Prisustvovao sam mučenju zarobljenika iz Vukovara u zatvoru, tvrdi Bejto Sajtović iz Novog Pazara, opisujući ono čemu je, prema vlastitom svjedočenju, prisustvovao u Sremskoj Mitrovici.
Bejto Sajtović, poznat pod nadimkom Beks Amsterdam, iznio je potresno lično svjedočenje o vremenu provedenom u Kazneno-popravnom domu Sremska Mitrovica, tvrdeći da je početkom ratova na prostoru bivše Jugoslavije svjedočio zlostavljanju zarobljenika dovedenih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Nekada poznat kao jedan od fizički najsnažnijih i najopasnijih momaka sa novopazarskog asfalta, Sajtović je tokom gostovanja u emisiji „Balkan info“ govorio o više od tri decenije provedene po zatvorima širom bivše Jugoslavije i zapadne Evrope. Ipak, najveću pažnju izazvao je dio njegovog svjedočenja koji se odnosi na ratne zarobljenike u Sremskoj Mitrovici.
„Gledao sam šta im rade“
Prema Sajtovićevim riječima, u zatvoru se nalazio u vrijeme kada su, nakon pada Vukovara 1991. godine, u Sremsku Mitrovicu dovedeni hrvatski ratni zarobljenici, među kojima je, kako tvrdi, bilo i žena.Naveo je da su bili smješteni u potpuno izolovanom dijelu zatvora, bez mogućnosti uobičajenog kontakta s drugim zatvorenicima.
– Bili su u potpunoj izolaciji. Niko nije smio da im priđe. Gledao sam kako ih maltretiraju i ponižavaju – ispričao je Sajtović.
Kazao je da je pojedinim zarobljenim ženama, uprkos zabrani, krišom dodavao cigarete i druge sitnice, jer mu je, kako je rekao, bilo žao ljudi koje je svakodnevno gledao iza zatvorskih rešetaka.
– Žao mi je svakog čovjeka, bez obzira na to koje je vjere i kojem narodu pripada – poručio je.
Sajtović tvrdi da je lično vidio fizičko zlostavljanje zarobljenika, ali je naglasio da nije želio ulaziti u političku pozadinu rata niti utvrđivati nečiju krivicu.
– Govorili su da su to neprijatelji i da su činili zločine. Ja u politiku nisam ulazio. Gledao sam čovjeka ispred sebe i bilo mi ga je žao – naveo je.
Spomenuo Vesnu Bosanac i Sulejmana Tihića
U svom svjedočenju Sajtović je rekao da se među zatočenicima navodno nalazila i doktorica Vesna Bosanac, ratna direktorica vukovarske bolnice. Tvrdio je i da je u zatvoru viđao Sulejmana Tihića, kasnijeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine.Prema njegovim riječima, Tihića je viđao gotovo svakog jutra, a jednom mu je navodno zatražio hljeb, žaleći se na izuzetno lošu hranu i postupanje kojem je bio izložen.
Sajtović je ispričao da je kasnije dolazio Međunarodni komitet Crvenog krsta, nakon čega je uslijedila razmjena dijela zatočenika.Postojanje zatočenika dovedenih iz Vukovara u Sremsku Mitrovicu zabilježeno je i u dokumentima međunarodnih institucija. Međutim, pojedinačne tvrdnje koje je Sajtović iznio u intervjuu predstavljaju njegovo lično svjedočenje i nisu nezavisno potvrđene u cijelosti.
Od novopazarskog asfalta do zatvora širom Evrope
Sajtović je tokom intervjua govorio i o odrastanju u siromašnom dijelu Novog Pazara. Prema njegovim riječima, već kao četrnaestogodišnjak sukobio se sa zakonom, nakon čega su uslijedile osude zbog razbojništava, teških krađa i nasilničkog ponašanja.Kazne je izdržavao u Nišu, Kragujevcu, Požarevcu, Sremskoj Mitrovici i drugim zatvorskim ustanovama. Tvrdio je da su drugi zatvorenici često pokušavali da ga izazovu i fizički se odmjere s njim, zbog čega je učestvovao u brojnim sukobima.
Njegovo ime kasnije je postalo poznato i u kriminalnim krugovima zapadne Evrope. Nakon odlaska iz tadašnje Jugoslavije živio je u Njemačkoj, gdje je radio kao izbacivač u diskotekama, ali je ubrzo ponovo ušao u svijet kriminala.Govorio je o pljačkama, iznudama i drugim krivičnim djelima zbog kojih je godinama boravio u njemačkim zatvorima. Zbog sukoba i procjene da predstavlja visok bezbjednosni rizik, često je premještan iz jedne ustanove u drugu i držan pod posebnim nadzorom.
Priča bez uljepšavanja burne prošlosti
Iako je godinama važio za strah i trepet u pojedinim krugovima na zapadu Evrope i za čovjeka na kojeg su rijetki smjeli krenuti, Sajtovićevo svjedočenje istovremeno pokazuje život obilježen nasiljem, zatvorima i teškim posljedicama kriminalnih odluka.Od svih priča koje je iznio, najpotresniji ostaje njegov opis zarobljenika u Sremskoj Mitrovici. Kako je poručio, nacionalnost i vjera nisu mogli promijeniti ono što je vidio – ljude koji su bili izolovani, ponižavani i, prema njegovim tvrdnjama, fizički zlostavljani. Pogledajte video ispod teksta.
Napomena: Tvrdnje Bejta Sajtovića prenesene su iz njegovog intervjua i predstavljaju njegovo lično svjedočenje. Navodi o konkretnim osobama, broju zatočenika i pojedinačnim događajima zahtijevaju dodatnu provjeru u sudskim arhivama i dokumentima nadležnih međunarodnih institucija.