Selo Buđevo, smješteno na sjevernoj strani Pešterskog polja, na nadmorskoj visini od 1300 do 1340 metara, predstavlja jedan od najzanimljivijih primjera historijske tragike u Sandžaku. Nalazi se 25 kilometara južno od Sjenice, na padinama Giljeve, okruženo s četiri brda koja čuvaju njegove tajne. Ovo selo, podijeljeno na Gornje i Donje selo, nosi težinu burne prošlosti i sudbine svojih nekadašnjih stanovnika.
Historijski Razvoj Buđeva
Buđevo je prvo zabilježeno u osmanskim defterima iz 1571. godine, kada je u selu živjelo 20 domaćinstava, što ga je činilo najvećim selom na Pešteru. Prema etimološkom tumačenju Mile Nedeljkovića, naziv Buđevo potiče od riječi “buda,” što znači građevina, koliba ili stražara, sugerirajući da je selo nastalo u zabačenom, šumovitom području daleko od tadašnjih glavnih puteva.
Mještani vjeruju da njihovi preci potiču iz Crne Gore i da su se u Buđevo doselili u 18. stoljeću, kao čifčije na zemlji begova Ćorovića.
Karađorđev Napad i Tragedija Bošnjaka u Buđevu
Tokom Prvog srpskog ustanka, Karađorđe je krenuo ka Sjenici sa svojom vojskom, a na putu im se ispriječila turska predstraža u Buđevu. Nakon žestokih sukoba, ustanici su spalili kuće Bošnjaka koji su pružali otpor, među kojima i kuću bošnjačkog starješine Ganića. Ustanici su ih gonili sve do Sjenice, a tragovi ove tragedije ostali su zabilježeni u historiji kao jedno od krvavih poglavlja u borbi za oslobođenje.
Ubistvo Hasan-bega Ćorovića i Osveta Braće Kurtagića
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Buđevo je bilo u vlasništvu begova Ćorovića. Hasan-beg Ćorović, ugledni beg iz ovog kraja, ubijen je 1916. godine od strane svog bivšeg sluge i poznatog komite Petra Hazanca. Ovaj zločin izazvao je duboku bol među Bošnjacima Peštera, a Hasan-beg je sahranjen u selu Lozna.
Već naredne godine, braća Kurtagići iz sela Crvsko osvetili su Hasan-bega ubivši Petra Hazanca, koji je bio odgovoran za mnoge zločine nad muslimanima u Pešteru.
Sudbina Kule Begova Ćorovića i Etničko Čišćenje Buđeva
Do 1921. godine, u Buđevu je postojala kamena kula porodice Ćorović, koja je srušena od strane četničkog vojvode Rada Korde. Od njenog kamena kasnije su izgrađene škola i žandarmerijska stanica u selu. Fotografija kule iz 1917. godine, pronađena u Bečkoj arhivi, svjedoči o njenoj nekadašnjoj veličanstvenosti.
Buđevo, koje je nekada bilo bošnjačko-srpsko selo, danas je selo u kojem su Bošnjaci doživjeli etničko čišćenje. Posjetivši Buđevo, zatekao sam ograđeno mezarje porodice Ćorović, ali su nišani bili potpuno uništeni, što simbolizira tragični epilog buđevskih Bošnjaka.
Prema popisu iz 1991. godine, u Buđevu je živjelo 128 pravoslavaca, jedan musliman i jedan stanovnik koji se izjasnio kao “ostali.” Deset godina kasnije, popis iz 2002. godine pokazuje da je u selu živjelo 98,9% Srba i 1,1% ostalih.
Ova priča o Buđevu predstavlja jedan od mnogih bolnih svjedočanstava o tragičnoj sudbini Bošnjaka u Sandžaku.
Autor: Esad Rahić