Porodica Biđević iz Sjenice je jedna od posljednjih čuvara stoljetnog zanata kovačkog majstorstva u Srbiji. U njihovoj kovačnici, smještenoj u samom srcu Sjenice, još uvijek se čuje odjek udaraca čekića po užarenom gvožđu, dok vješte ruke muškaraca, žena, pa čak i djece, oblikuju ove metalne komade u korisne alate.
Kovačnica Biđević ima više od 100 godina. Iako su oprema i alati stari, čekić i nakovanj su i dalje u potpunoj funkciji, simbolizirajući trajnost ovog teškog, ali časnog zanata. Uprkos svim izazovima, ova porodica nastavlja da održava tradiciju koju su započeli preci.
„Proizvodimo lance, supruga i ja. Ona rukuje brusilicom i na vatri savija alke. Ovo je radio moj dedo, radio je i moj pokojni otac, a danas sam ja na redu,“ objašnjava Elvis Biđević, jedan od posljednjih kovača u ovom dijelu Srbije.
Iako ovaj posao tradicionalno rade muškarci, Bisera Biđević, Elvisova supruga, bila je primorana da savlada kovačke vještine.
„Nije mi bilo svejedno na početku, ali hvala Bogu, naučila sam. Muž ima zdravstvenih problema, ima multiplu sklerozu. To me je natjeralo da naučim posao, jer moramo nekako nastaviti,“ iskreno priča Bisera.
U ovoj kovačnici radi i njihov četrnaestogodišnji sin Ilijaz, koji, pored školskih obaveza, uči zanat.
„Sve što zaradim dam ocu i majci. Volim da im dam ono što sam ja zaradio,“ kaže mladi šegrt, ponosan na svoj rad.
Ovaj posao je težak, prljav i zahtijeva snagu, ali porodica Biđević u tome vidi čast. Iako su stari zanati na izumiranju, zahvaljujući njihovoj predanosti, kovačka vatra u Sjenici i dalje gori, čuvajući nasljeđe ovog kraja i inspirišući nove generacije da ne zaborave svoje korijene.
Izvor RTS