Braćak, Gornja Pešter – Usred prostranih i vjetrovitih pašnjaka Gornje Pešteri, smjestilo se selo Braćak, koje, iako zaboravljeno od infrastrukture i vlasti, i dalje čuva duh stočarske tradicije. Među rijetkima koji nisu napustili ovaj kraj je Senad Ćosović, vrijedan domaćin koji je svoj život posvetio ovčarstvu i životu u skladu s prirodom.
- „Navikli smo na ovakav život. Nije lako, ali je lijepo. Ovdje je priroda čista, Bogom data za stočarstvo“, priča Senad dok pogleda preko pašnjaka na kojima čuva svoje stado.
Braćak je nekada bio selo sa nekoliko hiljada ovaca, danas jedva da ih ima 300–400. Senad trenutno drži oko 200 grla. Kaže da bez državnih subvencija i otkupa mlijeka od strane mljekare „Zornić“, vjerovatno više niko ne bi ni držao stoku.
- „Subvencije spašavaju stočarstvo. Da njih nema, ovdje ne bi ostala ni ovca ni krava. A zahvalni smo i Zornićima što redovno otkupljuju mlijeko – pošteno, na vrijeme, sve kako treba“, dodaje.
Problemi su mnogobrojni: loši putevi, odlazak omladine, nedostatak ulaganja. Senad ističe da je putna infrastruktura ključ za opstanak sela.
- „Da se povežu ova sela sa Pazarem, preko Jaruta do Leskove, možda bi omladina ostajala. Ovako, sve ode. Ovdje bi se moglo lijepo živjeti, prostora ima, stoka bi se mogla držati, ali bez pomoći države – teško.“
Ipak, uprkos svemu, Senad ne kuka. Ustaje svakog jutra u pet, sa sinovima izmjenjuje čuvanje stada, a kroz razgovor otkriva da nije nikad išao u inostranstvo – sve je postigao svojim radom, na svome ognjištu. Ima kuće i u Braćaku i u Novom Pazaru.
- „Nisam se nikada stidio ovoga posla. Čuvam svoje, ne tuđe. To je častan posao.“
U njegovom selu, prisjeća se, nekada je bilo po 30 čobana na pašnjacima. Danas su ostala tek trojica. U razgovoru o prošlosti, prisjeća se vremena kada je omladine bilo „k'o vojske“, kada su svi zajedno čuvali stada, živjeli kao braća i sestre, u slozi i ljubavi.
Senad ima sedmoro unučadi. Njegova supruga se dobro drži, a voda, kako kaže, nije problem – prirodni izvori u selu i dalje su snažni i živi.
Pešterska visoravan je, po njegovim riječima, „poseban svijet“ koji oni koji ga nisu vidjeli, ne mogu ni zamisliti.
- „Ljudi su ovdje dobri, gostoljubivi, mudri. Ima omladine koja se i vraća, gradi kuće u selima, pa iako su otišli u svijet – srce ih vuče nazad.“
Braćak možda jeste daleko od centara moći, ali je blizu prirodi, srcu i duši. A ljudi poput Senada Ćosovića pokazuju da još nije sve izgubljeno. POgledajte video prilog ispod teksta.