Rušid Pramenković, buldožerista Sekcije za puteve, proveo je zimu 1986. godine na terenu, osiguravajući prohodnost puta Tutin–Pešter u najtežim zimskim uvjetima. Njegov doprinos lokalnoj zajednici ostao je zapamćen po neumornom radu i predanosti.
„Radio sam od 5 do 22 sata gotovo svakog dana. Nije mi bilo teško jer nam je osnovni zadatak bio da putevi budu prohodni,“ izjavio je Rušid u intervjuu za Tutinske novine, objavljenom 14. februara 1986. godine. Njegov ključni zadatak bio je održavanje puta preko Nabojskog brda, koje je poznato kao jedna od najtežih dionica tokom zime.
Iako je te zime bilo manje snijega nego inače, izazovi nisu izostali. Dionica puta kroz Suvi Do bila je često zatrpana snijegom, a Rušid je, prema riječima mještana, bio pravi heroj koji nije odustajao ni pred najtežim vremenskim neprilikama.
„Kad se očisti, mećava opet zatrpa za nekoliko minuta,“ prisjeća se Rušid. S ukupno 240 radnih sati u jednom mjesecu, pokazao je nevjerovatnu posvećenost svom poslu. Njegov trud nije prošao nezapaženo, a Mjesna zajednica Leskova posebno ga je pohvalila.
Rušid je rodom iz kraja koji je održavao, što mu je davalo dodatnu motivaciju.
„Nisam žalio truda jer sam znao da pomažem svom narodu,“ rekao je skromno.
Pogledajte cijeli tekst iz 1986 godine ispod teksta!
RUŠID PRAMENKOVIĆ, BULDOŽERISTA
Zimu proveo na Nabojskom brdu
Iako je ove zime bilo malo snijega, za Rušida Pramenkovića, buldožeristu Sekcije za puteve i njegove kolege proteklih dana bilo je posla na pretek. Put Tutin – Peskova – Suvi Do bio je često zavijan, a naročito ona dionica preko Nabojskog brda. Prohodnost za različita vozila bila je otežana. Kad se niko ne snalazi, kada je snijeg u drugim krajevima nezaobilazan, ova dionica puta je praktično neprohodna. Zato je ovaj buldožerista bio praktično stalno dežurni na ovoj dionici.
- “Radio sam od 5 do 22 časa gotovo svakog dana. Nisam gledao ni radno vreme, jer nam je svima u Sekciji za puteve bio osnovni zadatak da put bude prohodniji” – kaže Rušid.
Proteklog mjeseca Rušid je imao oko 240 radnih časova – dva puta više nego obično. Ali nikad nije postavljao pitanje o prekovremenom radu, koji se gotovo i ne plaća, jer se kaže radio od jutra do sutra, kad je trebalo.
- “Ljudi iz Mjesne zajednice Leskova su tražili od šefa da ja budem dežurni buldožerista na ovom dijelu puta. Izvjesno je da sam i od početka znao da će mi to biti zadatak i da ću morati da dam sve od sebe koliko god budem mogao. Zato se nisam žalio, radio sam što sam više mogao. No, i pored moje volje, bilo je dana kada je zima bila jača, kada sam put dnevno čistio i po nekoliko puta, jer se dionica očisti i odmah zavije za nekoliko minuta” – priča Rušid.
Zaista, put Tutin – Peskova – Suvi Do preko zime nije lako prohodavati, a naročito dionicu preko Nabojskog brda. Za putare ovde svake zime posla na pretek.
