U vremenu kada su brakovi često na ispitu već nakon prvih ozbiljnih prepreka, priča Edina i Amre Kolašinac vraća vjeru u ljubav koja se ne troši – već raste. Raste kroz iskušenja, kroz rad, kroz djecu, kroz tihe večernje razgovore i poruke sa puta. Raste jer se njeguje, svakog dana.
Edin Kolašinac je dugogodišnji privrednik, poznat po predanom radu i odgovornosti prema poslu. Danas, osim što uspješno gradi poslovne priče, sve više vremena posvećuje humanitarnom radu, pomažući onima kojima je pomoć najpotrebnija. Ipak, iza svakog njegovog uspjeha stoji priča o dvoje ljudi koji su iznova birali jedno drugo – čak i onda kada je bilo najteže.
Amra je imala samo šesnaest godina kada je rekla svoje sudbonosno “da”. Upoznali su se u teškim danima 1999. godine, u vrijeme bombardovanja. Dok su mnogi živjeli u strahu i neizvjesnosti, oni su šetali ulicama, noseći u sebi mladalačku nadu i vjeru u sutra.
“Ugledala sam ga i rekla – ovo je moj muž”, prisjeća se Amra. Taj prvi pogled, kaže, nikada nije zaboravila.
Edin se s osmijehom prisjeća istih dana: možda je, kaže, i on nju primijetio prije nego što je ona njega, ali je čekao pravi trenutak. Šest mjeseci zabavljanja bilo je dovoljno da odluče – zajedno će kroz život.
Vjenčali su se 22. januara 2000. godine. Amra je kao mlada nevjesta došla u Edinovu porodicu, gdje je, kako kaže, bila prihvaćena s toplinom i podrškom. Te prve četiri godine zajedničkog života u porodičnoj kući bile su temelj na kojem su izgradili sve kasnije.
“Zajednica nam je mnogo pomogla, posebno dok sam ja bio često na putu zbog posla”, iskreno priznaje Edin. “Amri su pomagali moji roditelji, rodbina, svi su bili uz nas.”
Danas, dvadeset šest godina kasnije, imaju troje djece. Njihova kćerka Alema je i sama postala majka, a Edin i Amra su doživjeli da postanu dedo i nana – ulogu koju nose s ponosom i radošću.
Ali ono što njihovu priču čini posebnom nisu samo godine ni zajedničke fotografije sa putovanja. To su sitnice.
Edin, gdje god da ode, slika doručak, grad, ulicu – i šalje Amri. Ona jedva čeka da se vrati s puta kako bi ga pitala:
“Kako je bilo? Šta si radio?”
“Merak mi je da je podsjetim na sebe”, kaže on. “Volim kada mi pošalje sliku, da znam gdje je, šta radi. To je pažnja.”
Za Amru je podrška muža najvažnija stvar u braku.
“Džaba ti i auto i putovanja i sve, ako nemaš podršku od muža”, kaže odlučno. “Podrška je na prvom mjestu.”
Edin otvoreno govori o ulozi žene u porodici:
“Ženi nije lako. Od rađanja djece do svakodnevnih obaveza – to je ogroman teret. Muškarac mora razumjeti, mora pomoći, mora poštovati.”
Njih dvoje nisu imali mnogo teških situacija, ali priznaju da su kroz posao i život prolazili razna iskušenja. Ipak, uvijek su stajali jedno uz drugo.
“Motivacija je porodica. Motivacija je dobra supruga. To je Božiji dar”, kaže Edin, uvjeren da brak donosi i nafaku onome ko u njega uđe s iskrenom namjerom.
Njihova priča nije bajka bez izazova. Ona je stvarna, ljudska, ispunjena strpljenjem, kompromisima i svakodnevnim izborom da ostanu zajedno.
Dvoje ljudi koji su se upoznali u teškim vremenima, zavoljeli se u mladosti i kroz godine sazrijevali zajedno, danas su dokaz da ljubav nije prolazna emocija – već odluka.
Odluka da podržiš.
Odluka da razumiješ.
Odluka da ostaneš.
Edin i Amra Kolašinac ostaju primjer da brak nije samo zajednički život – već zajednički put. A kada se tim putem hoda s poštovanjem, vjerom i ljubavlju, godine nisu teret, već blagoslov. Pogledajte prelijep video ispod teksta.