Potraga na Pešteri: Povrijeđena, gladna i promrzla, čeka spasioce / Pješačenje po snijegom zavejanom BESPUĆU

863

Čuvari specijalnog rezervata prirode “Uvac” pokušaće da pronađu Vasiliju, beloglavog supa koji više od mesec i po dana ne uspeva da se sa hladnog Peštera vrati u uvačku koloniju.

Pešterska visoravan je i dalje je zavejana snegom, temperatura je danima debelo ispod nule, a Vasilija je gladna i najverovatnije povređena.

Na to upućuje njeno kretanje koje se prati putem odašiljača koji pokazuje da se ona već duže vreme vrti u malom krugu, odnosno da je povreda ne dozvoljava da leti.

Vasilja se 2019. izlegla na uvačkim liticama kod Ušačke pećine. Oktobra iste godine izgladnela je sletela na jednu kuću kod Prijepolja, posle čega su je čuvari Rezervata “Uvac” preneli u prihvatni centar gde je provela zimu.

Juna prošle godine je puštena, a na slobodu je ponela odašiljač. Međutim, od 24. decembra prošle godine zadržava se na uskom području od tri kilometra na zavejanoj Pešterskoj visoravni.

Beloglavi supovi, objašnjava ornitolog dr Saša Marinković iz Fondacije za zaštitu ptica i saradnik Instituta za biološka istraživanja “Siniša Stanković”, retko noće van svojih kolonija, a Vasilija ne doleće na Uvac već duže vreme. Pritom, distanca Pešter – Uvac je prilično kratka i za zdrave beloglave supove ne bi trebalo da predstavlja problem.

– Svakodnevno pratimo Vasilijino kretanje koje se svodi na prelet 200–300 metara, zbog čega pretpostavljamo da joj je povređeno krilo. Strahujemo da bi mogla da ugine od gladi jer Pešter je prekriven snegom i ptici je teško pronaći hranu, a beloglavi supovi mogu da izdrže 20 dana da ne jedu. Zamolili smo čuvare “Uvca” da je pronađu i da je prenesu u prihvatni centar gde je već i bila – objašnjava dr Marinković.

Vasilija se nalazi u rejonu mesta Kijevci, najhladnijeg dela Peštera. Odašiljač će lako navesti tragače na mesto na kome se nalazi ptica, ali problem je sneg. Čuvari će kilometar i po morati da gaze sneg do kolena po pešterskom bespuću.

– Danas očekujemo vesti sa Peštera. Prednost u njenom hvatanju bi mogla biti ta što je već bila u prihvatnom centru i što poznaje čuvare. Ako već ne budu mogli da je namame hranom, onda bi bilo dobro da je makar nahrane – prenosi dr Saša Marinković.

 

(Blic)




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *