Obilježavanje 500 godina Altun-alem džamija moglo je biti istorijski trenutak jedinstva Bošnjaka, dostojanstva Novog Pazara i podsjećanje na snagu jedne civilizacije koja je vijekovima opstajala uprkos svim pritiscima. Umjesto toga, Novi Pazar je dobio hladan politički skup, ceremoniju bez naroda i događaj koji je više ličio na miting lojalnosti vlastima u Beogradu nego na jubilej jedne od najznačajnijih džamija na Balkanu.
I upravo tu leži potpuni poraz politike koju godinama vodi Mevlud Dudić. Jer nije problem što su došli političari. Problem je što je sve bilo podređeno njima. Altun-alem džamija, simbol duhovnosti, vakufa i identiteta Bošnjaka Sandžaka, pretvorena je u kulisu za političke govore, zahvalnice vlastima i gotovo ponižavajuće demonstracije poslušnosti prema Beogradu. U jednom trenutku više se govorilo o autoputevima, investicijama i političkim projektima nego o samoj džamiji, njenim vakifima i pet vijekova istorije. I to ispred svetinje.
Najporaznija slika cijelog događaja nije bila čak ni politička retorika. Najporaznija slika bili su prazni prostori i odsustvo običnog naroda. Novi Pazar, grad koji je nekada masovno stajao uz Islamsku zajednicu, danas očigledno više ne osjeća bliskost sa institucijom koja se sve otvorenije ponaša kao produžena ruka političkih centara moći.
Narod je tih dana rekao više svojim nedolaskom nego što bi rekao hiljadama riječi. Jer građani vide ono što se godinama pokušava sakriti — da je Islamska zajednica pod Mevludom Dudićem izgubila autoritet nezavisne moralne institucije i postala servis političkog pragmatizma. Nesmotrene izjave prema vjernicima, sukobi sa humanitarcima, omalovažavanje ljudi koji drugačije misle i gotovo demonstrativna bliskost sa vlastima u Beogradu ostavili su dubok trag među Bošnjacima.
Zato danas nije pitanje zašto narod nije došao u velikom broju. Pravo pitanje je: ko je uspio da otuđi narod od institucije koju je taj isti narod decenijama branio i gradio? Posebno je ponižavajuće djelovalo to što je utisak mnogih bio da je glavni domaćin ceremonije zapravo Ivica Dačić, dok su predstavnici sandžačkih partija djelovali kao gosti statisti.
Još bolnije zvuči podatak koji su građani masovno ponavljali nakon ceremonije – da je rahmetli Muamer Zukorlić pomenut tek simbolično, dok su državni funkcioneri i predsjednik Srbije dominirali govorom. Time je poslata veoma jasna poruka: važnije je danas biti blizak vlastima nego ostati blizak narodu.
Fotografije iz prvih redova, politički govori, protokolarni osmijesi i otvoreno dodvoravanje vlastima ostavili su gorak osjećaj da je Altun-alem džamija iskorištena kao scenografija za politički marketing. A to je možda najveće poniženje koje je ova svetinja mogla doživjeti nakon pet vijekova postojanja. Jer džamije su građene da okupljaju narod pred Bogom, a ne političare pred kamerama.
Altun-alem džamija preživjela je carevine, ratove i režime upravo zato što nije pripadala nijednoj vlasti. Današnja ceremonija pokazala je, međutim, koliko su pojedinci spremni da čak i najveće simbole vjere podrede ličnim odnosima sa političkim centrima moći. I zato će mnogima od govora ostati važnija jedna druga slika — tišina i ravnodušnost Novog Pazara prema događaju koji je nekada morao biti praznik cijelog grada.