Prof. Reho Ramčilović: „Amanet majke“– amanet koji ne blijedi /VIDEO/

• Emotivna zbirka osme knjige profesora i pjesnika iz Petnice ostavlja snažan trag u književnosti i kulturi rodnog kraja.

Prof. Reho Ramčilović, jedan od najpoznatijih književnika Bihora, dugogodišnji profesor jezika i književnosti, pjesnik i hroničar, predstavio je svoju osmu po redu zbirku pjesama pod nazivom Amanet majke. Knjiga, kako sam autor ističe, nosi snažan emotivni naboj, a u središtu njenog lirskog izraza nalazi se upravo lična priča o majci i amanetu koji mu je ostavila pred smrt.

• „Ova zbirka za mene ima posebno značenje jer je nastala iz istinskog doživljaja. Moja majka mi je ostavila amanet neposredno prije nego što je preselila 2006. godine, a upravo te riječi sam pretočio u pjesmu i po njoj nazvao cijelu knjigu“, kazao je Ramčilović u razgovoru za Radioteleviziju Rožaje.

Kroz stihove zbirke provlače se motivi majke, porodice, rodnog sela Lagatora, rijeke Popče, kao i rodoljublje i privrženost zavičaju – Petnici i širem području Bihora. Pjesma „Petnica“ posebno je istaknuta kao oda malom gradu koji pjesniku predstavlja neiscrpnu inspiraciju:

„Petnica je divan mali grad,
njemu se vraćaš uvijek rad.
Ne bih ga zamijenio, nema para,
ljepši je i od Novog Pazara.“

Ramčilović ističe da ga djetinjstvo provedeno u Lagatorima oblikovalo i kao čovjeka i kao pjesnika, a da je prosvjetni poziv, koji je obavljao više od četiri decenije, njegova najveća životna misija: „Ulazak u učionicu, podijeliti osmijeh i znanje s djecom – to je za mene bilo najsvetije.“

U penziji je već više od dvije godine, ali njegovo stvaralaštvo nije stalo. Pored poezije, piše i dramske tekstove, pripovijetke, romane, a posebno se ponosi svojim angažmanom u osnivanju i vođenju Pozorišnog društva Divan iz Petnice, koje je nastupalo širom Crne Gore i dijaspore. Na sceni su izvodili i njegovu adaptaciju Hasanaginice, koja je publiku ostavljala u suzama.

• „Mladi danas, nažalost, sve manje posežu za knjigom. Uvijek im govorim – ostavite telefon, uzmite knjigu. Ona je najbolji prijatelj i najvredniji vodič kroz život“, poručuje Ramčilović, naglašavajući važnost zavičajne književnosti i očuvanja kulturnog identiteta.

Za budućnost planira da napiše roman o svom djetinjstvu, jer smatra da male sredine nose velike priče koje vrijedi sačuvati. Uprkos skromnoj finansijskoj pomoći, najviše od opštine Petnica i pojedinaca iz kulture, njegova energija ne jenjava: „Ljubav prema književnosti, pozorištu i djeci – to me drži.“