Na padinama Rogozna, u selu Trnava, živi šestočlana porodica Karišik – roditelji i četvoro maloljetne djece – daleko od gradske buke, ali i od osnovnih uslova za dostojanstven život. Do njih se dolazi teškim, zimi ledom okovanim putem, no upravo takvi putevi često vode do onih kojima je pomoć najpotrebnija.
Porodicu su obišli prijatelji ljudskih sudbina, vođeni idejom da se solidarnost ne mjeri kilometrima ni vremenskim prilikama. Tom prilikom porodici su uručeni osnovne životne namirnice, topla odjeća i obuća za djecu, kao i novčana pomoć. Kako je istaknuto, ovakve posjete zabitim selima Pešteri Golija rade se prije svega „za hatar djece“, jer su djeca, kako kažu, najveći Božiji dar.
Domaćin Bego Karišik nije krio emocije. Zima je, kaže, najteži period: posla nema, prihodi su svedeni na socijalnu pomoć i dječiji dodatak, a svaka podrška znači sigurniju toplinu u kući i osmijeh na dječijim licima. Posebnu radost izazvale su nove čizmice i garderoba, zahvaljujući kojima će djeca lakše i bezbrižnije pohađati školu.
„Čovjek čovjeku zna biti vuk, ali dobrota se kod ljudi ipak nije izgubila“, poručili su humanitarci, dodajući da su za ovu porodicu izdvojili i 100 eura kako bi se bar dio zimskih briga ublažio. Zahvalnost su uputili svim dobrim ljudima koji pomažu, uz poruku da se dobro dobrim uvijek vraća. Priče poput ove podsjećaju da, i u najtežim vremenima, solidarnost i briga za najslabije ostaju temelj zajednice – čak i na zavejanim padinama Rogozne.