Sinoć je Tutin ostao tiši za jedan glas. Otišao je Ramiz Nani Šaćirović – pisac, pjesnik, profesor i čovjek koji je čitav svoj život posvetio riječima, knjizi i ljudima. Za mnoge je bio profesor koji je generacije učio jeziku i književnosti. Za druge – pjesnik koji je znao kako da emociju pretoči u stih. A za svoje prijatelje i poznanike bio je prije svega dobar i tih čovjek, uvijek spreman na razgovor, savjet i lijepu riječ.
Rođen je 11. jula 1949. godine u selu Ruđa kod Tutina, mjestu iz kojeg je ponio ljubav prema zavičaju i ljudima Pešterske visoravni. Cijeli svoj radni vijek proveo je u prosvjeti, kao profesor jezika i književnosti u osnovnim školama u Koniču i Melajama, gdje je mnogim generacijama bio mnogo više od nastavnika – bio je učitelj života. Ali Ramiz Nani Šaćirović nije bio samo profesor. Bio je i posvećeni čuvar priča, sjećanja i duha Sandžaka.
Još od rane mladosti pisao je pjesme, a s godinama je svoj književni svijet proširio i na prozu, dječiju književnost i istraživanja o historiji i etnologiji ovog kraja. Njegova djela su nastajala tiho, daleko od velike buke, ali su pronalazila put do čitalaca koji su u njegovim riječima prepoznavali toplinu, zavičaj i istinu. Tokom života objavio je deset knjiga, među kojima su zbirke ljubavne poezije, proza, dječije priče i romani. Posebno mjesto među njima zauzimaju djela poput:
-
dječije ilustrovane priče „Zečija dolina“,
-
zbirki poezije „Plavetnilo u poznom svitanju“, „Ispiću nebo u svitanju“ i „Slast čekanja“,
-
pripovjedaka „Kletva“ i „Vasika“,
-
romana „Krvavi trag“ i „Suza“,
-
kao i knjige „Šaljanske legende“ i „Trojan“.
Njegovi stihovi i priče objavljivani su u brojnim časopisima i zbornicima širom regiona – od Novog Pazara, Bijelog Polja i Podgorice do Beograda i Zagreba. Bio je zastupljen u antologijama savremene ljubavne poezije i proze, a za svoj rad dobio je i priznanja među piscima regiona, uključujući drugu nagradu u antologiji ljubavne poezije „Tragom Alekse Šantića“. Ipak, ono po čemu će ga ljudi najviše pamtiti nisu samo knjige.
Pamtiće ga kao čovjeka koji je volio svoju zemlju, svoj narod i svoju riječ. Kao profesora koji je djeci otvarao vrata književnosti. Kao pisca koji je znao da u običnim ljudima vidi velike priče. Njegov odlazak ostavlja prazninu, ali i bogato književno nasljeđe koje će svjedočiti o vremenu, ljudima i Sandžaku koji je toliko volio.
U Tutinu i selima Pešteri mnogi večeras spominju njegovo ime sa tugom i poštovanjem, svjesni da je otišao čovjek koji je živio skromno, ali je iza sebe ostavio veliku riječ i trag u kulturi ovog kraja. Neka mu Uzvišeni Allah podari najljepše mjesto u Džennetu. El-Fatiha za dušu Ramiza Nanija Šaćirovića. Podsjetimo se malo njegovog pripovedanja na video snimku ispod teksta.