Ruđa, malo selo na Pešterskoj visoravni, nekada je bilo ispunjeno životom, radošću i zajedništvom. Porodice su živjele u skladu s prirodom, djeca su trčala po pašnjacima, a mladi su se okupljali na seoskim igrankama. Danas je ovo mjesto tiho i mirno, gdje rijetko svraćaju posjetioci, osim povremenih reportera i ponekog putnika namjernika.
Jedan od rijetkih koji je odlučio ostati vjeran svom zavičaju je Fahrudin Redžepović, poznatiji kao Farko. Njegova porodična kuća, sagrađena 1950. godine, i dalje odolijeva zubu vremena, podsjećajući na dane kada su hambari bili puni žita, pašnjaci puni stoke, a avlije ispunjene dječijim smijehom. Iako su mnogi napustili selo, Farko je ostao, posvećen radu na svojoj zemlji i očuvanju porodičnog nasljeđa.
Dok nas srdačno dočekuje u svom dvorištu i nudi kahvom, Farko dijeli svoje misli o životu na visoravni. Kaže da mu ništa ne može zamijeniti mir i spokoj koje ovdje osjeća.
“Na Zapadu nije sve u novcu. Život tamo je težak, a ja sam ovdje pronašao svoj mir i smisao,” objašnjava.
Sa sjetom se prisjeća vremena kada je Ruđa bila ispunjena životom. Iako je pokušavao uvjeriti one koji su otišli da se vrate, rijetko ko ima želju ponovo kročiti u rodno selo.
“Pokušao sam mnogo puta, ali odgovori su uglavnom nepovoljni,” priznaje Farko.
Ipak, ne gubi nadu da će se neki od njih, makar povremeno, vraćati svojim korijenima.
Za njega je porodica najveći oslonac u životu. Uprkos svim izazovima i teškim vremenima, posebno tokom devedesetih godina kada su mnogi Bošnjaci napustili ove krajeve, Farko je odlučio ostati.
“Najvažnije je da smo živi i zdravi. Sve ostalo je prolazno,” kaže.
Iako život na Pešterskoj visoravni nije lak, nosi posebnu draž za one koji znaju cijeniti njenu tišinu i skrivenu ljepotu. Pogledajte video prilog RTV NP ispod teksta.