U proteklih nekoliko dana, politička scena u Srbiji, posebno među Bošnjacima, doživjela je jedan od onih trenutaka kada se maske skidaju i prava priroda politike dolazi do izražaja. Usame Zukorlić, ministar za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, predstavio je javnosti svojih „100 dana vlade“ uz bujicu samohvale i liste postignuća. No, istovremeno, Samir Tandir, njegov nekadašnji bliski saradnik, a sada oštar kritičar, brzo je reagovao, postavljajući pitanje koje mnogima odzvanja u ušima: „Šta ovdje ima konkretno da je urađeno, ministre Zukorliću?“
Na prvi pogled, Zukorlićeva lista „uspjeha“ može se činiti impozantnom. Međutim, kada se pogleda pažljivije, Tandirova pitanja djeluju kao hladan tuš za sve one koji vjeruju u političke floskule. Tandir, poznat po svojoj direktnosti, nije štedio riječi, nazvavši Zukorlićeve navodne uspjehe „prodavanjem magle“. Ovaj izraz, iako često korišten u politici, u ovoj situaciji posebno odjekuje, jer se dotiče suštine onoga što mnogi građani osjećaju – politička obećanja koja nemaju stvarne rezultate na terenu.
Usame Zukorlić se pohvalio uspostavljanjem novog Kabineta za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost, ali gdje su konkretni projekti koji su zaista pokrenuti? Gdje su vidljivi rezultati? Da li Bošnjaci i drugi građani Srbije zaista osjećaju bilo kakvu promjenu u svakodnevnom životu zahvaljujući ovim „uspjesima“?
Tandir posebno ističe Zukorlićeve sastanke sa vjerskim vođama u Sarajevu i Ankari, kao i saradnju sa Bošnjačkim institucijama u Banjoj Luci. Međutim, kao što Tandir naglašava, ispijanje čaja i konzumiranje tufahija nije isto što i rješavanje problema s kojima se suočavaju Bošnjaci u Srbiji. Građani nisu zainteresovani za političke ceremonije i sastanke iza zatvorenih vrata – oni žele konkretne akcije koje će poboljšati njihove živote.
Kritika Samira Tandira nije samo napad na Usame Zukorlića kao ličnost, već predstavlja dublju analizu stanja bošnjačke politike u Srbiji. U trenutku kada Bošnjaci u Srbiji traže stabilnost, sigurnost i jasnu viziju za budućnost, sve veći broj građana postavlja pitanje: Da li su naši politički lideri zaista posvećeni našim interesima, ili se sve svodi na političku igru i prazne riječi?
Koliko god se Usame Zukorlić trudio da predstavi svojih prvih 100 dana u vladi kao uspjeh, Tandir je jasno stavio do znanja da se narodu ne može prodavati magla. U svijetu u kojem se rezultati mjere djelima, a ne riječima, Zukorlić će morati da pruži mnogo više ukoliko želi da zadrži povjerenje građana.
Na kraju, ova polemika između Zukorlića i Tandira nije samo sukob dvije ličnosti, već odražava šire nezadovoljstvo među Bošnjacima u Srbiji. Građani žele politiku koja donosi stvarne promjene, a ne samo prazna obećanja. U tom svjetlu, ova kolumna je poziv svim političkim liderima da se okrenu konkretnim djelima koja će zaista unaprijediti živote onih koje predstavljaju. Jer, na kraju dana, samo djela govore više od riječi.
