Piše: Esad Rahić
Do sada se obično baratalo u vezi etničke strukture sandžačkog stanovništva da su Bošnjaci većinsko stanovništvo sa nekih 52% od ukupnog broja stanovništva u Sandžaku. Taj procenat u korist Bošnjaka u proteklom decenijama je bio veći, ali se zbog iseljavanja bošnjačkog stanovništva poslije Drugog svjetskog rata, kao i zbog gubitaka bošnjačkog stanovništva u samom Drugom svjetskom ratu značajno smanjio. A o daljnoj prošlosti da i ne pričamo.
Tako smo došli na tanku većinu od 52% bošnjačkog stanovništva.
Ali u političkom marketingu i u nastupanju pred međunarodnom zajednicom i domaćom javnošću i tanka većina, je ipak većina. I kada predstavncima međunarodne zajednice kažemo da smo mi većinsko stanovništvo u ovoj regiji, to je najjači argumenat u svim eventualnim razgovorima o rješavanju statusa Sandžaka i o pravima sandžačkih Bošnjaka.
Kažu mi neki prijatelji, ma šta se sekiraš kad se drugi ne sekiraju, pa i da se nekoliko procenata Peštraca izjasni na narednom popisu da su Albanci, baš nas briga. To je ono čuveno bošnjačko “baš nas briga” i “nije važno” i “imam ja preča posla” koje nas je mnogo puta skupo koštalo u prošlosti.
Šta Albanci dobijaju sa tih nekoliko procenata pešterskih Bošnjaka što bi se na narednom popisu eventualno izjasnilo da su Albanci. Ne dobijaju ništa posebno.
Šta Bošnjaci gube zbog tih nekoliko procenata svojeg stanovništva koje bi se na narednom popisu izjasnili da više nisu Bošnjaci, već Albanci? Gube strahovito mnogo. Gube demografsku prevagu u Sandžaku i najjači argument u potencijalnim pregovorima o rješavanju statusa Sandžaka i o pravima sandžačkih Bošnjaka. Gube pravo na budućnost na ovim prostorima.
Zašto Srbi i Hrvati u Bosni i Hercegovini se svim silama bore da se zvanično ne usvoje rezultati zadnjeg popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, po kojima su Bošnjaci većinsko stanovništvo sa procentom sličnim kao i do sada Bošnjaci u Sandžaku?
Pa zato što je jezik brojki i procenata najjači i najmoćnji. Ko je većinsko stanovništvo, on ima najjaču pregovaračku poziciju o statusu i pravima.
Još jednom ponavljam, ako se samo 3% sandžačkih Bošnjaka na narednim popisu izjasni da su Albanci, bošnjačko stanovništvo u Sandžaku po prvi put nakon toliko vremena neće biti više većinsko stanovništvo u Sandžaku.
Šta će s time dobiti kosovski Albanci? Ništa.
Šta će s time dobiti Albanija? Ništa.
Šta će s time izgubiti sandžački Bošnjaci? Strahovito mnogo. Izgubiće najjači argumenat u vezi eventualnih pegovora o statusu Sandžaka i pravima sandžačkih Bošnjaka.
Ko će biti jedini dobitnik iz ovakve situacije? Bošnjaci ne, Albanci ne, hajde pokušajte da se setite ko onda treći.
Albanci su nedavno strahovito mnogo pomogli sandžačkim Srbima na seoskom području u demografskom oporavku. Udajom na stotine, a možda i hiljade Albanki za Srbe, srpska sela su se demografski oporavila i obezbjedila mogućnost daljneg opstanka. Albanke su odigrale presudnu, maltene historijsku ulogu u nastavku porodične loze mnogim srpskim porodicama u Sandžaku i šire. I srpski narod u tom pogledu duguje veliku zahvalnost albanskom narodu.
Sve u svemu pitanje popisa stanovništva ove godine za bošnjačko stanovništvo Sandžaka je od historijskog značaja. To je pitanje: Biti ili ne biti?
Sam Esad Rahić i njegovo ukazivanje na činjenice ne znače ništa, ako ostali sandžački Bošnjaci inertno, pasivno i nezainteresirano gledaju na ovo pitanje.
Ovaj popis će definitivno odrediti budućnost sandžačkih Bošnjaka. Ne budemo li to ozbiljno shvatili za nas budućnosti neće biti i polahko, ali sigurno, nestaćemo sa ovih prostora.
