Izrael s velikom zabrinutošću prati najnovije vojne vježbe Irana u kojima su demonstrirani napredni raketni sistemi i tehnološki kapaciteti koje Tel Aviv vidi kao direktnu prijetnju ne samo izraelskoj sigurnosti već i interesima Sjedinjenih Američkih Država. Strah i panika u izraelskoj javnosti dodatno su pojačani procjenama da iranski balistički program ulazi u novu fazu, zbog čega rakete postaju ključna tema u odnosima između Izraela i SAD-a.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu krajem decembra boravi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje bi na Floridi trebao razgovarati s američkim predsjednikom Donald Trump. Prema informacijama iz izraelskih političkih i sigurnosnih krugova, Iran će biti u središtu razgovora, ali s promijenjenim naglaskom. Dok je ranije fokus bio gotovo isključivo na nuklearnom programu, sada se pažnja sve više preusmjerava na iranske balističke rakete, koje Izrael smatra novom „crvenom linijom“.
Nakon nedavne američko-izraelske vojne kampanje, u kojoj su ozbiljno oštećeni dijelovi iranske nuklearne infrastrukture, iz Washingtona se moglo čuti da je nuklearna prijetnja u velikoj mjeri neutralizirana. Izrael se s tim djelimično slaže, ali upozorava da je raketni arsenal Irana ostao netaknut i da upravo on predstavlja dugoročnu i neposrednu opasnost. Tokom prethodnih sukoba dio iranskih projektila uspio je probiti izraelske sisteme protuzračne odbrane, izazvavši materijalnu štetu i dodatno uzdrmavši osjećaj sigurnosti u zemlji.
Izraelski vojni izvori tvrde da Iran putem raketnog programa jača i koordinira djelovanje svojih saveznika i proxy-grupa širom regiona, uključujući Hezbollah i Houthi movement, čime širi svoj utjecaj na Bliskom istoku. Prema tim procjenama, rakete Iranu omogućavaju da vodi posredne ratove, ali i da stvori zaštitni kišobran za eventualni oporavak nuklearnog programa.
Tel Aviv zato pojačava diplomatski pritisak na Washington, nastojeći uvjeriti američku administraciju da se iranske balističke rakete tretiraju kao oružje za masovno uništenje. Izraelski zvaničnici ne isključuju ni mogućnost novih, ciljanih udara na iranske proizvodne kapacitete, posebno one koji omogućavaju masovnu proizvodnju projektila.
Sjedinjene Države, međutim, zadržavaju dozu opreza. U Washingtonu postoji bojazan da bi direktni udari na raketni program mogli natjerati Teheran da promijeni vojnu doktrinu i ubrza razvoj nuklearnog oružja u tajnosti, što bi region gurnulo u još opasniju fazu sukoba.
Zvanični Iran odbacuje svaku mogućnost pregovora o raketnom programu, tvrdeći da su ti kapaciteti isključivo odbrambene prirode i ključni element nacionalne sigurnosti. Iranske vlasti poručuju da rakete nisu predmet kompromisa i da će, ukoliko procijene dodatnu prijetnju, nastaviti s njihovim razvojem i unapređenjem.
U iranskim medijima dominira narativ da je Izrael uznemiren i „prestravljen“ brzinom obnove iranskog arsenala, dok pojedini analitičari upozoravaju da se situacija ne smije posmatrati isključivo kroz prizmu propagande i psihološkog rata. Sastanak Netanjahua i Trampa dolazi u trenutku kada Bliski istok ulazi u novu fazu nestabilnosti, a raketni program Irana postaje centralno političko i sigurnosno pitanje – test odnosa između Washingtona i Tel Aviva, ali i jasna poruka da pritisak na Teheran neće prestati.