Na prostranoj visoravni Peštera, poznatoj po ekstremnim vremenskim uslovima, stanovnici se suočavaju s neprekidnom sušom koja prijeti njihovom opstanku. Dok povremeno zagrmi, nada u kišu koja bi donijela olakšanje postaje sve veća. “Kod nas je ili minus 32 ili plus 32,” kažu mještani, opisujući klimatske ekstreme koji karakterišu ovaj kraj.
Područja od Tuzinja do Ugla vape za padavinama, dok u nekim dijelovima, kao što je Kamešnica, gdje još uvijek ima vode, nedostatak racionalne upotrebe dodatno pogoršava situaciju.
„Da smo ažurni pa da čuvamo tu vodu, ali ne čuvamo. Bespotrebno se zalijevaju bašte, pune bazeni. Nema to smisla. Kako bi bilo tebi da ja, koji sam blizu džamije gdje uvijek ima vode, pusti malo jače vodu i ti ostaneš bez nje?“ pita se Jaho Aljović iz Kamešnice.
Safet Šabanović iznosi zabrinutost za stoku, koja nema dovoljno pašnjaka zbog suše, a vode je sve manje.
„Imamo potok koji prolazi kroz selo. Vjerujte, presušilo je sve tamo gdje su pašnjaci. Vodu koristimo i za ljude i za stoku, dokle god ima. Po Pešteri vojska dostavlja vodu cisternama u sela poput Karajukića, Bioca i drugih, gdje su najugroženiji.“
Stanovnici Peštera znaju da je dovoljno samo malo kiše da se situacija popravi, da stoka ima vode i bolje paše. Ali borba je neprestana—šest mjeseci hrane stoku tokom duge i hladne zime, da bi ljeto donijelo nove izazove.
Izvor Sana Press