ROŽAJE – Primarijus dr Izet Bralić, ginekolog i jedan od najprepoznatljivijih rožajskih ljekara, godinama gradi karijeru na spoju znanja, discipline i posvećenosti pacijentima. U razgovoru za podcast „1 na 1 s Aminom“ govori o porodičnim vrijednostima, školovanju, sportu, razvoju privatne prakse i potrebi da Rožaje dobije opću bolnicu.
Rođen u mjestu Zakamenje, na 1.200 metara nadmorske visine, u mjesecu maju, dr Bralić kaže da su ga „ambijent, mjesec rođenja i genetika“ oblikovali za život pun energije i rada. „Oca u životu nikada nisam slagao“, prisjeća se. „Njegovi savjeti i majčina snaga ugradili su mi osjećaj odgovornosti koji nosim i danas.“
Prve razrede završio je u osnovnoj školi u Skarepači, a potom nastavio u OŠ „Mustafa Pećanin“. U gimnaziji je, kroz usmjerenje „pomoćni istraživač u biologiji“, dobio predznanje iz anatomije, zoologije i biohemije, što ga je usmjerilo ka medicini. Iako je bio primljen i u Sarajevu, poslušao je očev savjet i 1983. upisao Medicinski fakultet u Prištini. Služenje vojnog roka, oskudni stambeni uslovi i studentske obaveze nisu ga omeli da istraje.
Kao jedan od najboljih studenata, dio studija proveo je na razmjeni u Njemačkoj (Ulm). Tamo je, kaže, prvi put vidio harmonično partnerstvo javnog i privatnog zdravstva i disciplinu koja ga je pratila čitavu karijeru. „Možda sam i u naš Dom zdravlja unio previše discipline, ali bez reda i higijene nema ozbiljne medicine“, ističe.
Danas u njihovoj klinici rade četiri ljekara, među njima i doktor nauka školovan u Bremenu i Džedi. Ordinacija prima pacijente iz regiona i dijaspore, a Bralić se sa osmijehom prisjeća kako su pacijentima darivali vaučere za ručak u lokalnim rožajskim restoranima, pretvarajući posjetu ordinaciji u mali doživljaj grada. „Pokušali smo uvesti i zrno zdravstvenog turizma — ko jednom dođe, vraća se ponovo“, kaže.
Iako ranije nije igrao rukomet, na studijama u Prištini sasvim slučajno se našao na treningu i već u prvoj utakmici postigao sedam golova. „Rukomet me naučio disciplini“, priča Bralić, koji je kasnije bio i prvi predsjednik karate kluba, potom i predsjednik RK-a, a 2014. preuzeo KK Ibar. „Najviše me je obradovalo kada je dvorana postala krcata, kada je grad živio za klub. Pobjede nad velikim protivnicima, publika koja pjeva i kad gubimo — to se ne zaboravlja.“ Uspjeh je, dodaje, došao kada su radili s domaćim momcima i gradili povjerenje, uz realnije i pravednije plate.
„Najljepše je kada se rađa novi život“, kaže. Ipak, sjeća se i dramatičnih trenutaka — poput porodilje s poremećajem koagulacije koju je hitno vozio u Berane. „U takvim momentima shvatite koliko su tim, procedura i brzina presudni.“
Zašto Rožaju treba opća bolnica
Po njegovom mišljenju, Rožaje ima i tradiciju i kadrove da razvije viši nivo zdravstvene zaštite. Podsjeća da je zgrada Doma zdravlja iz 1978. prostrana, ali infrastrukturno i saobraćajno omeđena. „Potrebno je promišljati novu lokaciju za urgentne službe, rasteretiti prilaze, a novim setom zakona omogućiti jače partnerstvo javnog i privatnog zdravstva. Zadržati ljekare znači ulagati u stanove, opremu i uslove.“
Na pitanje koju osobinu najviše cijeni, kaže: „Iskrenost. Iskren čovjek je kao bistra voda.“ A šta bi volio da drugi kažu o njemu? „Da je bio dobar čovjek.“ Kao životnu pouku prenosi priču iz djetinjstva o vraćanju pronađene olovke: „Znao sam da nije moja — otac me poslao da je vratim. Male stvari uče velikim vrijednostima.“
- „Rad, umjerena ishrana i sport — recept su za zdravlje. A za razvoj zajednice: iskrenost, disciplina i ulaganje u mlade. Rožaje je zaslužilo opću bolnicu i sistem koji čuva najbolje ljude.“ Pogledajte video ispod teksta.