Prije 13 godina, Ozrenka i Ivica Barbarić iz Mostara donijeli su odluku koja im je zauvijek promijenila živote – usvojili su troje djece koju su svi drugi odbijali. Njihova priča nije samo o roditeljstvu, već i o hrabrosti, ljubavi i nepokolebljivoj vjeri u to da svako dijete zaslužuje porodicu.
Ozrenka i Ivica su, nakon saznanja da ne mogu imati biološku djecu, odlučili da postanu roditelji putem usvajanja. Nisu se opterećivali preprekama birokratskog sistema niti stigmatizacijom koja često prati djecu bez roditelja. Umjesto toga, usmjerili su se na ono što im je bilo najvažnije – pružiti ljubav i sigurnost onima kojima je to bilo najpotrebnije.
Prva je u njihov život stigla Rita 2012. godine. Rođena prije vremena, na respiratoru, s dijagnozom koja je ukazivala na mogućnost Downovog sindroma, Rita je bila dijete koje niko nije želio. Danas je ona briljantna učenica i talentovana pijanistica, dokaz da ljubav i podrška mogu nadjačati početne prepreke.
Jona, njihov sin, imao je drugačiji izazov. Od 80 parova koji su bili u mogućnosti da ga usvoje, niko nije pokazao interes zbog njegove urođene srčane mane. Barbarići nisu dvojili. Danas je Jona veseli šestogodišnjak, pun energije i života, daleko od djeteta koje su statistike odbacile.
Najmlađa članica porodice, Mila, pridružila im se gotovo neplanirano. U početku nije mogla govoriti, ali uz ljubav i podršku danas čita, piše i pokazuje nevjerovatan karakter.
No, Ozrenka otvoreno govori i o problemima s kojima su se suočili u procesu usvajanja. Ističe manjkavosti sistema, nepostojanje jedinstvenog registra potencijalnih usvojitelja i neusklađene procedure među centrima za socijalni rad.
“Neophodna je centralizacija, više nadzora i kontrole kako bi proces usvajanja bio transparentniji i lakši za one koji žele pružiti dom djeci koja ga nemaju”, ističe Ozrenka.
Priča porodice Barbarić nije samo inspiracija – ona je dokaz da ljubav može srušiti sve prepreke i da svako dijete zaslužuje toplinu porodičnog doma.