Ugledni biznismen u Frankfurtu, a rodom iz Sandžaka Samir Muratović bio nam je domaćin prethodnog vikenda. Topao sandžački doček i muhabet zaista je ono što krasi naše ljude, ma gdje se našli – od Australije do Amerike. I zaista su posebni ti naši ljudi, Hrabro i pošteno, bez umora i danonoćno radeći, postigli su velike rezultate, ali niti jednog trenutka nisu zaboravili svoj rodni kraj, svoj Sandžak i svoju Bosnu, a mukotrpan je put bio do uspjeha.
Bez poznavanja sistema, jezika i zakona, naši ljudi odvažili su se, krenuli trbuhom za kruhom i pošteno, sa svojih deset prstiju i halal svakom kapi znoja došli do uspjeha sa jednim ciljem – da mogu biti svom narodu na raspolaganju i da rodna gruda više nikada ne doživi da joj nema ko pomoći.
“Mi smo imali tu nesreću, a na neki način možda i sreću da nas je tih nekih 90-tih godina život natjerao da napustimo taj svoj rodni kraj i onda smo se rasturili svi “trbuhom za kruhom” po Zapadu, masovno po Evropi i uglavom u Njemačku i to je zaista bio jedan težak put. Svi mi koji smo tih 90-tih godina znamo dobro šta je to sve donosilo sa sobom.
To je bila jedna teška borba, bez poznavanja jezika, zakona, svega toga što vlada ovdje i izboriti se sa tim i sve to je sigurno težak period bio za svakog od nas. Ali, znajte, teška vremena nekada iznjedravaju dobre ljude pa se oni sami ojačaju i postanu vrijedniji i ulažu puno više truda i rada nego normalno”, kazao je Muratović.
O Samiru njegovi prijatelji imaju samo riječi hvale. Humanista i dobrotvor. Prema svojim radnicima ima bratski odnos, te je uvijek tu da podrži sve humanitarne i druge hairli akcije. Ono o čemu se mora povesti računa, navodi on, jeste da se djeca ne ukrcaju u brod koji plovi talasima asimilacije. Roditelji i oni stariji, kaže on, tu trebaju odigrati najveću ulogu.
“Najveći zadatak te naše generacije jeste da jednostavno prenesemo na djecu to što mi imamo. Mi smo ti koji smo odrasli, više ili manje, na tim našim prostorima. Može da se desi da čovjek nekada malo zaluta, ali se uvijek vrati onome svome. Našim budućim generacijama, našoj djeci koja su rođena ovdje to usaditi u srce.
Ona su ovdje rođena i ona od malena kroz sistem obrazovanja uče o njemačkoj kulturi, kao i sva djeca ovdje, ali im moramo prenijeti tu našu lijepu kulturu, vjeru, tradiciju, jer ona su zapravo ti bajraktari koji će taj bajrak idućih godina nositi. To se ne smije nikako izgubiti, nestati poslije nas, to se ne smije istopiti. To nam je zaista jedan veliki zadatak. Mislim da se to jedino može uspjeti kroz razne organizacije i kroz vjersku edukaciju”, ističe Samir Muratović.
SANA – Hamza Škrijelj
FOTO: SANA
