Mjesec dana su radnici neumorno rušili veliku zgradu bioskopa u centru Jagodine, koja je bila simbol grada od trenutka kada je izgrađena između 1958. i 1961. godine. Nekada jedan od najvećih i najljepših bioskopa u bivšoj SFRJ, sada je postao samo sjećanje nakon što je konačno sravnjen sa zemljom.
Iako je rušenje prošlo bez većih incidenata, javnost nije zaboravila šokantan događaj iz decembra 2018. godine, kada se dio bioskopske sale neočekivano obrušio na pješačku stazu. Samo pukom srećom, tragedija je izbjegnuta – djeca koja su se vraćala iz škole umalo nisu stradala pod gomilom betona. Bio je to trenutak koji je potresao grad i podsjetio stanovnike na davno zaboravljenu legendu o prokletstvu muslimanskog groblja koje se nalazilo na mjestu bioskopa.
Prema lokalnoj predaji, prije nego što je bioskop izgrađen, na toj lokaciji nalazilo se muslimansko groblje iz vremena osmanske vladavine. Iako se kasnije na tom mjestu izgradila kafana, a zatim i veleljepna zgrada bioskopa, stanovnici Jagodine nikada nisu zaboravili što je tu nekada stajalo. Kafana koja je izgrađena nakon što su muslimani napustili Jagodinu, poslije hatišerifa iz 1833. godine, bila je mjesto niza tragičnih događaja, što su mještani tumačili kao rezultat nepoštivanja svetog mjesta.
Pokojni Nikodije Spasić, poznati lokalni hroničar, u svojoj knjizi je pisao o tom “prokletstvu” koje je pratilo sve što je izgrađeno na mjestu nekadašnjeg muslimanskog mezarja. Spasić i mnogi drugi vjerovali su da je zemljište zauvijek obilježeno zbog nepoštovanja posmrtnih ostataka muslimana ukopanih na tom prostoru.
Kada su vlasti konačno odlučile da sruše bioskop, mnogi su očekivali da će na teren izaći arheolozi kako bi istražili ostatke muslimanskog groblja, ali se to nije dogodilo. Stanovnici su uvjereni da bi iskopavanja otkrila ne samo nadgrobne spomenike već možda i temelje nekadašnje džamije, koja je vjerovatno stajala u blizini.
Iako je zgrada bioskopa sada potpuno uklonjena, a šut očišćen, ostaje pitanje hoće li prokletstvo ikada prestati. Vlasti u Jagodini, u očima mnogih, i dalje ignoriraju neizbrisivi pečat ovog svetog prostora. Da li će grad nastaviti graditi na temeljima prošlosti, ili će napokon pokazati poštovanje prema dušama koje tu počivaju?
Jedno je sigurno – priče o prokletstvu nastavljaju živjeti među stanovnicima, a duhovi prošlosti i dalje šapuću kroz ulice Jagodine.
Esad Rahić