Najnovija događanja kako u Republici Srbiji, tako i u susjednim državama, a naročito u Republici Bosni i Hercegovini, osobeno ona vezana za Inckov zakon o zabrani negiranja genocida u Srebrenici i kažnjavanju onih koji prekrše odredbe ovog zakona, dovela su do burnih reakcija kako onih koji podržavaju pomenuti zakon, tako i onih koji su izrazili negodovanje povodom njegovog donošenja, što sve snažno utječe na političe prilike i u samoj Republici Srbiji i stvaranju nepovoljne, ne samo političke, već i psihološke klime.
Piše: Esad Rahić
Burne i često neodmjerene izjave političara i drugih javnih djelatnika još više su doprinosile da količina negativnih naboja i energije enormno raste.
Sve se to odrazilo na sve pore svakodnevnog života. Sportske i druge manifestacije također nisu ostale imune i pošteđene negativnog utjecaja ovakvih kretanja. Nikada se na sportskim takmičenjima, na tribinama, među gledaocima, nije nakupilo toliko negativne energije, toliko mržnje, podrške negativnim procesima i ličnostima i netolerancije, kao u posljednje vrijeme.
Najveća žrtva takvog trenda i ekspanzije takve atmosfere su naravno manjinski narodi.
Kao posljedica svega navedenog, u vrlo neugodnoj i nepoželjnoj situaciji su se naročito našli Bošnjaci koji žive u Republici Srbiji. Sa velikom zabrinutošću, strepnjom i neizvjesnošću pratimo slijed, uglavnom negativnih aktuelnih događaja, i pitamo se kud sve ovo vodi.
Ono što bih najprije htio istaći, svakako je činjenica, da Bošnjaci koji žive u Republici Srbiji, osjećaju i doživljavaju Republiku Srbiju kao svoju državu, i poštuju suverenitet i teritorijalni integritet zemlje koja je i njihova domovina.
Drugo, međunacionalni i međukonfensionalni odnosi u regiji u kojoj je najveća koncentracija bošnjačkog naroda u Republici Srbiji, to jest u Sandžaku, su tradicionalno dobri i mogu poslužiti kao svijetli primjer svim drugim narodima i državama na Balkanu.
Ne zaključujte nikada o međunacionalnim i međukonfesionalnim odnosima u Sandžaku na osnovu pojedinačnih, usamljenih i povremenih zapaljivih izjava nekih bošnjačkih političara iz Sandžaka željnih medijske pažnje, jer one nisu odraz stvarnih odnosa u ovoj regiji.
Ako bih rekao da su sandžački Bošnjaci zadovoljni svojim statusom i tretmanom u Republici Srbiji, bio bih neiskren. Nismo zadovnljni. Naročito nismo zadovoljni ekonomskom situacijom u Sandžaku. U poslednje tri decenije sve investicije su zaobišle sandžačke grdove, kako domaćih tako i stranih investitora.
Nije podugnuta nijedna fabrika. Naša omladina je masovno nezaposlena i izlaz iz ove očajne ekonomske situacije traži i nalazi u odlasku na rad u inostranstvo, obavljajući tamo najteže i najprljavije poslove. Naša školovana omladina također odlazi i njihovo znanje koriste tuđe, umjesto naša država.
Sandžak je postao regija siromaštva. Saobraćajna infrastruktura je takođe skoro u očajnom stanju, a Vama je naravno i te kako poznatno, da u regijama gdje ne postoji moderna putna i željeznička mreža i investitori nisu zainteresirani za ozbiljnija investiciona ulaganja.
Također struktura zaposlenih u svim važnijim ustanovama: vojska, policija, sudstvo i svim drugim institucijama od životne važnosti za bošnjački narod je vrlo nepovoljna i nepravedna u odnosu na sandžačke Bošnjake.
Našem narodu ne treba nekolko državnih funkcija u Beogradu, jer to neće i nije ni do sada rješavalo tekuće probleme u sandžačkoj regiji. Nama treba konstantna pažnja Beograda i vladajućih stuktura u Republici Srbiji u oblastima koje sam pomenuo.
Bošnjaci su u medijima neopravdano proskribovani kao najsumniviji narod u Republici Srbiji, a mi smo, odgovorno tvrdim, najlojalniji narod u našoj zajedničkoj državi.
Mi samo želimo miran, bezbjedan i bezbrižan život, ekonomsko blagostanje, adekvatnu zaposlenost naše omladine, adekvatnu zastupljenost u policiji, sudstvu i svim drugim organinima od vitalnog interesa, zadovoljavajuću i savremenu saobraćajnu infrastrukturu, a kada se udovolji svim navedenim, još uvijek nerješenim problemima, bićete svjedoci našeg više nego korektnog i zadovoljavajućeg odnosa prema državi, koja je i naša država.
Više puta ste u Vašim javnim nastupima istakli da su odnosi između Bošnjaka i Srba od ključnog značaja za mir i stabilizaciju na Balkanu i šire. Potpuno se slažem sa tom Vašom tvrdnjom. Uprkos nacionalnim i vjerskim razlikama mi smo po mentalitetu dva najbliskija naroda.
Kao lider veoma važne, maltene ključne države na Balkanskom poluotoku morate uložiti maksimalne napore, (a u sandžačkim i uopće srbijanskim Bošnjacima ćete imati nepokolebljive saveznike) u svetoj misiji pomirenja i potpune relaksacije odnosa između srpskog i bošnjačkog naroda.
Srbija mora pomoći ekonomskoj i državnoj stabilizaciji Bosne i Hercegovine, kao matične zemlje svih Bošnjaka svijeta. To je interes i Republike Srbije. Srbija i Bosna i Hercegovina moraju postati primjer međusobne saradnje, savezništva i međusonog poštovanja i uvažavanja.
U svojstvu potpredsjednika Bošnjačkog nacionalnog vijeća i osnivača i zakonskog zastupnika liste “VAKAT JE“ koja je dio aktuelne vladajuće strukture Bošnjačkog nacionalnog vijeća, i Vas i premijerku Brnabić pozivam da posjetite najvišu i krovnu instituciju bošnjačkog naroda u Republici Srbiji, odnosno Bošnjačko nacionalno vijeće, sa željom da u direktim i neposrednim razgovorima sa ovom vodećom istitucijom bošnjačkog naroda u našoj zajedničkoj državi otvoreno i bratski porazgovaramo o svim segmentima koji trenutno opterećuju odnose dva naša bratska naroda i da ih zajedničkim snagama razmotrimo i riješimo sve tekuće probleme.
Zašto se obraćam Vama? Zato što ste i moj predsjednik i moj glavni grad, kao i svih Bošnjaka u Republici Srbiji je neosporno Beograd.
Bošnjaci koji žive u Republici Srbiji ne traže i ne žele svog predsjednika u drugoj državi van Republike Srbije, i ne traže svoj glavni grad u drugoj državi, već je to isključivo Beograd.
Moj i naš poštovani presjedniče Republike Srbije, moje i naše države, bujrum u Novi Pazar, bujrum u Bošnjačko nacionalno vijeće, bujrum na prijateljski i otvoreni razgovor sa mojim i Tvojim narodom – sandžačkim Bošnjacima.
Krajne je vrijeme da dijalog pobijedi svađu, da tolerancija, razumjevanje i ljubav pobjede mržnju i netolerancuju.
Neka mir, suživot i prosperitet postanu naše zajedničko trajno opredjeljenje
Autor je potpredsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća i osnivač i zakonski zastupnik liste “Vakat je“
Sandžačke
