PRIČE IZ STARIH NOVINA: Tragična sudbina Šerife – kako su je braća prodavala kao robu

U starim novinskim arhivama sa prostora bivše Jugoslavije mogu se pronaći potresne priče koje svjedoče o surovim običajima i teškim sudbinama ljudi na margini društva. Jedna od takvih je i priča o Šerifi, ženi čiji je život pretvoren u trgovinu – zahvaljujući vlastitoj braći.

Ova potresna sudbina dolazi iz sela u okolini Prištine i govori o vremenu kada su pojedini muškarci iz udaljenih sela teško pronalazili supruge, pa su se pojavljivali posrednici spremni da tu nesreću pretvore u unosan posao.

Sve je počelo dramatičnim događajem kada je zemljoradnik Djemo Djemnica iz Plemetine, bijesan i očajan, upao u kuću svoje tašte noseći u ruci sjekiru. Njegova supruga Šerifa nekoliko dana ranije napustila je muža i vratila se majci. Djemo je već ranije slušao priče da Šerifina porodica, predvođena njenim bratom Rizom Konđelijem, često vraća ženu iz braka kako bi je ponovo „udala“ za drugog muškarca – naravno uz novčanu naknadu.

U naletu bijesa Djemo je napao porodicu. U krvavom obračunu njegova tašta je izgubila život, dok je Šerifa teško povrijeđena. Djemo je ubrzo uhapšen i osuđen na dugogodišnju robiju. No, Šerifina tragedija time nije završena.

Prema svjedočenjima iz tog vremena, njen brat Riza Konđeli već godinama je koristio sestru kao sredstvo zarade. Udavao ju je za muškarce iz različitih sela, uzimajući novac, a zatim bi je nakon nekog vremena vraćao i ponovo prodavao drugom.

Jedan od tih muškaraca bio je Zumet Keljmendi iz Prištine, kod kojeg je Šerifa živjela nekoliko godina. Međutim, jednog dana brat ju je pozvao da dođe kući „na kratko“, nakon čega se nikada više nije vratila svom mužu. Kasnije se saznalo da je već bila „prodata“ drugom čovjeku.

Poslije brutalnog napada u kojem je teško povrijeđena, njeno mentalno stanje se značajno pogoršalo. Ljekari su kasnije procijenili da joj je sposobnost rasuđivanja ostala na nivou djeteta. To je, nažalost, njenoj braći dodatno olakšalo manipulaciju.

U jednoj od brojnih prevara stariji čovjek iz sela Staro Čikatovo, Hamit Marija, koji je godinama bio udovac, poželio je ponovo da se oženi. Preko posrednika je upoznao Rizu Konđelija, koji mu je ponudio „poštenu i vrijednu ženu“.

Dogovorena je svadba, a Hamit je prije toga samo na kratko vidio ženu u polumračnoj sobi, poštujući običaje koji su zabranjivali bliži kontakt prije braka. Kada su svatovi doveli nevjestu, Hamit je shvatio da žena koju su doveli nije ista osoba koju je ranije vidio. Ipak, pomiren sa sudbinom, pristao je da Šerifa ostane kod njega. Nedugo zatim, brat ju je ponovo pozvao „u posjetu“. Hamit je pristao, ne sluteći da je više nikada neće vidjeti.

Sedam brakova – i možda više

Nakon toga Šerifa je ponovo završila u rukama trgovaca koji su je nudili drugim muškarcima. Jedan od njih bio je udovac Bislim Bislimi, koji je, prema svjedočenju svog sina, za nju platio čak 300.000 dinara.

Tek nakon svadbe postalo je jasno da žena nije mentalno zdrava. Lutala je dvorištem, govorila sama sa sobom i nije bila svjesna gdje se nalazi. Otac i sin pokušali su da vrate ženu i traže novac nazad, ali Riza Konđeli je odbio.

„Ženu ste kupili, novac je moj“, odgovorio je hladno.

Kada je slučaj konačno dospio pred policiju, Šerifa je na saslušanju izjavila nešto što je šokiralo sve prisutne.

„Sjećam se sedam muževa… možda ih je bilo i više“, rekla je.

Kod svakog je ostajala kratko, a zatim bi je brat ponovo odvodio i davao drugome. Danas, prema starim zapisima, Šerifa živi sama na rubu Prištine, u trošnoj kućici. Dane provodi lutajući ulicama ili sjedeći na pijaci, ponekad proseći. Bez prihoda, bez porodice i bez dostojanstva koje joj je oduzeto, njena sudbina ostaje jedno od najmračnijih svjedočanstava o vremenu kada je ljudski život – posebno život žene – mogao postati roba za prodaju.