Fatmir Alispahić je publicista i novinar iz Tuzle, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je završio i postdiplomski studij iz oblasti književno-historijskih nauka. Autor je 14 knjiga i četiri izvedena dramska teksta. Priređivač je više desetina knjiga i publikacija. Autor je brojnih feljtona, publicističkih tekstova, kao i veći broj naučnih i stručnih radova. Nagrađivan je za poeziju (nagrada “Mak Dizdar”, 1989), prozu (“Oslobođenje”,1990; “Glas”, 1991) i novinarstvo (Godišnje nagrade 1991. i 1993). Osnivač je i suosnivač nekoliko nevladinih organizacija. Pogledajte šta kaže Alispahić o Usami Zukorliću.
Izdvajamo dio iskaza Fatmira Alispahića:
Ubacivanje nezrelog i neotesanog Usame Zukorlića u politiku bila je dinastijska ambicija i promašaj rahm. Muamera Zukorlića – koja je sada usmjerena protiv lika i djela rahm. Muamera Zukorlića. Umjesto da uspomena na markantnog muftiju Zukorlića bude građena dignitetnim i akademskim principima, ona se svodi na politički i vjerski kič koji u mraku neznanja i lutanja zastupa njegov sin Usame, kojega je armija poltrona postavila da bude prijestolonasljednik na čelu Stranke pravde i pomirenja, a odakle se uzurpiraju čak i nadležnosti Islamske zajednice. Tako je “lider” Usame krenuo da proglašava svog oca stanovnikom Dženneta, da objavljuje kako je on “velikan Ummeta”, dok će muftija Dudić otići u bandak pa proglasiti da se “zatresao Arš” kad je Zukorlić preselio. Ne može to i takvo pretjerivanje – čiji je uzrok manjak znanja – biti u službi uspomene na Muamera Zukorlića! Jer, mnogi će reći – pa ako je rahm. Zukorlić iza sebe ostavio ovakve neznalice, onda je upitno i njegovo djelo! Gdje su sad ti sandžački intelektualci, odgojeni (navodno) kod rahm. Muamera Zukorlića, da pokažu akademski dignitet, znanje i kritičku kulturu, namjesto što su svo (navodno) naslijeđe prepustili nemuštom Usami Zukorliću?
No vrhunac manipulacije događajem oko ekshumacija bila je objava muftije Dudića da je “tijelo rahmetli muftije Muamera Zukorlića ostalo nepromijenjeno”, a na šta je “lider” Usame manipulatorski poturio sliku mejjita koja je snimljena prije pola godine, na dan prve dženaze, a da ispadne kako je snimljena sada, nakon ekshumacije. Mnogi su povjerovali u ovu podvalu, što i jeste bio cilj. Ali, naivna podvala je ubrzo pročitana, a “lider” Usame osramoćen. Pitanje je: Zašto pola godine nije objavio sliku mejjita, već je to učinio baš sad, nakon mrtvozorničke izjave muftije Dudića?
Očito je da bi za sve bilo bolje da nezreli Usame odstupi sa pozicije koja mu ni po čemu – osim po ćaćevini – ne pripada. Jer, narod nije ćaćevina! Demokratija pogotovo nema veze sa dinastijskim budalaštinama zbog kojih trpe i Bošnjaci u sarajevskom fildžanistanu. Bošnjaci, od Sarajeva do Novog Pazara, moraju izaći iz političkih pelena u kojima poslije oca vlada sin, i tako redom. Suviše smo slabi da bismo mogli bez demokratije i kritičke kulture.
