Autor teksta Redakcija Sandzak Danas
Dolići, Sjenica – Na visoravni na 1.200 metara nadmorske visine, okruženi planinskim vencima Jagnjeći Krš, Maja Bunar, Glavica i Kršina, u selu Dolići, živi i radi porodica Šabaređović. Elvis i Eliha, zajedno sa svoje troje dece, svakodnevno dokazuju da stočarstvo na Pešteru nije prošlost već – budućnost.
U emisiji „Naša priča“, koju je realizovala Agro TV uz podršku sponzora Dunav osiguranje, prikazana je svakodnevica ove vredne porodice koja uzgaja više od 40 mlečnih krava na imanju koje su generacije Šabaređovića gradile i razvijale.
- „Mnogi su me savetovali da idem u inostranstvo ili da ostanem u gradu. Ali ja sam odlučio da ostanem ovde, da budem sam svoj gazda“, kaže Elvis, koji je srednju školu završio u Novom Pazaru, ali je životnu odluku doneo srcem – ostao je na porodičnom imanju.
Na njihovoj farmi dominira autohtona varijanta simentalske krave, prilagođena surovim zimama i kamenitom terenu.
- „Čistokrvni simentalac ne može ovde da uspe, klima mu ne prija. Naš simentalac je tvrđi, otporniji, daje manje mleka od čistokrvnog, ali je mleko masnije i kvalitetnije“, objašnjava Elvis.
U letnjem periodu stoka je šest meseci na paši, što dodatno poboljšava kvalitet mleka.
- „Ne koristimo koncentrate, a mleko ima izuzetnu masnoću, i do 4,2%, što ga svrstava u ekstra klasu“, kaže domaćin.
U zavisnosti od sezone i ishrane, na gazdinstvu Šabaređovića dnevno se proizvede između 200 i 400 litara mleka, koje se isporučuje mlekari Zornić iz Tutina i Stutina. Cena je 55 dinara po litru, plus državna premija.
- „Mlekara isplaćuje redovno, svakih 15 dana, i to nam mnogo znači za planiranje i sigurnost“, ističe Elvis.
Radni dan na farmi počinje u cik zore – mužnja, ispaša, napajanje, čišćenje staje. Zimi je najteže, jer krave ostaju u zatvorenom i obaveza je više.
- „Nema odmora, nema mora, ali ima zadovoljstva. Ulaganje postoji, ali isplati se. Na kraju godine, kad saberemo, uvek smo u plusu.“
Šabaređovići obrađuju zemljište koje su nekada koristila i druga domaćinstva – desetine hektara pašnjaka i livada. Elvis je sam nabavio mehanizaciju – dva traktora, rolo presu, grabulje, plugove – uglavnom polovno, ali funkcionalno.
Elvis ne staje. Planira da proširi štalu, uvede sistem za mlekovod i izđubravanje, i stigne do stada od 100 krava.
- „Ako ostanu subvencije i cena mleka dobra, to je realan cilj. Od konja se daju velike premije, a za kravu koja hrani narod – premija je manja. Tu bi država mogla da napravi ispravku“, poručuje on.
Selo Dolići nekada je imalo 120 domaćinstava, danas ih je aktivno oko 60. Mladih stočara je malo, ali upravo ljudi poput Elvisa vraćaju nadu. Škola postoji, putevi su asfaltirani zahvaljujući državnim ulaganjima, a osnovni uslovi za život su zadovoljeni.
- „Ko hoće da radi, može da uspe. A ko neće – neće uspeti ni u selu, ni u gradu, ni u inostranstvu“, poručuje Elvis.
Njegova najveća motivacija je porodica.
- „Deca mi pomažu kad dođu iz škole. Najveća želja mi je da ostanu ovde, da nastave porodičnu tradiciju.“
Dok mnogi sanjaju život u gradu, Elvis Šabaređović je dokaz da i na Pešteru, uz rad, upornost i ljubav prema zemlji i životinjama – može da se živi dostojanstveno i lepo. Pogledajte videoprilog ispod teksta.