Prijepolje, 1. maj 2025 — Ispred zgrade Općine Prijepolje danas je održan još jedan mirni protest u znak podrške studentima i u spomen na šesnaestoro stradalih u tragediji na Željezničkoj stanici u Novom Sadu. Uprkos simboličnom pozivu da se lokalni zvaničnici pridruže komemoraciji, vrata općinske zgrade ostala su zatvorena tokom cijelog performansa šesnaestominutne tišine.
Okupljeni građani i studenti poslali su jasnu poruku – ne traže se privilegije, već pravda, odgovornost i konkretne sistemske promjene. “Pamtićemo vašu šutnju”, poručili su predstavnicima vlasti koji se ni ovaj put nisu pojavili među građanima.
Podsjetimo, tačno šest mjeseci je prošlo od kobnog 1. novembra 2024. godine kada je uslijed pada nadstrešnice na novosadskoj stanici poginulo 16 osoba. I dalje nema odgovornih, niti institucionalnog priznanja krivice, što je i povod kontinuiranih studentskih protesta širom Srbije.
Među govornicima u Prijepolju bila je i studentkinja Ilda Delić, koja je istakla: „Ova vlast hitno mora da se mijenja jer ono što se dešava nije normalno. Solidarišem se sa svojim kolegama – nećemo stati dok se ne ispune svi zahtjevi.“
Građanska podrška dolazi i iz ličnih priča. Prijepoljka Tatjana Dragutinović, duboko potresena vlastitim iskustvom, kazala je: „Devet minuta prije pada nadstrešnice, moja porodica je prošla ispod nje. Zato sam ovdje i biću do kraja. Pravda mora pobijediti.“ Dragutinović je i osudila primjenu sile prema demonstrantima u Novom Sadu, nazivajući je „pokušajem zastrašivanja onih koji misle drugačije“.
Posebno snažan trenutak obilježio je govor učenice Prijepoljske gimnazije Teodore Rakić: „Možda se u sistemu ništa nije promijenilo tog dana, ali u ljudima jeste. Djeca su odrasla prije vremena. Studenti su pokazali hrabrost.“
Protest je završen simboličnim performansom i skandiranjem “Ko ne skače, taj je ćaci!”, dok su iz obližnjih lokala dopirale podrugljive poruke “Pumpaj!” i “Dinstaj!”, odražavajući ravnodušnost dijela društva prema borbi za istinu i pravdu.
Organizatori najavljuju nastavak protesta, uz poruku da nijedna smrt ne smije biti zaboravljena, a nijedna šutnja – oproštena.