-
Status Aladina Melajca otvorio bolnu temu – jesu li radnici u Sandžaku zaista zaštićeni ili prepušteni nemaru poslodavaca?
Novi Pazar ponovo je suočen s teškom i bolnom pričom koja otvara pitanje radničkih prava, odgovornosti poslodavaca i moralnih vrijednosti društva. Aladin Melajac, knjigovođa firme „Preduzeće za puteve Novi Pazar“, objavio je potresan status na društvenim mrežama u kojem je opisao sudbinu radnika koji je prije nekoliko mjeseci preminuo. Iza njega je ostala supruga koja, prema navodima iz objave, nije ostvarila pravo na porodičnu penziju jer prethodni poslodavci nisu uplaćivali doprinose.
Prema važećim zakonskim propisima, minimalni uslov za ostvarivanje prava na porodičnu penziju je pet godina radnog staža. Preminuli radnik, kako se navodi, imao je uplaćene doprinose za svega tri godine – i to samo kod posljednjeg poslodavca.
- „Znači imao bi osam godina radnog staža da su i oni uplatili doprinose, a samim tim i njegova supruga bi ostvarila pravo na penziju“, napisao je Melajac u svom statusu.Ova objava izazvala je lavinu reakcija građana.
“Puna usta morala, a radnici bez staža”
U komentarima ispod objave razvila se široka rasprava o licemjerju, odgovornosti i sistemskim propustima.
- Jedan od korisnika napisao je:
„Mi smo mnogo dobri kad su kamere uključene, ali iza kulisa smo…“ - Drugi su isticali da je problem mnogo dublji:
„Pazar je davno postao prodajzijska čaršija. Puna usta islama, a islama vrlo malo.“
Bilo je i onih koji su ukazivali na moguću administrativnu grešku, navodeći da je nekada problem bio u nepodnošenju obrasca M4 za evidentiranje staža, dok su drugi tražili da se ovakvi slučajevi zakonski sankcionišu i da se radnicima omogući pravna zaštita. Autor statusa dodatno je naglasio da se prava iz radnog odnosa ne mogu „dogovorom“ ukinuti:
„Nema dogovora u vezi sa tim, to je pravo zagarantovano Ustavom i niko ga se odreći ne može.“
Iako konkretna imena poslodavaca nisu javno objavljena, status je otvorio širu raspravu o praksi neuplaćivanja doprinosa, posebno u privatnom sektoru. Pojedini komentatori su naglasili da se radnici često nalaze u podređenom položaju i prihvataju nepravilnosti iz straha da ne izgube posao.
U vremenu kada se često govori o čestitosti, vjeri i poštenju, ova priča mnoge je podsjetila da prava vrijednost sistema leži u brizi za najranjivije – u ovom slučaju, porodicu radnika koji je ostao bez mogućnosti da ostvari zakonom garantovano pravo.
„Ljuskost i humanost, ipak, nemaju cijenu“, stoji u jednom od komentara.
Ostaje pitanje – da li je riječ o pojedinačnim slučajevima ili o širem problemu koji godinama tinja ispod površine? Građani u komentarima pozivaju na veću kontrolu nad poslodavcima, strožije sankcije i veću pravnu edukaciju radnika. Jer iza svake statistike i administrativne procedure stoji stvaran život. U ovom slučaju – žena koja je, osim supruga, izgubila i pravo na sigurnost koju bi joj zakon trebao garantovati.