Na sjevernom obodu Gornje Pešteri, smješteno u visinskoj zoni od 1120 do 1200 metara nadmorske visine, nalazi se selo Cetanoviće – mjesto tišine, prirodne ljepote i bogate istorije, u kojem život nikada nije bio lak, ali je uvijek bio dostojanstven.
Ovo selo se nalazi na obroncima planine Giljeva, u dolini Cetanske rijeke i Nikačkog potoka, okruženo šumom Vranja i brdom Greda. Pogled iz Cetanovića puca prema istoku, ka Vrnotićima, širokim pešterskim poljima, sve do Crnog vrha, Duge poljane i planine Golije. Okružuju ga sela Rasno, Kamešnica, Čitluk, Buđevo i Tuzinje, a do njega vodi putni pravac Janica–Kijevce–Rasno, djelimično asfaltiran, dok je prema Rasnu još uvijek makadam. Odnedavno, Cetanoviće je povezano i asfaltnim putem sa susjednim selom Buđevo.
Selo se prostire na oko 1240 hektara, a njegovi pašnjaci dopiru sve do predjela Giljeve i Buđeva. Cetanoviće naseljavaju isključivo porodice Dačić, podijeljene u Gornju i Donju mahalu, koje ljubomorno čuvaju svoju porodičnu tradiciju.
- Bogati izvori i istorijsko pamćenje
Desetine izvora u podnožju brda formiraju Cetansku rijeku, koja se u ravnici kod sela Čitluk i Kijevce spaja sa drugim vodama i pripaja izvoru rijeke Vapa kod Crnog vrha. Među poznatijim izvorima izdvajaju se vrelo ispod Vranja, Smakov do, Zabelj, Ćafpa i drugi, a većina sela se danas snabdijeva vodom upravo sa lokalnih vrela.
Prvi pisani trag o Cetanoviću potiče iz 1571. godine, dok katolički misionari sa sjedištem u Kamešnici u periodu od 1818. do 1821. godine evidentiraju devet katoličkih porodica sa 95 članova. Prema popisu iz 1921. godine, selo je brojalo 34 domaćinstva sa 224 stanovnika, dok su kasniji popisi iz 20. vijeka pokazivali porast broja stanovnika i domaćinstava.
- Obrazovanje, infrastruktura i vjera
Prva četvorogodišnja škola u selu otvorena je 1941. godine, a novi školski objekat sagrađen je 1973. Prva učiteljica bila je Branka Tomašević, a učenici od petog razreda nastavu pohađaju u obližnjem Rasnu. Elektrifikacija sela izvršena je 1974. godine, mekteb je sagrađen 1979, dok je džamija podignuta 1998. godine. Danas selo ima više od 100 kuća i javnu česmu.
- Sjećanja na ratne strahote
Kao i mnogi pešterski krajevi, Cetanoviće nije bilo pošteđeno ratnih stradanja. Krajem novembra 1943. godine, nakon što je došlo do pucnjave na njemačku patrolu, okupatori su spalili čitavu Donju mahalu i posjekli šumu oko sela. Izgorjele su kuće, ambari, staje, šinjindrom pokrivene krovine, zalihe hrane, sjemena, stoka i zimnica. Spaseno je samo ono što se moglo ponijeti u naručju.
Međutim, uz pomoć komšija i rodbine, uz poznatu peštersku izdržljivost i radinost, mještani su već s prvim proljećem podigli nove kuće i nastavili život dostojan pravih gorštaka.
- Tradicija koja se ne prekida
Uprkos teškoćama, Cetanoviće je oduvijek bilo dom poštenih i radnih ljudi. Mjesto gdje su se cijenili dobar vol, snažna ovca, lijep konj i visoka pletena avlija. Ovdje se i danas, svakog 25. maja, na brdu Bregovi, održava tradicionalni vašar uz folklor, konjičke trke, smotru ljepote i narodna veselja. To je dan kada se slavi život, porodica, ljepota i zajedništvo.
Cetanoviće nije samo tačka na karti Pešteri – to je priča o opstanku, čestitosti i nepokorenom duhu. Selo koje, uprkos svim izazovima, i dalje stoji uspravno među vjetrovitim visoravnima, čuvajući svoje ime, vodu, vjeru i ljude.