Prije 79 godina, Bošnjaci i Albanci rožajskog kraja predvođeni mula Jakupom ef. Kardovićem zaustavili su četnički napad na Rožaje 23. jula 1943. na lokalitetu Kacuber kod Turjaka.
insert iz filma “Nedovršena priča” autora Eldara Lakote (ArtVizija Produkcija – Rožaje)
Sredinom 1943. godine branitelj Gornjeg Bihora mula Osman Rastoder obavještava pismom mula Jakup-efendiju Kardovića: “Četnici već pale Bihor i namjeravaju da to isto urade sa Rožajama i dalje”.
Kada je poslao ovo pismo bio je ramazan – mjesec posta.
“Krenuo Pavle Đurišić da Rožaje pali, Osman Rastoder hitno haber šalje. Džuma bješe i post Ramazana, stiže hitni haber od Rastoder Osmana, šalje knjigu rožajskom džematu, tačnu vijest dobro upoznatu, spremio je knjigu dok su na okupu, a na ruke Kardović Jakupu. Odmah s knjge pečat odlomio, i čitao šta im Osman piše, “Oj Jakupe rožajska gazijo, evo sam ti haber učinio, peti avgust četrdeset treće, Major Pavle Đurišić na Rožaje kreće, Iznenada hoće da prevari, treba da se Rožaje zapali.”
– Ispred Kučanske džamije mula Jakup-efendija, nakon što je otklanjao džumu namaz, obratio se džematu riječima. “Braćo Muslimani za slobodu su se, naši pradjedovi borili, za to se i mi borimo, za to će se i naše potomstvo boriti, četnici su napali Bihor i krenuli su na Rožaje ko šta ima od oružja nek ponese i trkom na Kacuber“. Na ove riječi mula Jakup-efendije jedan od prisutnih džematlija je upitao: “Kako ćemo hodža kad postimo Ramazan je, mula Jakup-efendija je odgovorio: ”Dajte mi srču vode, ja ću se prvi iftarit, pa i vi to učinite, a odužićemo ako Bog da dan za dan vatan je u pitanju”. Ovaj govor je podigao moral kod okupljenih džematlija i oni su se razišli kućama da pripreme oružje za veliku bitku koja će odlučiti dalju sudbinu rožajskih Bošnjaka. U isto vrijeme mula Jakup-efendija šalje jednog svog povjerljivog emisara u Peć da zatraži pomoć od albanske braće sa Kosova.
Naučni skup “Mula Jakup Kardović – Gazija Sandžaka” (2013. godina)
Mula Jakup-efendija je otišao kući, uzeo mašinku i pištolj, uzjahao konja i među prvima stigao na Kacuber. Sjutra dan, naoružani Albanci su bez razmišljanja pritekli rožajskim borcima u pomoć. 1979. godine zabilježena je i priča Mujević Arslana koji se prisjećao tih teških kacuberskih dana kada je mula Jakup-efendija pristigle Albance i Rožajce, organizovao u vodove i čete, imenovao njihove starješine i kratko rekao. “Ovo što nas je danas zadesilo, je Allahovom voljom, da bi otkrio naše iskušenje, jesmo li pravi vjernici, jesmo li potpuno spremni otići sa ovog varljivog svijeta. Mi smo iznad neprijatelja, ne gubite hrabrost, ne mrazite se, u ime Allaha okrenite glave ka ljutim dušmanima, Allah će vaš trud nagraditi, pobjeda je osigurana onima koji su Allaha svjesni i mi ćemo pobijediti ako smo pravi vjernici”. Pošto su se borci dobro ukopali i utvrdili na jednoj uzvišici zvanoj Kacuber sa koje smo imali idealan pregled na prostor ispred sebe, združene bošnjačko-albanske snage čekale su crnogorske četnike. Do borbe sa četnicima je došlo sljedećeg dana. Uz Allahovu pomoć i svih sposobnih za odbranu iz rožajskog kraja i albanske braće sa Kosova pobijedili smo četnike i spriječili prelaz četnicima na Kacuber i Turjak. (prema riječima Jašarage Kardovića, Jusa Nirkovića, Elmazage Kurtagića, Hamida Nokića, Cana Kurpejovića, Geca Dedeića, Hivza Bećiragića i Halka Lubodera koji su bili učesnici ovih događaja).
– Prema kazivanju još jednog učesnika ove bitke, Idrizage Husića, borba se ovako odvijala: “Četnici su se približavali jašući na konjima uz pjesmu i sa razvijenim bajracima, a mi smo ih čekali sa punim puškama. Kad su se dovoljno približili zapucali smo po njima tako da su padali i kotrljali se niza stranu ko trupci. Odmah su se dali u povlačenje i kad su se malo sabrali krenuli su organizovani napad, ali mi smo ih dočekali sa još žešćom vatrom. Napadali su danima tako da smo se na pojedinim mjestima borili prsa u prsa, ali odbranu nisu probili. Pokušali su se poslužiti i lukavstvom. Znali su da je Ramazan i da su Bošnjaci vjernici, pa su, kad je došlo vrijeme za džuma namaz mislili da će svi otići da klanjaju i da ih u tom trenutku treba napasti i pobiti!
Međutim, mula Jakup-efendija je i takvu situaciju predvidio pa je izdvojio krupnog Sadriju Rožajca koji je imao jak i prodoran glas i rekao mu da kad dođe podne da zauči ezan, a da će ostali čekati u zaklonima. U trenutku kad se čuo ezan četnici su se trkom približili, a mi smo ih pustili da priđu sasvim blizu i onda otvorili žestoku paljbu po njima. Zatim smo prešli u kontranapad i protjerali smo ih do Dapsića gde smo držali linije odbrane sve do kraja rata”.
Kasida Mula Jakupu ef. Kardoviću
Izvor Rozajefreepress
