, samohrana majka sedmero djece. Živjela je u trošnoj kući, a bolest ju je savladala dok se borila za dostojanstven život.){kind=link}
U Petrovaradinu je preminula Zorana Lukić, tridesetogodišnja samohrana majka sedmero djece, čiji je život bio ispunjen neprekidnom borbom za goli opstanak. Njena potresna sudbina, nalik horor filmu, ostavlja dubok trag u kolektivnom pamćenju i postaje simbol majčinske požrtvovanosti u uslovima krajnjeg siromaštva.
Zorana je živjela sa svojih sedmero mališana – Marijom, Anđelom, Savom, Strahinjom, Unom, Lanom i Ilijanom – u trošnoj kući punoj vlage i buđi, bez stabilnih prihoda i osnovnih uslova za život dostojan čovjeka. Otakako joj je suprug završio u zatvoru, teret brige o porodici pao je isključivo na njena leđa. Umjesto da s djecom dijeli radost djetinjstva i mir porodičnog doma, svakodnevno se suočavala s borbom da im obezbijedi makar najosnovnije: hranu, grijanje i siguran krov nad glavom.
U takvim, krajnje nepovoljnim životnim okolnostima, Zorana je oboljela od dvije teške maligne bolesti – tumora na srcu i na lijevom plućnom krilu. Sama je sumnjala da su uzrok njenoj bolesti upravo dugogodišnji boravak u prostorijama zasićenim vlagom i buđi. Iako joj je zdravstveno stanje bilo sve teže, nije odustajala. Zorana je ostala dosljedna sebi i svojoj misiji: da svojoj djeci bude majka, oslonac i zaštita dokle god bude disala.
Nakon što su mediji prenijeli njenu priču, uslijedio je talas solidarnosti. Ljudi širom Srbije i regiona počeli su slati pomoć, uključivale su se humanitarne organizacije, prikupljale su se donacije i građevinski materijal za obnovu njihove kuće. Nada da će Zorana i njena djeca uskoro imati dostojne uslove za život bila je sve prisutnija. Nažalost, Zorana nije dočekala dan kada bi mogla uvesti svoju djecu u novi dom, bez vlage, hladnoće i prokišnjavanja.
Njena smrt ostavila je neizmjernu tugu, ali i snažnu poruku – da u društvu i dalje postoje majke koje vode tihe, herojske bitke daleko od očiju javnosti, često same i bez podrške. Zorana Lukić ostat će zapamćena ne samo kao majka sedmero djece, već kao simbol borbe protiv siromaštva, ravnodušnosti i nepravde. Njena priča nas podsjeća da nijedno dijete ne bi smjelo ostati bez roditelja zbog uslova koji se mogu i moraju promijeniti zajedničkom voljom društva.