U današnjem intervjuu za Sandžak Danas, predstavljamo vam priču Nermina Fakića, čovjeka iz sela Naboj kod Tutina, koji je, vođen željom da svojoj porodici osigura bolju budućnost, krenuo na put u daleku tuđinu. Ovaj skromni mesar, nakon godina napornog rada u Luksemburgu, uspio je ostvariti svoj san i otvoriti vlastitu mesaru koja nudi autentične balkanske specijalitete. U razgovoru s nama, Nermin dijeli detalje svog puta – od početaka u mesarstvu u Sandžaku, preko izazova koje je susretao u inostranstvu, do trenutka kada je postao uspješan poduzetnik. Njegova priča je inspiracija svima koji vjeruju da se snovi mogu ostvariti uz puno truda, strpljenja i vjere.
Sandžak Danas: Nermine, hvala vam što ste pristali na ovaj razgovor. Možete li nam reći nešto više o sebi i kako je izgledao vaš život prije odlaska u Luksemburg?
Nermin Fakić: Hvala vama na prilici da podijelim svoju priču. Rođen sam u selu Naboj, opština Tutin, gdje sam proveo veći dio svog života prije odlaska u inostranstvo. Oženjen sam i imam petoro djece. U Tutinu sam radio kao mesar u klanicama Martinović i Đekić. To je bio posao koji sam volio i koji mi je pružao sigurnost, ali kao i mnogi iz našeg kraja, poželio sam da potražim bolju budućnost za svoju porodicu u inostranstvu.
Sandžak Danas: Kako ste se odlučili na taj korak i kakvi su bili vaši prvi utisci po dolasku u Luksemburg?
Nermin Fakić: Kao i mnogi drugi, krenuo sam za korom hljeba, ostavivši iza sebe svu svoju familiju u Sandžaku. U Luksemburg sam stigao s velikim nadama, ali i svjesnošću da će biti teško. Boravak sam zvanično dobio u augustu 2016. godine i ubrzo se zaposlio kao mesar u mesari balkanskih specijaliteta ‘Izet Differdange’. Prvi utisci su bili izazovni – nova sredina, novi jezik, ali sam se brzo prilagodio zahvaljujući velikoj podršci mog gazde Izeta Jasavića, koji mi je ukazao povjerenje i pružio šansu da pokažem šta znam.
Sandžak Danas: Koliko je važno povjerenje koje ste stekli u toj mesari i kako vam je to pomoglo da ostvarite svoj san?
Nermin Fakić: Povjerenje je bilo ključno. Radio sam u toj mesari od 2016. do 2024. godine, vodeći je kao da je moja. Gazda Izet mi je dao slobodu da upravljam poslom i postignem sve što sam želio. To povjerenje mi je omogućilo da učim, napredujem i, na kraju, ostvarim svoj san – da otvorim svoju mesaru.
Sandžak Danas: Vaš san se ostvario 17. jula 2024. godine. Kako je izgledao taj put do otvaranja vlastite mesare?
Nermin Fakić: Bilo je puno truda i velikih muka, ali sve se isplatilo. Otvorio sam svoju mesaru na adresi 8 rue Jean Jaurès L-3490 Dudelange. Fokusirao sam se na proizvodnju tradicionalnih balkanskih specijaliteta kao što su pršuta, suha rebra, ćevapi, pljeskavice, viršle i još mnogo toga. Uvozimo i druge balkanske proizvode kako bi naši ljudi ovdje imali osjećaj doma. Cilj mi je bio da stvorim mjesto koje će nuditi kvalitet i autentičnost.
Sandžak Danas: Koji su vaši planovi za budućnost? Kako vidite dalji razvoj vašeg posla?
Nermin Fakić: Moji planovi su veliki. Želim da proširim svoju robu u druge zemlje poput Francuske, Belgije, Njemačke i dalje. Imam proizvodnju koja ima potencijala da zaposli do 15 radnika, i nadam se da ćemo se širiti i na druge gradove u Luksemburgu. Cilj mi je da izgradim lanac prodavnica i mesara balkanskih proizvoda, kako bi se naši ljudi, gdje god da su, osjećali kao kod kuće.
Sandžak Danas: Nermine, možete li nam reći nešto više o vašim prvim danima u Luksemburgu? Kako ste se snašli u novom okruženju i koliko je bilo teško ostaviti porodicu iza sebe?
Nermin Fakić: Prvi dani su bili izazovni. Došao sam u zemlju gdje nisam znao jezik, a kultura i način života su bili drugačiji od onoga na što sam navikao. Međutim, motivacija da obezbijedim bolji život za svoju porodicu me je vodila naprijed. Najteži dio je bio ostaviti djecu i suprugu u Sandžaku. Ali, zahvaljujući savremenim tehnologijama, uspjeli smo da ostanemo u stalnom kontaktu, što je olakšalo taj osjećaj distance. Svaki slobodan trenutak koristim da posjetim porodicu ili ih dovedem kod mene, i to me drži motivisanim.
Sandžak Danas: Kako ste se odlučili na pokretanje vlastitog biznisa? Šta vas je motivisalo da preuzmete taj rizik?
Nermin Fakić: Oduvijek sam imao san da jednog dana budem svoj gazda. Radio sam naporno i učio od najboljih, a podrška koju sam dobio od Izeta Jasavića bila je ključna. Kada sam osjetio da imam dovoljno znanja i iskustva, odlučio sam da preuzmem rizik i ostvarim svoj san. Motivisala me je želja da pružim nešto autentično našim ljudima u inostranstvu, da im ponudim proizvode koji ih podsjećaju na domovinu. Također, želio sam da pokažem svojoj djeci da se svaki san može ostvariti uz puno truda i vjere u sebe.
Sandžak Danas: Šta mislite o važnosti očuvanja tradicije u inostranstvu? Kako balansirate između integracije u novu sredinu i očuvanja kulturnog naslijeđa?
Nermin Fakić: Očuvanje tradicije je od izuzetne važnosti, posebno kada ste daleko od kuće. Moji proizvodi nisu samo hrana, već i sjećanje na naše korijene, na Sandžak, na sve ono što smo ponijeli sa sobom. Istovremeno, važno je integrisati se u novu sredinu, poštovati pravila i običaje zemlje domaćina. Vjerujem da je moguće naći balans između te dvije stvari – biti dio zajednice u kojoj živite, ali i ostati vjeran svojim korijenima. U mom slučaju, to znači ponosno predstavljati balkanske specijalitete u Luksemburgu, ali i učiti o lokalnim običajima i kulturi.
Sandžak Danas: Kakav savjet biste dali ljudima koji razmišljaju o pokretanju biznisa u inostranstvu?
Nermin Fakić: Moj savjet je da vjeruju u sebe i svoje snove. Nije lako, ali ako imate jasnu viziju i radite naporno, uspjeh će doći. Također, važno je biti strpljiv i prilagodljiv – naučiti jezik, poštovati lokalne zakone i običaje, i, naravno, uvijek tražiti podršku od zajednice. Nikada ne zaboravite odakle ste potekli, ali budite otvoreni za nove mogućnosti i iskustva.
Sandžak Danas: Hvala vam još jednom, Nermine, na vašem vremenu i otvorenosti. Želimo vam puno sreće u daljem radu i nadamo se da ćemo uskoro čuti još više o vašem uspjehu.
Nermin Fakić: Hvala vama! Radujem se budućim izazovima i nadam se da će moja priča inspirisati druge da slijede svoje snove, gdje god se nalazili.