Proteklog vikenda je u Beogradu održan prestižni turnir u borilačkim vještinama, a takmičari iz Novog Pazara  su ponovo potvrdili svoj zlatni standard. Među mnogim talentovanim učesnicima, posebno su se istakli borci iz našeg kluba.

Aladin Ibrović, koji je proglašen najboljim takmičarom u seniorskoj konkurenciji, ostvario je impresivnu pobjedu. U finalu se suočio s iskusnim crnim pojasom iz Japana, koji je trenirao borilačke vještine još prije nego što je Aladin započeo svoj put. Ipak, to nije spriječilo našeg šampiona da brzo završi borbu gušenjem, osiguravši svoje peto zlato na lokalnim turnirima.

Amir Karišik, proglašen za najboljeg takmičara u juniorskoj konkurenciji, pokazao je izuzetnu posvećenost i potencijal. Njegov trud i rad svakodnevno se isplaćuju, a velike stvari tek dolaze.

Također, Jusuf Zeković i Dževad Baltić su zatvorili svoju kategoriju, osvojivši prvo i drugo mjesto, dok je naš supertalenat Bilal Derdemez uzeo zlato u svojoj kategoriji.

Na svojim prvim turnirima, srebrne medalje osvojili su Binjoš Kadir i Hitko Šuntić, od kojih se u budućnosti očekuje još mnogo toga. Bronzane medalje su pripale Zekeriji Wolffu, Mesudu Saciću i Nukoviću, dok posebno ističemo Medina, borca i radnika hitne službe, koji dolazi na treninge i pored napornih smjena od 12 sati.

Iako neki takmičari poput Hamze Ibrovića, Jusufa Zekovića i Mehmeda ovaj put nisu osvojili medalje, njihova posvećenost je neupitna.

Na kraju, tim iz Novog Pazara greplera polako, ali sigurno izrasta u ozbiljnu ekipu. Pred njima su novi izazovi, a vi ih pratite na sljedećem turniru!

Arijanet Aro Murić, golman engleskog kluba Ipsvič Town, prema zvaničnoj statistici trenutno je najbolji čuvar mreže u Premijer ligi. Ovaj mladi fudbaler, porijeklom iz Rožaja, sa ponosom ističe svoje sandžačke korijene, dok svojim impresivnim nastupima na terenu privlači pažnju fudbalskih stručnjaka i navijača širom Engleske.

Murić, koji je u ranijoj fazi karijere bio član mlade reprezentacije Crne Gore, danas brani boje Kosova, gdje nastavlja pružati sjajne partije na reprezentativnom nivou. Njegova sposobnost, sigurnost i smirenost između stativa čine ga ključnim igračem i na klupskom i na međunarodnom planu.

Prema prosječnim ocjenama, Murić je trenutno najbolji golman Premijer lige sa ocjenom 6,97, što ga stavlja ispred konkurencije. Golman Liverpula, Caoimhin Kelleher, je drugi sa prosjekom 6,91, dok je na trećem mjestu Alphonse Areola iz Vest Hema, koji ima prosječnu ocjenu 6,88.

Njegov uspjeh i dosljedna forma na golu Ipsviča dokaz su talenta i predanog rada ovog mladog golmana, koji ponosno predstavlja i svoje sandžačko nasljeđe, dok gradi blistavu karijeru na međunarodnoj sceni.

• EPS uvodi popust za online plaćanja: Od novembra niži računi uz korištenje portala i aplikacije

Elektroprivreda Srbije (EPS) najavila je novu pogodnost za korisnike koji račune za struju plaćaju putem portala i aplikacije “EPS Uvid u račun.” Od 1. novembra 2024. godine do 31. oktobra 2025. godine, svi korisnici koji izaberu ovaj način plaćanja dobijaju popust od 30 dinara po računu.

Aleksandar Bjeličić, izvršni direktor za snabdijevanje u EPS-u, izjavio je da trenutno više od 615.000 korisnika koristi ovu platformu, a cilj je dodatno podsticanje prelaska na digitalno plaćanje, s obzirom na to da već 87% građana račune za struju plaća putem portala, poslovnih banaka ili Pošte Srbije.

Pored ovog popusta, EPS već odobrava i dodatne beneficije za redovne platiše, kao što je popust od pet posto za one koji račune plaćaju na vrijeme. Također, korisnici koji se odluče za elektronski račun mogu ostvariti dodatni popust od 50 dinara.

Postepeno ukidanje blagajničkog rada

EPS je najavio i postepeno ukidanje blagajničkog rada u svojim poslovnicama, koje će započeti od novembra ove godine. Očekuje se da do februara 2025. godine prestanu sa radom blagajne koje bilježe manji broj transakcija. Blagajne u većim gradovima poput Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca i Kraljeva, nastavit će sa radom tokom prelaznog perioda.

“Oni koji nisu vični digitalnim tehnologijama, prvenstveno stariji sugrađani, moći će da plate račune na šalterima pošta, banaka i drugih platnih institucija,” objasnio je Bjeličić, dodajući da je Banka Poštanska štedionica ponudila povoljniju proviziju od 30 dinara za plaćanja EPS-ovih računa na njihovim šalterima za iznose do 6.000 dinara.

Reklamacije i sigurnost korisnika

EPS također rješava reklamacije potrošača. Bjeličić je naglasio da broj reklamacija iznosi svega 0,4% u odnosu na ukupan broj faktura. U Novom Sadu je zabilježeno oko 5.800 reklamacija, od kojih je više od polovine već obrađeno, a mnoge su bile neopravdane. “Nijedan korisnik neće biti oštećen,” naglasio je on, ističući da će svi dobiti odgovore na reklamacije.

EPS ovim potezima nastoji da modernizira usluge, smanji gužve na šalterima i podstakne građane na korištenje digitalnih platformi, uz istovremeno pružanje podrške starijim korisnicima.

Rasim Ljajić, poznat po svojoj dugogodišnjoj karijeri u javnoj službi, sve više se ističe i u muzičkim krugovima, otkrivši svoju ljubav prema pisanju pjesama. Ljajić, koji je već imao priliku da piše za poznate izvođače poput Halida Muslimovića i Ane Bekute, nastavlja širiti svoj muzički opus. Na nedavnoj promociji albuma orkestra “Damar”, za koji je napisao četiri kompozicije, otkrio je detalje o svom kreativnom procesu i želji za budućom saradnjom s mladim muzičkim talentima.

“Sve pjesme koje sam napisao dolaze iz srca i emocija, a posebno pjesma o mojoj majci. To je pjesma koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Pisao sam je iz duše, i vjerujem da se to osjeti,” izjavio je Ljajić, naglasivši da su pjesme poput “Kad bi vrijeme” i “Srećo moja” nastale kroz dugu i predanu radnu etiku.

Njegov pristup pisanju, kako kaže, inspirisan je stvarnim životnim pričama. “Ne mogu pisati fikciju. Trebam neku životnu priču, bilo da sam je doživio ili da mi je neko ispričao. Inspiracija mi najčešće dolazi ujutro, kada sjednem da pišem, a ponekad pjesmu završim za samo dvadeset minuta,” otkriva Ljajić.

Iako je politički aktivan, Ljajić priznaje da muzički svijet pruža novo polje za kreativnost. On se osvrnuo i na to s kim bi volio sarađivati u budućnosti.

“Pjesme koje sam napisao bile bi idealne za Tomu Zdravkovića. Da sam bio mlađi, sigurno bih pisao za njega. Od mlađih pjevača, izdvojio bih Darka Lazića, koji ima sjajne glasovne sposobnosti, i Šejlu Zonjić, koja je fantastična,” rekao je Ljajić, dodajući da bi rado napisao pjesmu i za Aleksandru Prijović, za koju je istakao da je napravila veliki napredak u karijeri.

Na kraju političar je s osmijehom otkrio da, iako ne posjećuje kafane, voli da se druži s prijateljima na privatnim okupljanjima, gdje se opušta uz muziku.

Ovaj preokret u karijeri Rasima Ljajića pokazuje da umjetnost ne poznaje granice, a njegovi stihovi su već pronašli put do srca mnogih, dokazavši da njegova kreativnost i dalje cvjeta, sada kroz muzičke note.

Izvor Kurir

Najviši švicarski sud donio je presudu u korist bivšeg zaposlenika ćevabdžinice, koji će 15 godina nakon otkaza primiti odštetu od 133.000 eura za prekovremeni rad i neiskorišteni godišnji odmor. Ova presuda predstavlja značajnu pobjedu za radnike u Švajcarskoj, gdje su prava zaposlenih često predmet rasprava.

Prema informacijama objavljenim u švicarskim medijima, bivši radnik iz kantona Vaud, koji je radio kao pomoćni kuhinjski radnik, dobiva 125.000 franaka (oko 133.000 eura) kao kompenzaciju za rad koji nije bio adekvatno plaćen. Osim toga, poslodavac je obavezan platiti i sudske troškove od 5.000 franaka (oko 5.300 eura), što dodatno opterećuje finansijsku situaciju ćevabdžinice.

Muškarac je bio zaposlen na pola radnog vremena tri i pol godine, a nakon što je dao otkaz 2009. godine, nekoliko godina kasnije odlučio je pokrenuti pravni postupak protiv svog bivšeg poslodavca. Savezni sud je, potvrđujući odluku nižeg suda, smatrao svjedočenja koja su potvrdila njegovu priču vjerodostojnima.

U međuvremenu, situacija za zaposlene u sličnim slučajevima u Njemačkoj često je komplikovanija. Tamo, ukoliko poslodavac ne isplati plaću, radnici i honorarni radnici moraju brzo reagovati. Preporučuje se da zaposlenici pismeno obavijeste poslodavca i odrede rok za isplatu. Ako isplata izostane, mogu podnijeti zahtjev za plaću Radnom sudu ili tražiti platni nalog.

Freelanceri također moraju obavijestiti klijente u pisanom obliku, a ako to ne urodi plodom, preostaje im opcija pokretanja građanskog postupka. S obzirom na to da se postupci i rokovi za podnošenje zahtjeva moraju poštovati, važno je da radnici budu dobro informisani o svojim pravima.

Batočina, smještena u srcu Šumadije, uz rijeku Lepenicu, danas je tiho mjesto koje nosi bogatu i burnu historiju. Ovaj grad, kojeg su Osmanlije podigle na strateškom putu između Carigrada i Beograda, nekada je bio značajna karavanska stanica, dok je danas poznat po svojim zaboravljenim mezarjima i srušenoj džamiji.

Historijski razvoj i osmanska baština

Prvi pisani tragovi o Batočini potječu iz osmanskog popisa Smederevskog sandžaka iz 1476. godine, gdje se spominje kao naselje sa 25 kuća i velikim karavan-sarajem. Ovaj popis potvrđuje osmansku prisutnost, a naselje je doživjelo procvat u 16. vijeku. Tada, pod upravom smederevskog sandžak-bega Gazi Bali-bega, Batočina se razvija kao muslimansko-orijentalno naselje s 66 kuća, džamijom i hanovima za putnike.

Evlija Čelebija, čuveni osmanski putopisac, posjetio je Batočinu 1658. godine i opisao je kao grad opasan bedemima s vojničkom posadom, džamijom, hanovima i dućanima. Grad je tada bio važno odmorište za karavane i vojnike, što je dodatno uticalo na njegov rast.

Prva bošnjačka džamija i njena sudbina

Džamija u Batočini, podignuta u drugoj polovini 16. vijeka, postala je simbol muslimanske zajednice koja je tada činila većinu stanovništva. Nalazila se u blizini današnjeg kafića “Džungla”, a oko nje je bilo džamijsko mezarje. Ova džamija, zajedno s mezarjem, svjedočila je o bošnjačkom prisustvu u ovom dijelu Srbije sve do Prvog srpskog ustanka 1804. godine.

Tada je Batočina postala poprište krvave bitke. Ustanici predvođeni Karađorđem su nakon višednevne borbe zauzeli naselje, srušili džamiju i izvršili masakr nad bošnjačkim i albanskim braniocima. Prema svjedočenjima iz tog perioda, glave oko 400 branioca donesene su Karađorđu kao trofej.

Veliki ratovi i pad Batočine

Nakon neuspjele opsade Beča 1683. godine, Osmanlije počinju gubiti teritorije na Balkanu, a Batočina postaje ključna tačka osmanskog povlačenja i austrijskog napredovanja. Bitka kod Batočine 1689. godine između osmanske i austrijske vojske rezultirala je osmanskim porazom, a grad je napušten i uništen. Nakon toga, Batočina je nekoliko puta bila spaljena, uništena i obnavljana, a muslimanska zajednica postepeno je nestajala.

Posljednji Bošnjak je napustio Batočinu 1832. godine, ostavljajući za sobom ruševine džamije i neobilježeno mezarje na Crvenom brijegu.

Zaboravljeno mezarje i naslijeđe

Iako su tragovi bošnjačkog života danas gotovo izbrisani, ostaci mezarja na Crvenom brijegu i dalje povremeno izlaze na svjetlost dana, kada lokalni mještani tokom obrade zemlje pronalaze kosti nekadašnjih stanovnika. Također, naziv dijela naselja “Gornja Batočina”, koji je nekada nosio naziv “Turčin”, svjedoči o osmanskom naslijeđu ovog kraja.

Današnji Batočinci, svjesni bogate prošlosti svog grada, često se pitaju o sudbini svojih predaka i mjesta koja su jednom bila važna muslimanska naselja. Nažalost, historija nije bila blagonaklona prema ovom osmanskom naslijeđu, ali sjećanje na bošnjačku Batočinu živi kroz priče i legende koje se prenose s generacije na generaciju.

Esad Rahić

Mjesec dana su radnici neumorno rušili veliku zgradu bioskopa u centru Jagodine, koja je bila simbol grada od trenutka kada je izgrađena između 1958. i 1961. godine. Nekada jedan od najvećih i najljepših bioskopa u bivšoj SFRJ, sada je postao samo sjećanje nakon što je konačno sravnjen sa zemljom.

Iako je rušenje prošlo bez većih incidenata, javnost nije zaboravila šokantan događaj iz decembra 2018. godine, kada se dio bioskopske sale neočekivano obrušio na pješačku stazu. Samo pukom srećom, tragedija je izbjegnuta – djeca koja su se vraćala iz škole umalo nisu stradala pod gomilom betona. Bio je to trenutak koji je potresao grad i podsjetio stanovnike na davno zaboravljenu legendu o prokletstvu muslimanskog groblja koje se nalazilo na mjestu bioskopa.

Prema lokalnoj predaji, prije nego što je bioskop izgrađen, na toj lokaciji nalazilo se muslimansko groblje iz vremena osmanske vladavine. Iako se kasnije na tom mjestu izgradila kafana, a zatim i veleljepna zgrada bioskopa, stanovnici Jagodine nikada nisu zaboravili što je tu nekada stajalo. Kafana koja je izgrađena nakon što su muslimani napustili Jagodinu, poslije hatišerifa iz 1833. godine, bila je mjesto niza tragičnih događaja, što su mještani tumačili kao rezultat nepoštivanja svetog mjesta.

Pokojni Nikodije Spasić, poznati lokalni hroničar, u svojoj knjizi je pisao o tom “prokletstvu” koje je pratilo sve što je izgrađeno na mjestu nekadašnjeg muslimanskog mezarja. Spasić i mnogi drugi vjerovali su da je zemljište zauvijek obilježeno zbog nepoštovanja posmrtnih ostataka muslimana ukopanih na tom prostoru.

Kada su vlasti konačno odlučile da sruše bioskop, mnogi su očekivali da će na teren izaći arheolozi kako bi istražili ostatke muslimanskog groblja, ali se to nije dogodilo. Stanovnici su uvjereni da bi iskopavanja otkrila ne samo nadgrobne spomenike već možda i temelje nekadašnje džamije, koja je vjerovatno stajala u blizini.

Iako je zgrada bioskopa sada potpuno uklonjena, a šut očišćen, ostaje pitanje hoće li prokletstvo ikada prestati. Vlasti u Jagodini, u očima mnogih, i dalje ignoriraju neizbrisivi pečat ovog svetog prostora. Da li će grad nastaviti graditi na temeljima prošlosti, ili će napokon pokazati poštovanje prema dušama koje tu počivaju?

Jedno je sigurno – priče o prokletstvu nastavljaju živjeti među stanovnicima, a duhovi prošlosti i dalje šapuću kroz ulice Jagodine.

Esad Rahić

Radovi na uređenju novopazarskih rijeka, koje građani svakodnevno prate, jedan su od najvažnijih infrastrukturnih projekata u novijoj historiji grada. Ovaj poduhvat ne samo da rješava dugogodišnji problem poplava, već i postavlja temelje za dugoročni održivi razvoj. Kroz ovu inicijativu, Novi Pazar se pozicionira kao grad spreman za savremene izazove, sa moderniziranom infrastrukturom koja zadovoljava potrebe budućih generacija.

Glavni cilj ovog projekta jeste stabilizacija obala i regulacija riječnih tokova, što uključuje postavljanje kamenih obloga i izgradnju zaštitnih nasipa. Time se smanjuje rizik od erozije i poplava, koje su proteklih godina prouzrokovale značajne materijalne štete, posebno u urbanim i prigradskim dijelovima grada. Projekat obuhvata rijeke Trnavicu, Rašku i Jošanicu, koje su najkritičnije kada je u pitanju izlivanje tokom obilnih kiša.

Ministar turizma i omladine, Husein Memić, koji je jedan od glavnih pokretača ovog projekta, osvrnuo se na značaj radova:

“Uspjeli smo realizirati projekat od vitalnog značaja za Novi Pazar, uprkos mnogim preprekama i kritikama. Skeptici su tvrdili da je ovo nemoguće, ali rezultati su sada vidljivi svima. Ovaj projekat nije samo rješenje trenutnih problema, već temelj za dugoročno unapređenje infrastrukture i kvaliteta života u našem gradu.”

Memić je dodao da su radovi dio šireg plana razvoja grada, u okviru kojeg su obuhvaćene i druge kapitalne investicije poput izgradnje nove putne infrastrukture, poboljšanja kanalizacijskog sistema i proširenja vodovodne mreže. Na ovaj način, Novi Pazar ne samo da postaje otporniji na prirodne nepogode, već se razvija u funkcionalnu urbanu cjelinu spremnu za buduće izazove.

Radovi na regulaciji riječnih korita napreduju prema planu, a do sada su završeni ključni segmenti projekta, uključujući stabilizaciju najkritičnijih dijelova obala i sanaciju područja koja su ranije bila podložna poplavama. Očekuje se da će završetkom radova značajno biti smanjen rizik od poplava u cijelom području, čime će se osigurati sigurnost i zaštita imovine i života građana.

Ministar Memić je posebno istakao:

“Ovaj projekat nije samo tehnički izazov, već i simbol naše odlučnosti da unaprijedimo grad i učinimo ga boljim mjestom za život. Naša misija je bila i ostaje jasna – stvaramo temelje za budućnost u kojoj će naši sugrađani živjeti bez straha od poplava i drugih prirodnih katastrofa.”

Ovaj kapitalni projekat finansiran je kombinacijom sredstava iz državnog budžeta i međunarodnih fondova, što pokazuje i značajnu podršku viših nivoa vlasti i inostranih partnera. Projekat uređenja novopazarskih rijeka dio je šire strategije urbanog razvoja, koja uključuje i revitalizaciju obala, stvaranje novih zelenih površina i izgradnju šetališta duž riječnih tokova, čime će se povećati kvalitet života i estetski izgled grada.

Uprkos početnim kritikama, danas je jasno da ovaj projekat donosi dugoročne koristi za sve građane. Osim što rješava problem poplava, uređenje riječnih tokova doprinosi ekološkoj održivosti, a planirane dodatne rekreativne zone uz rijeke pružiće Novom Pazaru novu dimenziju urbanog razvoja.

Projekat predstavlja veliki iskorak u razvoju grada, a očekuje se da će završetak radova imati pozitivan uticaj ne samo na sigurnost, već i na turistički potencijal Novog Pazara, koji se sve više afirmiše kao važno turističko i kulturno središte u regiji.

U znak sjećanja na nekadašnjeg bjelopoljskog maratonca Jasmina Mulića, održana je četvrta po redu Memorijalna trka na stazi dugoj 15 kilometara, od njegovog rodnog sela Goduša do Pašića Polja, uz magistralni put Ribarevine-Berane. Trku je, za 65 minuta, pobjednički završio Anes Karišik iz Brodareva, nadmašivši trostrukog šampiona ove trke, Merisa Ajdarpašića iz Vrševa, i svog oca, Miralema Karišika, koji je zauzeo treće mjesto. Nijaz Avdić je bio četvrti, dok Denis Ajdarpašić nije uspio da završi trku.

Porodica Mulić, kao domaćin i organizator, okupila je učesnike i ljubitelje atletike iz cijelog regiona. Pehare i nagrade najuspješnijima uručili su nekadašnji treneri Jasmina Mulića, Branislav Maslovarić i Osman Erović, kao i njegova supruga Razija, koja je sa posebnim emocijama prisustvovala ovom događaju.

Prije početka trke, učesnici i gosti bili su pozdravljeni od strane predsjednika Mjesne zajednice Goduša, Ferhana Mušovića, koji je izrazio zahvalnost svim prisutnima na očuvanju uspomene na Jasmina. Trku je otvorio dr. Admir Hasić, naglasivši njen značaj, s obzirom da je dio kalendara Atletskog saveza Crne Gore (ASCG).

Centar za sport i rekreaciju Bijelog Polja obezbijedio je nagrade za pobjednike, promo majice za sve učesnike, kao i ljekarsku službu koja je pratila trku i osiguravala zdravlje takmičara. Asmir Pućurica, predstavnik Centra, kazao je da je njihova obaveza podržavati ovakve sportske događaje, pogotovo one koji se održavaju u ruralnim krajevima i imaju opšti značaj za promociju sporta i zdravog načina života.

— “Ovakve trke, koje slave sportiste poput Jasmina Mulića, šire ime Bijelog Polja širom države i regiona. Nastavićemo da podržavamo sve sportske aktivnosti koje promovišu naš grad i doprinose njegovom razvoju,” izjavio je Pućurica.

Memorijalna trka “Jasmin Mulić” postala je važan sportski događaj u Bijelom Polju, koji okuplja zaljubljenike u atletiku i sportiste iz svih krajeva, odajući počast sportskom nasljeđu Jasmina Mulića.