Nekada djevojčica koja je čuvala krave i ovce u selu Gornja Ravska, danas je omiljena pjevačica naših kafana u Njemačkoj. Ljubica Brkić Šabić otvoreno govori o djetinjstvu, životnim padovima i ljubavi koja je pronašla preko Facebooka.
Jutro u Raštatu počinje mirno, ali nas priča Ljube Brkić Šabić budi i vraća u jedno selo kraj Prijedora, Gornju Ravsku, gdje je, kako sama kaže, naučila sve – od kuvanja kruha sa sedam godina do čuvanja ovaca, sječe bukovih grana i pripremanja kazana za svinje. Ljuba danas živi i radi u Njemačkoj, ali ne zaboravlja korijene.
– Volim svoje selo, najljepše mi je kad stanem na raskršću i pogledam cijelu Ravsku, to mi je nešto posebno – kaže Ljuba s osmijehom.
Odrasla je u porodici sa sedmero djece. Škola je za nju završila nakon četvrtog razreda, jer je, kako kaže, otac odlučio da joj više od toga ne treba – njiva i ovce su bile njen “fakultet”.
- – Kada sam kasnije otišla u Zagreb, završila sam osnovnu školu u večernjoj školi, jer u Hrvatskoj ne možeš biti ni čistačica bez škole – priča.
U glavnom gradu Hrvatske provela je deset godina. Prvi posao – konobarica u kafiću, bez mobitela i bez GPS-a, ali sa snagom da preživi sve. I preživjela je. Nije se tamo zadržala, ali joj je ostao kao važna stanica.
Godine 2013, dolaskom Hrvatske u EU, preselila se u Njemačku s djecom. Tada je već bila razvedena, ali je život imao drugačije planove. Ljubav je, kaže, stigla neočekivano – poruka na Facebooku.
- – Kad mi je napisao poruku, rekla sam mu odmah da nemam vremena za gluposti. I on je odmah došao u Zagreb da se upoznamo. To mi je bio znak da misli ozbiljno – prisjeća se.
On, 18 godina stariji i već tri puta ženjen, a Ljuba četvrta supruga. Nije je to obeshrabrilo.
– Rekla sam sebi: “Vidjećemo je li problem u njemu ili u bivšima.” I evo nas, 12 godina kasnije, još zajedno – s osmijehom priča.
U Njemačkoj je radila sve: čistila, radila u staračkom domu, restoranima, pa čak i nakon operacije kičme nastavila dalje. Danas radi u restoranu “Vidaheim 2” kod poznatog Mirka u Mungsturm-u. A subotom? Subotom pjeva.
- – Mikrofon me izliječi od umora. Kad stanem pred ljude, trema me drži dok ne vidim prve osmijehe, a onda sve ide samo – kaže.
Muž, bivši muzičar, inspirisao ju je da proba s pjevanjem. Učila je pjesme dok je čuvala ovce, slušajući radio i kasete na vokmenu.
- – Pitaju me kako znam sve te pjesme. Pa čuvala sam ovce, ljudi! Imala sam vremena! – uz smijeh priča.
Danas Ljuba pjeva po kafanama, diskotekama, ali i na privatnim svirkama širom Njemačke. Ljudi je zovu jer se, kako kaže, daje svima, ne pjeva samo onima koji daju bakšiš.
- – Poštujem gazdu, a bakšiš će doći ako treba. I ne pjevam samo pored onih koji plate, već za sve goste – ističe.
Na pitanje koju pjesmu najviše voli da pjeva, Ljuba odgovara da su sve pjesme posebne, ali da publika najviše voli “Čuvaj mi se sine” i “Morao sam, majko”.
Njena poruka je jednostavna: “Kad te zovu drugi put – znači da si dobro radio.”
I stvarno, iz jednog sela kraj Prijedora, preko Zagreba do Njemačke, Ljuba Brkić Šabić pokazuje da nijedna životna prepreka nije dovoljno jaka ako imaš volju, ljubav i – pjesmu. Pogledajte tv prilog ispod teksta.