sceni.

Iako je Argentinac uspio da izbori treći set u taj-brejku i na trenutak vrati neizvjesnost u meč, Međedović je u nastavku preuzeo potpunu kontrolu. U četvrtom i petom setu bio je agresivniji, sigurniji na servisu i konkretniji u završnicama gemova, čime je slomio otpor rivala.

Posebno vrijedi istaći da je novopazarski teniser u ovaj duel ušao kao ATP 90. igrač svijeta, dok je Navone rangiran na 74. poziciji, što pobjedi daje dodatnu težinu. Plasman u drugo kolo Australijan opena predstavlja snažan podstrek za Međedovića, koji je ovim trijumfom najavio da bi Melburn ove godine mogao biti poprište njegovog ozbiljnijeg iskoraka na najvećoj teniskoj sceni. Tačan tok meča – po setovima:

  • 1. set: Međedović – Navone 3:1

  • 2. set: Međedović – Navone 6:2

  • 3. set: Navone – Međedović 7:6

  • 4. set: Međedović – Navone 6:4

  • 5. set: Međedović – Navone 6:2

Tragedija u lovu: Okliznuo se, opalio iz puške i usmrtio drugog muškarca

0
hapsenje, uhapseni, policija, zatvor

Jedna osoba je izgubila život u tragičnom incidentu koji se dogodio jutros tokom ulaska lovaca u lovište u zaseoku Damjanovići, na području Gradiška.

Kako je saopšteno iz Okružno javno tužilaštvo Banja Luka, nesreća se dogodila oko 9:20 sati, kada se muškarac S. R. (1962) okliznuo na terenu u selu Dejanovići, usljed čega je došlo do nenamjernog opaljenja iz lovačke puške.

Tom prilikom pogođen je M. S. (1967), koji je zadobio teške tjelesne povrede. Uprkos brzoj reakciji prisutnih, povrijeđeni muškarac je preminuo od posljedica ranjavanja.

Uviđaj na licu mjesta obavio je dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka zajedno sa pripadnicima Policijske uprave Gradiška. Tužilac je naložio preduzimanje svih neophodnih istražnih radnji i vještačenja radi potpunog rasvjetljavanja okolnosti ovog događaja.

Također, naređena je obdukcija tijela stradalog, koja će biti obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske. Osoba S. R. je uhapšena i nalazi se na kriminalističkoj obradi, dok će dalja odluka o kvalifikaciji djela biti donesena nakon kompletiranja istrage.

Ko je bio Albanac kojeg su u Bijeljini ubili Arkanovi Tigrovi

0

Jedna od najsnažnijih i najpotresnijih fotografija s početka agresije na Bosnu i Hercegovinu nastala je u maju 1992. godine u Bijeljina. Autor je američki ratni fotograf Ron Haviv, a kadar koji je zabilježio postao je trajni simbol zločina, straha i nemoći civila u prvim danima etničkog čišćenja.

Na toj fotografiji nalazi se Hajrush Ziberi, mladi Albanac koji je imao nepunih 24 godine kada su ga brutalno ubili pripadnici Arkanovi Tigrovi. Hajrush Ziberi rođen je u makedonskom selu Lakarci, u blizini Skoplja. U Bijeljinu je došao kao i mnogi mladi ljudi tog vremena – u potrazi za poslom i dostojanstvenim životom. Živio je u maloj ulici iza Gradskog parka, daleko od politike, nacionalizma i sukoba koji će ubrzo progutati grad.

Samo tri mjeseca prije smrti oženio se Hikmetom. Tog jutra, početkom maja 1992. godine, krenuo je na posao. Nikada se nije vratio. Zajedno s njim ubijena su i njegova dva prijatelja iz Albanije, Abdurahman i Bejtullah. Njihova tijela kasnije su pronađena u rijeci Savi. Hajrushovo tijelo izvučeno je 4. maja 1992. godine i sahranjeno kao NN osoba – bez imena, bez identiteta, bez pravde.

Tokom zatočeništva i mučenja Hajrusha Ziberija u Bijeljini nastale su dvije fotografije koje su obišle svijet. Jednu je snimila agencija Associated Press, na kojoj se vidi kako ga polijevaju vodom. Drugu, danas jednu od najpoznatijih ratnih fotografija, snimio je Ron Haviv. Haviv je kasnije svjedočio da je Hajrusha sreo u bijeljinskoj džamiji.

“Rekli su mi da je kosovski Albanac i pokazali njegovu ličnu kartu. Nakon što su ubili četiri civila, izveli su Hajrusha iz džamije i poveli ga prema svom sjedištu”, ispričao je Haviv.

U trenutku kada su ga gurnuli prema zemlji, Hajrush je podigao ruku i pogledao prema objektivu – pogled koji, kako kaže Haviv, nije bio prkos, već molba za pomoć. Hajrush je u jednom trenutku uspio pobjeći kroz prozor kuće u kojoj je bio zatočen, ali je brzo ponovo uhvaćen.

“Stajao mi je pred nogama. Polijevali su ga vodom i govorili da ga ‘krste’. Zatim su ga ponovo odveli unutra”, prisjeća se Haviv.

Nakon toga, Hajrush Ziberi je ubijen. Godinama kasnije, DNK analizom u Visokom potvrđen je njegov identitet. Posmrtni ostaci su 19. septembra 2004. godine prebačeni u njegovo rodno selo u Makedoniji, gdje je konačno dostojanstveno sahranjen. Fotografije Rona Haviva iz Bijeljine korištene su kao dokazni materijal pred Haški tribunal, svjedočeći o prvim danima etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.

Hajrush Ziberi nije bio vojnik. Nije bio političar. Bio je mladić koji je tražio posao, porodicu i mir. Njegovo ime danas možda ne znaju svi, ali njegovo lice – zabilježeno u jednom jedinom trenutku – ostalo je trajni podsjetnik na zločine koji su počinjeni i na obavezu da se istina nikada ne zaboravi.

Zimska bajka iz Tutina: Spektakl iznad Drage ostavlja bez daha (VIDEO)

0

Zimski prizori sa Draga, sela u Tutin, ovih dana obilaze društvene mreže i portale. Razlog je impresivan video koji je zabilježio Sportsko-planinarski klub Draga, predvođen predsjednikom Alden Pepić, tokom uspona i boravka na Planina Pogled – jednom od najviših i najsurovijih vrhova ovog kraja, na nadmorskoj visini od 2156 metara.

Na snimcima se vide netaknute snježne padine, zaleđene krošnje i ledeni vjetar koji nemilosrdno oblikuje pejzaž. Posebnu pažnju privlače kadrovi snježnih skutera na visokim nanosima, kao i trenutci čiste euforije nakon savladanih prepreka – prizori koji najbolje svjedoče o hrabrosti, kondiciji i ljubavi prema planini.

„Pogled je planina koja traži poštovanje. Zimi je surova, ali i nevjerovatno lijepa. Ovim videom željeli smo pokazati da Draga i Tutin imaju prirodno bogatstvo koje malo ko poznaje, ali i da u našem kraju ima ljudi spremnih da ga čuvaju i promovišu na pravi način“, rekao je Alden Pepić.

Pepić ističe da Sportsko-planinarski klub Draga ne njeguje samo adrenalinske aktivnosti, već i odgovoran odnos prema prirodi, sigurnost u planini i zajedništvo među članovima. Cilj im je, kako kaže, da mlade podstaknu na boravak u prirodi i da Sandžak prikažu kao prostor velikog turističkog potencijala – naročito u zimskim mjesecima.

Video sa Planine Pogled još jednom potvrđuje ono što planinari odavno znaju: kada snijeg prekrije okolne vrhove, ovaj kraj postaje prizor dostojan najljepših alpskih razglednica. Draga i njeni entuzijasti šalju snažnu poruku – priroda Sandžaka ima šta da ponudi, a ljudi koji je vole znaju kako da je pokažu svijetu. Pogledajte video ispod teksta.

Tuga od koje je zanijemio cijeli Sandžak – Gospodaru se vratio osmogodišnji Mirza

0

Postoje vijesti koje se ne čitaju – one se osjete. One zaustave dah, stegnu grudi i ostave čovjeka nijemog pred činjenicom da je jedan nevini život prerano preselio. Takva je i vijest da se Gospodaru svome vratio Mirza Lugonja, dijete Priboja, dijete Sandžaka. Mirza Lugonja (sin Miralema), rođen 2018. godine, preselio je na Ahiret 15. januara 2026. godine, u svojoj 8. godini života. Vijest o njegovoj preranoj smrti potresla je ne samo njegovu porodicu, već i cijeli Priboj i Sandžak, ostavljajući tugu koju je teško pretočiti u riječi.

U trenucima kada je ova vijest stigla, činilo se kao da je svijet na trenutak zastao. Mirza je bio emanet – čisto, nevino srce povjereno roditeljima na kratko, a vraćeno Svome Gospodaru u najljepšem obliku, bez grijeha i tereta ovoga svijeta. Njegov odlazak nije samo rana jedne porodice; to je bol koja se prelila ulicama Priboja i tiho dotakla cijeli Sandžak. Jer kada preseli dijete, tuga nema granice.

U islamu, ovakvi trenuci nose i suzu i nadu. Poslanik, alejhi selam, obradovao nas je riječima koje roditeljima slomljenog srca daju snagu: djeca koja presele čekat će svoje roditelje na vratima Dženneta i biti razlog njihovog ulaska. To je utjeha koja ne briše bol, ali je čini podnošljivijom.

„A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,
pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!“

Dženaza-namaz je obavljena, a Mirza je ukopan uz dove, suze i tišinu koja govori više od riječi. Iza njega su ostali roditelji, porodica, komšije i prijatelji – svi oni koji će njegov osmijeh nositi u sjećanju, kao svjetlo koje se ne gasi.

Molimo Allaha, dželle šanuhu, da roditeljima podari sabur koji nadilazi bol, snagu koja dolazi samo od Njega, i smirenost u srcima u danima koji dolaze. Da Mirzu primi među Svoje najodabranije robove, a njegovoj porodici podari susret koji nikada više neće imati rastanak.

Priboj danas tuguje. Sandžak tuguje. Ali Mirza – Mirza je na mjestu gdje nema boli, nema straha, nema suza. Na mjestu gdje nevina djeca spavaju najljepšim snom.U neizmjernoj boli ostali su:
majka Emina, otac Miralem, brat Elijan, djedovi Dževad i Ismail, nane Fikreta i Fata, dajdža Alen, kao i ostala mnogobrojna rodbina, komšije i prijatelji.

Gaćinović iz Antalije: “Ovo je Novi Pazar koji tražim – čvrst, brz i agresivan” /VIDEO/

0

FK Novi Pazar ulazi u drugu polovinu zimskih priprema u Antaliji, a šef stručnog štaba Vladimir Gaćinović poručuje da je dosadašnji dio rada iznad očekivanja – i po uslovima, i po disciplini, ali i po tome kako se ekipa adaptira na različite stilove rivala. Nakon sedam intenzivnih dana treninga, Pazarci su dobili i “zasluženi slobodan dan”, a trener ističe da ga posebno raduje profesionalni pristup ekipe.

  • “Vrhunski uslovi za rad, vrhunski protivnici, momci sjajno rade i sjajno se ponašaju. Rekao sam prije dolaska da ovdje moramo biti uzor kako izgleda jedna profesionalna ekipa – i to se dešava”, naglasio je Gaćinović u razgovoru iz Antalije.

Novi Pazar je u Antaliji već odigrao dvije provjere – protiv Ahmata iz Groznog i češke Karvine. Gaćinović posebno apostrofira da su to bili rivali potpuno drugačijeg “rukopisa”, ali da je njegova ekipa pokazala da može odgovoriti i jednoj i drugoj vrsti izazova.

  • “Ahmat igra jedan stil, Karvina potpuno drugi – moderniji, brz, okomit, sa visokim presingom. Mi smo u obje utakmice pokazali da možemo da se nosimo sa jakim ekipama koje dolaze iz jačih liga”, rekao je trener.

Dodaje da se nakon svakog meča radi detaljna video-analiza, uz insistiranje na segmentima posjeda lopte, tranzicijama nakon osvajanja i gubitka lopte, kao i organizaciji pritiska.Jedan od detalja koji je privukao pažnju javnosti jeste energičan Gaćinovićev govor na poluvremenu meča protiv Karvine, gdje je igračima vrlo konkretno objašnjavao šta želi u nastavku: stabilnost zadnje linije, završavanje akcija šutem, bolju kontrolu “druge lopte” i maksimalnu koncentraciju bez “opuštanja ni sekunde”.

  • “To je ono što je naš DNK – čekamo momenat da kaznimo”, poručio je Gaćinović igračima, uz jasnu poruku da se karakter vidi onda kada je najteže.

Trener je potom objasnio i svoj kriterijum izbora tima:

  • “Ja nisam taj koji određuje sastav. Ja postavim kriterijume i trenažni proces – a vi (igrači) određujete sastav time da li ispunjavate zadatke ili ne.”

U duelima u Antaliji viđene su i određene rotacije i testiranja, a Gaćinović je otkrio da je Abdullahi dobio šansu na poziciji desnog beka nakon problema koje je osjetio Miletić.

  • “Na treningu je stopostotan – šuti, radi, nameće se. Htjeli smo da ga probamo na toj poziciji i odradio je zadatke solidno. Zadovoljan sam”, rekao je šef struke.

Posebno je interesantno bilo i trenerovo viđenje napretka Zorana Alilovića, strijelca u pripremama. Gaćinović priznaje da ga je dugo “mjerio i vagao”, ali da je igrač u pravom trenutku probio granice.

  • “Kada sam mjerio njegove futbalske segmente, bio je na 10%. Imao je prostor da napreduje – i pokazao je. Svaki trening je borba za status”, poručio je trener.

U završnici razgovora Gaćinović se osvrnuo i na kadrovske teme. Potvrdio je da je Driton “neosporan” i da je profil koji je ekipi nedostajao, dok je za igrača kojeg zovu FI rekao da bi trebalo da ostane član kluba.

  • “U ovom roku nam trebaju samo igrači koji prave razliku. FI ima brzinske sposobnosti, može u dobroj mjeri da zamijeni, ali mora još da napreduje u fazi odbrane i da bude agresivniji. Vidjelo se na momente koliki potencijal ima”, kazao je Gaćinović.

Na kraju, Gaćinović je emotivno govorio o podršci iz Novog Pazara, priznajući da ga posebno ispunjava kada osjeti da publika prati i prepoznaje trud.

  • “Kad me ljudi sretnu u Pazaru i kažu ‘bravo šefe’ – meni je puno srce. Vrlo malo sam to doživljavao u drugim gradovima. Ja živim za to, za svoju porodicu i za sport”, zaključio je trener.

LUDILO! Sud zabranio Seadu Hadžiću ulazak u kuću, jer ga je žena bila /VIDEO/

0

U selu Šibenica ovih dana pažnju javnosti privukao je slučaj Seada Hadžića, o kojem govori i video objavljen na društvenim mrežama. Prema navodima iz videa, riječ je o dugotrajnim porodičnim nesuglasicama koje su, kako tvrdi Sead, više puta eskalirale do te mjere da je policija intervenirala nakon prijava s obje strane. Sead u snimku tvrdi da je i sam bio žrtva nasilja, te iznosi optužbe na račun supruge. Kao jedan od najupečatljivijih detalja navodi da ga je, kako kaže, u jednom slučaju udarila oklagijom po glavi, a da je trag povrede „vidljiv i danas“.

Zbog narušenih odnosa, kako se navodi u videu, sud je donio mjeru zabrane prilaska, kojom je Seadu zabranjen ulazak u vlastitu kuću na period od dva mjeseca. Sead tvrdi da je kuća njegovo nasljedstvo od roditelja, ali da je zbog sudske odluke privremeno primoran boraviti kod sestre.

  • „Teško je kada imaš svoje, a ne možeš ući“, poručuje u snimku, opisujući situaciju kao posebno tešku zbog godina, zdravlja i skromnih primanja.

Iako ne smije u kuću, Sead navodi da svakodnevno dolazi na imanje, jer se brine o štali, kravama i junetu za koje tvrdi da su njegovo vlasništvo. Posebno ističe bojazan da bi stoka mogla biti prodata bez njegovog znanja, te da bi time, kako kaže, ostao i bez onoga od čega je godinama živio i radio. U videu se može vidjeti i dio domaćinstva, uključujući štalu, dok Sead govori o imovini i odnosima unutar porodice, naglašavajući da želi rješenje kroz institucije. Pogledajte video iospod teksta

Zašto se Izrael boji direktnog sukoba s Turskom – vojna i politička analiza

0

U emisiji “Istraga sedmice” na Hayat TV gostovao je Jahja Muhasilović, jedan od najupućenijih poznavalaca Bliskog istoka u Bosni i Hercegovini. Povod razgovora bila su dramatična pomjeranja na sirijskom ratištu i šire regionalne posljedice koje, prema njegovoj analizi, mijenjaju odnose snaga i otvaraju novu fazu rivalstava među regionalnim i globalnim akterima.

Muhasilović je detaljno pojasnio dešavanja na istoku Sirija, gdje su snage povezane s Damaskom, uz ključnu koordinaciju s Turska, u kratkom roku potisnule Sirijske demokratske snage (SDF). Posebno je naglasio da je česta percepcija o “kurdskoj teritoriji” pogrešna, jer veći dio prostora južno od Al-Hasake čine arapska plemena koja su godinama iskazivala nezadovoljstvo upravom SDF-a.

Zauzimanje Ar-Rakke i područja istočno od Eufrata ima, ističe, snažan strateški i ekonomski značaj. Upravo se tu nalaze ključna naftna i hidroenergetska postrojenja Sirije. Povratkom tih resursa pod kontrolu države rješava se i hronični problem nestašica električne energije i goriva, čime Damask ponovo dobija finansijski i infrastrukturni oslonac.

Prema Muhasiloviću, ovakav rasplet ne bi bio moguć bez prešutne saglasnosti Sjedinjenih Američkih Država. Iako Washington zadržava ograničeno prisustvo, bilo je jasno da bez ozbiljne kopnene sile – turske – sjeveroistok Sirije ne može biti dugoročno kontrolisan. Ankara je, dodaje, godinama konsolidovala sirijsku opoziciju, logistički i vojno je osnažila i postala ključni akter na terenu.

Strateška greška SDF-a bila je odbijanje integracije u sirijsku državu uz maksimalističke zahtjeve za širokom autonomijom, vlastitom vojskom i policijom. Kada su Amerikanci procijenili da će Damask i Ankara nastaviti ofanzivu, povlačenje je dovelo do brzog kolapsa SDF-ove kontrole.

Iako je teritorijalni “kalifat” poražen, ISIL ostaje ozbiljna sigurnosna prijetnja. Njegove ćelije i dalje djeluju, naročito u pustinjskim zonama, i mogu biti aktivirane kao dugoročno sredstvo destabilizacije.

U tom kontekstu, Muhasilović naglašava interes **Izrael**a da Sirija ne postane stabilna i funkcionalna država. Kontinuirani nemiri i fragmentacija, tvrdi on, služe kao opravdanje za vojne upade i širenje tampon-zona, posebno prema Golanu. Sličan interes, dodaje, imaju i Ujedinjeni Arapski Emirati, kojima ne odgovara uspješan politički model blizak idejama Muslimanskog bratstva.

Jedna od ključnih tačaka analize bila je propast tzv. “Davidovog koridora” – plana koji je trebao povezati teritorije pod kontrolom SDF-a s Izraelom kroz sirijsku pustinju. Cilj je bio dugoročna destabilizacija Sirije i Iraka te strateško suzbijanje Irana i Turske. Gubitkom teritorija uz Eufrat, taj koncept je faktički propao, iako Muhasilović ne isključuje nove pokušaje destabilizacije kroz reaktiviranje ISIL-a.

Muhasilović ukazuje na duboku promjenu paradigme na Bliskom istoku. Turska se profilira kao vodeća regionalna sila, dok je Iran oslabljen gubitkom utjecaja u Siriji i Libanu. U takvom ambijentu Saudijska Arabija prepoznaje potrebu za saradnjom s Turskom i Katarom, uprkos ranijim tenzijama.

Zaokret Rijada objašnjava geopolitičkim realizmom: Iran više nije dominantna prijetnja, dok savez Emirata i Izraela postaje sve veći problem za saudijske interese, naročito u Jemenu i na Crvenom moru. Kontrola strateških tačaka poput Bab el-Mandeba dobija centralni značaj, a Emirati se, prema Muhasiloviću, sve češće pojavljuju kao operativni izvršioci izraelskih interesa u Africi i na Arapskom poluotoku.

Govoreći o mogućem američkom udaru na Iran, Muhasilović smatra da takav scenario trenutno nije izvjestan. Iran je oslabljen, njegovi regionalni kapaciteti su smanjeni, a fokus Izraela se sve više preusmjerava ka Turskoj i Saudijskoj Arabiji. Istovremeno, Donald Trump pokazuje pragmatičan pristup, svjestan da bez Ankare, Rijada i zaljevskih država SAD ne može zadržati ozbiljan utjecaj u regiji.

Na kraju, Muhasilović otvoreno poručuje da je direktni sukob Izraela i Turske pitanje vremena. Dvije zemlje se već sada “dodiruju” u Siriji, a incidenti – poput izraelskih bombardovanja u trenutku turskog širenja vojnih baza – pokazuju dubinu rivalstva. Ipak, bez otvorene zapadne pomoći Izraelu, Turska bi u eventualnom sukobu imala stratešku prednost, naročito u ljudstvu i bespilotnim vojnim tehnologijama.

Zaključak: Bliski istok ulazi u novu fazu u kojoj se stari savezi raspadaju, novi formiraju, a Sirija postaje ključni poligon za redefinisanje regionalne moći. Izrael se nalazi u sve nezahvalnijoj poziciji, dok Turska i Saudijska Arabija postupno preuzimaju ulogu glavnih igrača budućnosti regije. Cijelu analizu pogledajte u videu ispod teksta.