Sjenica, grad poznat po surovim zimama i snažnim ljudima, ovih dana je u centru pažnje zbog jedne nesvakidašnje životne priče. Iako je riječ o glumcu poznatom širom regiona, Vahidin Prelić ostaje prije svega – Sjeničak, čovjek čija porodica živi i radi u ovom gradu, dok on juri karijeru pozorišnog i filmskog glumca. Njegova priča, međutim, nije samo priča o karijeri, već o ljubavi koja je pokrenula brojne polemike.
Vahidin Prelić (51) otvoreno je govorio o vezi sa Bojanom, studentkinjom psihologije, koja je od njega mlađa čak 23 godine. Veza koja bi i sama po sebi izazvala pažnju, dodatno je uzburkala javnost zbog reakcije njene porodice.
„Ja potpuno mogu da shvatim da je čudno i da je on godina mojih roditelja“, rekla je Bojana, pokušavajući da objasni situaciju.
Na to je Vahidin odgovorio rečenicom koja je odjeknula regionom:
-
„Stariji sam. Godinu dana od njenog oca, od majke tri.“
Ipak, kako ističu – razlika u godinama nije ono što najviše smeta. Bojana je bez zadrške otkrila suštinu problema:
-
„Otac ne može da razume kako se osećam. Ne biste verovali, ali ispostavlja se da je veći problem to što on ne jede svinjetinu i što je on musliman.“
Vahidin ne krije da mu situacija nije laka:
„Naravno da mi smeta, ja bih najviše voleo da sve funkcioniše, ali sam se vremenom pomirio s tim. Mislim da je važnije ovo što imamo zajedno nego da sada silimo nekoga da prihvata.“
U svemu tome, kako kaže, najvažnija mu je bila jedna stvar:
-
-
„Ja više ne tražim odobrenje… Meni je najbitnije bilo da moj sin prihvati.“
-
View this post on Instagram
Dok Vahidin vodi bitke na emotivnom planu, njegov rođeni brat Memso Prelić predstavlja potpuno drugačiju, ali jednako zanimljivu stranu ove porodice. Memso je poznati triatlonac koji i danas aktivno trenira – plivanje i vožnju bicikla, dok paralelno radi kao građevinski inženjer u Sjenici. Njegova disciplina i način života čine ga uzorom mnogima, posebno mladima u Sandžaku.
Porodica Prelić tako na poseban način spaja dva svijeta – jedan koji živi pod svjetlima reflektora i drugi koji se gradi tiho, kroz rad, sport i svakodnevnu upornost. Priča iz Sjenice još jednom pokazuje da ljubav često ne poznaje granice, ali i da društvene razlike – bilo da su generacijske ili vjerske – i dalje mogu biti prepreka koju nije lako premostiti.